Moji roditelji nisu imali mogućnost da mi kupe gitaru kakva mi je bila potrebna, pa sam je pokušavao osvojiti na takmičenjima, kaže Sanel Redžić iz Tuzle, jedan od najtalentovanijih bh. gitarista koji trenutno studira na akademiji "Franz Liszt" u njemačkom gradu Vajmaru. Nakon niza uspjeha i nagrada danas svira na gitari Ota Fovinkela vrijednoj 5.000 evra.
Skromni devetnaestogodišnji gitarista, koji se još kao dječak zaljubio u gitaru, kaže da je nedavno u Banjaluci na "Gitar festu 2007" osvojio prvo mjesto zato što je bio spreman i što konkurencija nije bila tako jaka kao što je očekivao.
Osnovnu i srednju muzičku školu završio je u rodnoj Tuzli, a tokom školovanja sarađiva je s uglednim muzičkim pedagogom profesorom Predragom Stankovćem. Redžić kaže da mu svako novo takmičenje predstavlja izazov, a svaka nova osvojena gitara njegov je novi muzički "ljubimac".
NN: Gitaru si počeo da sviraš s osam godina. Šta te privuklo baš ovom instrumentu?
REDŽIĆ: Dolazim iz muzičke familije, tako da sam od rođenja imao dodir s muzikom. Gitaru sam, iz nekih neobjašnjivih razloga, zavolio i želio da je sviram kad porastem. Kada sam napunio osam godina zaželio sam da učim svirati gitaru u muzičkoj školi. Moji roditelji nisu bili za gitaru i odvraćali su me od toga, ali moja upornost i tvrdoglavost su se isplatili kao i mnogo puta kasnije. Danas sam zbog tog svog odabira jako sretan.
NN: Ko ti je kupio prvu profesionalnu gitaru?
REDŽIĆ: Moji roditelji nikada nisu imali uslove da mi kupe gitaru kakva mi je bila potrebna. Pokušavao sam da na takmičenjima osvojim jednu, no nije mi polazilo za rukom jer nisam imao dovoljno dobar i reprezentativan instrument za takmičenja s kojim bih mogao to da uradim. Sretne okolnosti su htjele da predstavnici jedne holandske organizacije 2003. godine čuju moje sviranje na školskom nastupu u Tuzli i željeli su da mi pomognu. Zaželio sam jednu vrijednu gitaru i oni su mi je kupili. Bila je to gitara holandskog graditelja Ota Fovinkela iz 2004. godine, vrijedna 5.000 eura. Kada sam je dobio, počeo sam da osvajam nagrade na takmičenjima i to je bila velika prekretnica u mom životu.
NN: Da li si od tada na takmičenjima "zaradio" još instrumenata koji su mogli pratiti tvoj talenat?
REDŽIĆ: Do sada sam na takmičenjima osvojio šest zaista dobrih, a samim tim i skupih gitara. Međutim, prva osvojena gitara bila je upravo gitara koju sam i nedavno osvojio, ručni rad banjalučkog graditelja Zorana Kuvača. Nju sam dobio za prvo mjesto na internacionalnom takmičenju u Beogradu 2005. godine. Bila mi je jako draga. Nakon toga su uslijedile gitare za prva mjesta u Beču, Segedu, Banjaluci te za drugo mjesto u Kutnoj Hori u Češkoj. Jednu od najboljih i meni najdražih gitara osvojio sam u njemačkom Velbertu 2006. godine. Osvojio sam drugo mjesto žirija, ali se moj nastup svidio rumunskom graditelju Konstantinu Dimitriju, koji mi je poklonio tek napravljenu gitaru od 3.500 eura. Pored ovih, na poklon sam dobio još desetak manje vrijednih gitara.
NN: Koliko sati dnevno vježbaš i šta radiš kada nemaš inspiraciju?
REDŽIĆ: Činjenica je da pravi rezulatati dolaze uz veliki rad i vježbanje. Naravno, i odricanja. Moja vježbanja zavise od toga da li imam neki koncert, takmičenje ili da li sam završio turneju ili takmičenje. Pred takmičenje i nastupe vježbam svakodnevno i do osam sati. Kada završim nastup, idem na zasluženi odmor od nekoliko dana, a onda opet slijedi vježbanje. Svakodnevno vježbanje zna nekada da bude jako naporno i teško, ali uvijek sebi nađem nešto što će me inspirisati. Nekada je to šetnja kroz prirodu, a nekada dugosatno gledanje gitarističkih videa. Dosta slušam klasičnu muziku te tako razvijam svoje muzičke sposobnosti.
NN: Koliko ti klasična gitara pruža mogućnost da se usavršavaš, ali i eksperimentišeš u muzičkim pravcima?
REDŽIĆ: Gitara je relativno mlad instrument za razliku od klavira ili violine. U posljednje vrijeme se jako razvila i popularizirala u svijetu, mislim da je ona danas najpopularniji instrument. Gitaru sam učio kod profesora Predraga Stankovića, čovjeka koji mi je prenio svoje ogromno znanje, tako da su profesori na njemačkoj akademiji bili iznenađeni nivoom mog sviranja. Trenutno studiram na muzičkoj akademiji u Vajmaru pod vođstvom veoma dobrog profesora Tomasa Milera Peringa, gdje imam odlične uslove za usavršavanje. Nadam se da ću tu šansu da iskoristim na pravi način. Bio sam u na nekim festivalima gdje sam imao priliku da radim masterklase s velikim svjetskim profesorima gitare. Svaki put nešto novo otkrijem i naučim.