Kultura u RS je sedma rupa na svirali sa veoma malim budžetom, tako da kulturne institucije svoj marketing baziraju na reklamama od štapa i kanapa, odnosno dobre ideje i ništa novca.
Mnogi kulturni radnici smatraju da je dobar marketing u umjetnosti osnovni vid privlačenja publike na kulturne događaje i formula za uspjeh u vremenu kada reklama čini da "nešto postoji".
Nekad je i sam umjetnik dovoljna reklama, ali u više slučajeva reklamiranje je potrebno i nezaobilazno.
Umjetnik se za određeni događaj u kome prezentuje svoj rad jako dugo priprema, u to unosi cijelog sebe i tu je, prije svega, zbog publike koja mu omogućava da se izrazi na pravi način. Koliko god da je umjetnički ego veliki i da kaže "da ga ne zanima publika", ipak su to laži koje se pobijaju samim izlaskom na pozornicu. Međutim, danas smo svjedoci da mnoga kulturna dešavanja ostaju slabo posjećena. Da li je to zbog organizatora određenog dešavanja koji nije uspio "privući" publiku u svoje sale ili ipak do senzibiliteta publike koja se nije odazvala na isto, ostaje vječita dilema.
Ljiljana Labović-Marinković, direktor Muzeja savremene umjetnosti RS, smatra da živimo u vremenu u kojem je reklama presudan faktor komunikacije.
"Potencijali ideja za marketing podrazumijevaju se u umjetnosti, jer se umjetnost u svom osnovnom habitusu obraća konzumentu, grubo rečeno, potrošaču", rekla je Labović-Marinkovićeva.
Napomenula je da kada bi se nečija izložba marketinški pozicionirala kao reklama za pivo u vrijeme Svjetskog prvenstva u fudbalu ili nečija knjiga kao paket životnog osiguranja, svijet bi bio mnogo bolji.
Rentiranje reklamnog vremena
"Televizijsko vrijeme se mjeri sekundama, novinsko brojem redova, a bilbordi za džambo plakate se rentiraju kao najskuplji apartmani. Kako u takvoj realnosti razmišljati o marketingu u umjetnosti", pita se Labović-Marinkovićeva i dodaje:
"Kada biste nekom stručnjaku advertajzinga dali zadatak da osmisli strategiju reklamiranja za Muzej savremene umjetnosti RS, čiji je godišnji budžet za programsku djelatnost 70.000 KM, on bi vam istog trenutka zatvorio vrata svoje agencije, jer je to nemoguća misija. Kako bez novca nema marketinga, a bez marketinga nema novca, umjetnost traži alternativne metode".
Objasnila je da muzeji ne prodaju ulaznice, ne organizuju nagradne igre, ne prodaju svoje kataloge, razglednice, replike svojih eksponata, mape reprodukcija, plakate, magnete, šoljice majice, podloge za miševe, kišobrane..
Novo među novinama
"Sve bi to trebalo da rade. Međutim, muzeji nemaju novaca da produkuju te proizvode, a posjetioci muzeja nemaju novaca da plaćaju ulaznice. U takvoj situaciji niti su muzeji, niti posjetioci srećni, a ponajmanje krivi", ističe ona.
Labović-Marinkovićeva objašnjava da živimo u vremenu tranzicije, s nadom da će ljudi novog doba, biznismeni i direktori velikih kompanija, prihvatiti realnost potrebe ulaganja u umjetnost.
Mario Lukajić, direktor GP "Jazavac", istakao je da je marketing jedan od najvažnijh elemenata produkcije nekog umjetničkog djela i od njega zavisi broj publike i odjek u javnosti.
"Marketing nije samo prodaja, on znatno doprinosi uspješnoj animaciji, edukaciji i stvaranju kulturnih potreba za neko umjetničko djelo bilo da se radi o pozorišnoj predstavi, koncertu ili izložbi", kaže Lukajić.
Napomenuo je da su važnosti marketinga u umjetnosti svjesne samo kulturne institucije ili organizacije na čijem su čelu mladi ljudi koji imaju smisla za menadžment.
Sukob "sistema"
"Razlog tome jeste što su direktori iz 'prošlog sistema' navikli da po inerciji dobijaju pomoć države za svoje programe, bez obzira na to koliko publike oni privlače. Međutim, savremene kulturne politike očekuju da kulturne institucije budu znatno ekonomičnije, produktivnije i efikasnije, što podrazumijeva ozbiljno bavljenje menadžmentom i marketingom", objasnio je Lukajić.
Dodao je da je za dobar marketing prvenstveno potreban kvalitetan kulturni događaj koji će se najviše sam reklamirati.
"Dobra izložba ili koncert će sam sebi biti najbolji marketing. Česta odsutnost publike sa nekih događaja u gradu postavlja pitanje kulturne potrebe te sredine", napomenuo je Lukajić.
Sanja Šeranić, predsjednica Udruženja muzičkih umjetnika Srpske, istakla je da mnogi ljudi koji su na čelnim mjestima u kulturnim institucijama ili NVO organizacijama nisu dovoljno obrazovani na polju kulturne politike i menadžmenta kulture, koja predstavlja vrlo kompleksnu oblast.
"Ti isti ljudi rukovode organizacijama ili institucijama veoma loše, te se zato javlja veliki broj manifestacija za koje se potroši mnogo novca, a toliko loše budu promovisane, da čak ni ljudi iz struke ne znaju da se određena manifestacija dešava", objasnila je ona.
Šeranićeva napominje da je kultura proizvod koji se prodaje, kao i svaki drugi.
Reklama bez ozbira na status
"'Coca-cola' je najprodavanije piće na svijetu, ali i dalje troši milione na marketing kampanje i reklame. Naravno da svaka manifestacija da bi bila propraćena od strane publike mora da bude dobro reklamirana, a dobra reklama jednako je mnogo novca. Nijedna institucija, a pogotovo ne organizacije nevladinog sektora, nema tako veliki budžet da bi mogla investirati novac u reklamnu kampanju. Naši budžeti obično jedva 'zatvore' finansijsku konstrukciju za samu realizaciju određenog događaja", pojasnila je Šeranićeva.
Objasnila je da UMU RS ima skroman budžet i da se od tog skromnog budžeta izdvaja samo parčence za reklamnu kampanju.
"Lično se trudim i molim vlasnike reklamnih prostora da nam ih poklone na koji dan besplatno, jer nam je to oglašavanje preskupo, pa nekad uspijem, a nekada ne", kaže Šeranićeva.
Ističe da se udruženje trudi da ima tematski neobične plakate koji će biti primijećeni.
"Koristimo svaki trenutak medijske pažnje da reklamiramo naše koncerte i trudimo se da svojom domšljatošću nadoknadimo nedostatke novca. Publike na koncertima umjetničke muzike ima, nekada više, a nekada manje, međutim klasična muzika se mora njegovati, publika se mora stvarati i sigurna sam da će na svakom sljedećem koncertu biti sve više i više publike", rekla je Šeranićeva.