LONDON - Slavni književnik Salman Ruždi otkrio je da ga je pisanje novog romana spaslo i vratilo u normalu nakon prošlogodišnjeg razvoda od Padme Lakšmi, njegove četvrte supruge.
"Čarobnica iz Firence" je njegov deseti roman, a uporedo prati dvije priče koje se dešavaju u 15. i 16. vijeku - intrigu na firentinskom dvoru i priču o Fatehpur Sikriju, prijestonici mogulskog carstva za vrijeme vladavine Akbara Velikog. Ovaj roman označava njegov povratak magičnom realizmu, gdje se isprepliću činjenice i fantazija.
"Mislim da su Firenca i Fatehpur Sikri bili dobra mjesta za otići u vrijeme kada sam prolazio težak period života. To je na neki način bilo moje sklonište, utočište. Mislim da me je na kraju spasla neophodna disciplina pisanja romana", rekao je Ruždi u intervjuu za Rojters.
Ruždi, najpoznatiji po svojim "Satanskim stihovima", koji su razbjesnili muslimane širom svijeta, a njega osudili na smrtnu kaznu u Iranu, prošle godine se razveo nakon trogodišnjeg braka sa svojom četvrtom suprugom.
"Na kraju sam shvatio da su me svakodnevni rad i činjenica da nisam dozvolio da ništa ne radim, vratili u normalu. Istina je da sam jedno vrijeme bio van kolosjeka, ali roman me je spasao", rekao je slavni britanski pisac indijskog porijekla.
Njegova priča o dva grada zasnovana je na stvarnim istorijskim figurama poput Akbara Velikog i italijanskog filozofa Nikole Makijavelija, ali i na drugima poput misteriozne ljepotice Kare Koz, koja začara svakog muškarca.
Roman je podijelio kritiku. "Gardijan" ga je nazvao "veličanstvenim", dok je "Sandej tajms" napisao da je riječ "o najgorem romanu koji je Ruždi ikada napisao".
Ruždi kaže da je prvobitno želio da čitavu priču smjesti u Evropu, ali na kraju je završio pišući o dvije velike civilizacije koje su jedva poznavale jedna drugu.
"Na kraju sam napisao knjigu koju ni sam nisam očekivao. Mislio sam napisati knjigu o razlikama, a zapravo sam napisao knjigu o nevjerovatnim sličnostima", naveo je Ruždi, dodajući da smatra da sam roman ima dosta paralela sa sadašnjicom te da su te paralele više nego očigledne.
"Dok su ljudi širom svijeta slični ili isti, oni to zapravo ne uviđaju i zato govore o sukobu kultura i civilizacija. Čak ako sagledate način na koji se ponašamo, uvidjećete da uopšte nismo toliko različiti", kaže Ruždi.
Iako smatra da je ljudska priroda univerzalna, prilično je pesimističan po pitanju budućnosti.
"Teško je biti optimista u današnje vrijeme jer postoji dubok raskol među ljudima, teško da se o bilo čemu mogu saglasiti", navodi dodajući da, kada je riječ o slobodi govora, u svemu je potrebno malo kompromisa.
"Ukoliko niste voljni da branite pravo na slobodu govora onih ljudi čije vam se mišljenje lično ne sviđa, onda vi zapravo ne vjerujete u slobodu govora", zaključuje Ruždi.