Dobar pozorišni komad čini više segmenata, a da bi se urezao u pamćenje onih koji ga gledaju neophodno je do perfekcije dovesti priču, glumačku igru, kostime, ali i scenografiju.
"Kod scenografije je bitno da nam prikaže mjesto igranja, da prati mizanscenske zadatke glumaca i da ukaže na neku metaforu. Svaka druga raskoš nije obavezna, ali ni štetna", ukratko je značaj scenografije opisao Aleksandar Pejaković, pozorišni režiser iz Banjaluke.
Za dobar komad bitan cijeli tim: Dobra scenografija dočaraće ulicu, enterijer, pejzaž, pa će gledaoci imati utisak kao da se nalaze ili gledaju u pravu, bogato opremljenu prostoriju, posmatraju snijeg ili kišu kroz prozor...
Scenografi se slažu da dobar pozorišni komad zavisi od cjelokupnog tima koji radi na istom, a scenograf mora biti u dogovoru s režiserom, dizajnerima svjetla, kostimografom.
Dragana Purković-Macan, scenograf Narodnog pozorišta RS, pojasnila je da je nastanak scenografije složen stvaralački proces koji prolazi više faza.
"Prvo se scenograf upoznaje sa djelom koje radi, zatim razmjenjuje svoje utiske s rediteljem i onda pristupa izradi skica. Nakon usvojenog rješenja od strane reditelja predstave, kreće se u realizaciju, odnosno izradu scenografije. Kada se scenografija postavi na scenu, radi se dizajn svjetla, koji je veoma bitan da bi sve izgledalo kako treba", opisala je Purković-Macanova faze u nastanku scenskog izgleda.
Nije lako biti scenograf: Ona je trenutno jedini scenograf u RS sa završenim Fakultetom primijenjenih umjetnosti, Odsjek scenografija.
Istakla je da je biti scenograf izuzetno lijep posao, ali nimalo lak, jer osoba koja se bavi ovim poslom mora da vlada arhitekturom, slikarstvom, vajarstvom, dizajnom i generalno svim granama primijenjene umjetnosti.
"Scenografija je prvo što gledalac ugleda kada se podigne pozorišna zavjesa i ona je ta koja ostavlja prvi utisak. Scenografija da bi bila dobra mora da ima svoju dramaturgiju, koja prati radnju predstave. Likovnost je takođe veoma bitna", istakla je Purković-Macanova.
Njoj su posebno drage dvije predstave koje je radila u NP RS.
"Jedna je 'Porodične priče', koja je bila jedna od mojih prvih scenografija i izuzetno dobra predstava u svakom segmentu. Posebna mi je i predstava 'Radnička hronika', koja je još na repertoaru i za koju sam dobila nagradu za najbolju scenografiju", rekla je Purković-Macanova.
Reditelj na vrhu hijerarhije: Scenograf Pozorišta Prijedor Vladimir - Vanja Vlačina kazao je da je kreiranje pozorišne predstave, prije svega, timski rad, sa rediteljem na vrhu hijerarhijske ljestvice.
"Reditelji svoju ideju realizuju u koordinaciji sa scenografima i kostimografima, dizajnerima svjetla, multimedijalnim umjetnicima, kompozitorima. To znači da scenograf svoju ideju usklađuje sa stilskim i vizuelnim identitetom projekta i njegov kreativni rad je u startu uslovljen. Realizacija njegove ideje, opet, zavisi od tehnoloških i finansijskih mogućnosti, što je za naše uslove, danas, veoma važno. Nažalost", rekao je Vlačina.
Smatra da razlog male potražnje za profesionalnim scenografima kod nas treba tražiti u činjenici da imamo veoma malo profesionalnih pozorišta, što je i razlog malog interesovanja mladih za taj poziv.
"Osim toga, mi živimo u vrijeme kad argument ne znači ništa, mnogi standardi su devalvirani, pa i umjetnost ima sve manje konzumenata, kao i onih koji je serviraju. Sa druge strane, scenografija je u kontekstu likovne umjetnosti, pa smo imali, a imamo i danas, bezbroj odličnih scenografa - akademskih slikara", rekao je Vlačina.
Dio odgovornosti za kvalitet: Činjenica je, dodao je, da scenograf kao dio tima preuzima na sebe dio kolektivne odgovornosti za kvalitet i uspjeh predstave, ali uvijek, kao umjetnik, nosi ličnu odgovornost za svoje djelo.
Scenografija, ako je dobra, smatra Vlačina, neće smetati i biće u funkciji predstave, a ako je odlična, ostaviće na publiku pozitivan i jak utisak, impresioniraće je i opet će biti u funkciji predstave.
"Pozorište Prijedor ostvaruje uspjehe s predstavom 'Djelidba' Skendera Kulenovića, koju je režirao Marko Misirača. Scenografija koju sam predložio za tu predstavu bila je šlagvort reditelju za pojedina, mogu reći i suštinska, rješenja u procesu njegovog kreativnog rada, koji je, ipak, najvažniji za koncept čitavog projekta", istakao je Vlačina.
Predstava, pak, može biti postavljena tako da neki drugi vizuelni elementi, svjetlosni i multimedijalni, umanje ili potpuno potisnu potrebu za klasičnom scenografijom.
Kao komad koji je njemu izuzetno drag zbog scenografije, Vlačina je istakao "Srpsku dramu" Siniše Kovačevića, u režiji Darka Cvijetića, na kojoj on međutim, nije radio scenografiju.
Bitna kreativna sloboda: "Dizajnirao sam svjetlo imajući potpunu kreativnu slobodu, uradivši, praktično, dio rediteljskog posla. Bilo je tu mnogo scena - odlično komponovanih slika i bio je to dobar timski rad, gdje smo za rezultat imali kultnu predstavu prijedorskog pozorišta", kazao je Vlačina.
Takođe, izdvojio je i dječji mjuzikl "Crvenkapa" Petra Jovanovića, na kojem je sarađivao sa Cvijetićem kao rediteljem.
"Sa veoma malim budžetom smo napravili izuzetnu predstavu. Za 'Crvenkapu' sam osmislio i realizovao kompletan vizuelni identitet predstave. 'Vlast' Branislava Nušića ima divan uvod, opet moj rad sa Cvijetićem uz blagoslov reditelja", istakao je Vlačina.
Režiser Aleksandar Pejaković smatra da kod nas nema nekog posebnog sistema koji štiti segment scenografije, jer se on još "potpuno pogrešno smatra manje važnim činiocem u pozorištu".
Inostrani scenografi: "Zato smo uvijek imali sreće da nam kao kućni scenografi u NP RS budu angažovani ljudi od autoriteta, kao što su to nekada bili Sava Šandorov i Živorad Pećarić, a danas je to Dragana Purković-Macan", istakao je Pejaković.
Prema njegovim riječima, kada su u pitanju inostrani scenografi, najveće uspjehe kod nas je ostvarila Svila Veličkova iz Bugarske, koja je uspješno stvarala u Dječijem pozorištu RS.
"Kada kažem da se ne poklanja pažnja tu, prije svega, mislim na čitav sistem koji treba da bude funkcionalan: od same izrade, preko postavke, pa sve do skladištenja scenografije. A, kod nas tog sistema uopšte nema", pojasnio je Pejaković.
Istakao je da NP RS zbog nedostatka prostora nema gdje adekvatno da skladišti kulise i rekvizite. Takođe, nema ni dovoljan broj dekoratera koji postavljaju i skidaju scenografije, tako da je situacija po tom pitanju katastrofalna.
"Dakle, pojedinac ne može sam da se izbori ako država ne želi da izgradi sistem. Buni me i činjenica da se Akademija umjetnosti Banjaluka još oglušuje o dobronamjerne prijedloge da otvori smjer scenografije, što bi, sigurno, stvorilo kritičnu masu za rješavanje mnogih problema vezanih za segment scenografije na našim prostorima", zaključio je Pejaković.
Scenografija
Scenografija je vrsta primijenjene umjetnosti, koja se bavi uređenjem scene u pozorištu ili na filmu i stara je koliko i samo pozorište. Scenograf ograđuje pozorišnu binu (pozornicu) kulisama, koje treba da dočaraju prostor ili ambijent u kojem se radnja predstave događa.
Osim kulisa, koje se rade od različitih materijala, papira, kartona, platna ili dasaka, scenograf uređuje i dijelove namještaja, tepihe, slike i slično.
Scenograf je obično likovni umjetnik, koji najprije uradi nacrt scene, potom napravi maketu, odredi kakve će biti kulise, te ih onda priprema, oslikava i prilagođava radnji predstave.
