Umjetnički krugovi, pod uticajm savremenih struja i shvatanja, svaki dan se obogaćuju originalnim kolekcijama i univerzalnim idejama, a jedna od njih je sakupljanje posudica za so i biber koja ima "svoj" muzej u Tenesiju.
U muzeju, koji se nalazi u gradiću Gatlinburgu, nalazi se više od 20.000 setova za so i biber, koji su u ovu ustanovu "došli" iz različitih krajeva svijeta.
Tridesetsedmogodišnja Andrea Luden kaže da je njena majka započela "tradiciju" skupljanja nezaobilaznog segmenta kuhinjskog posuđa. Kolekcija pribora za so i biber njene majke vremenom je rasla i u jednom momentu je dostigla broj od 2.000 setova. Svi su bili smješteni u podrumu kuće u Teksasu u kojoj su tada živjeli.
"Moj otac je jednom prilikom rekao da je dosta sakupljanja. Rekao je majci da mora nešto uraditi sa svim tim priborom. Ona mu je odgovorila: 'Hajde da otvorimo muzej'! Porodica se ubrzo preselila u Tenesi i 2002. godine su otvorili Muzej setova za so i biber. Početna kolekcija je imala 12.000 setova, a danas ima nešto više od 20.000", objašnjava Ludenova.
Muzej je smješten u glavnoj ulici Gatlinburga koja vodi prema nacionalnom parku "Great Smoky Mountains" u istočnom Tenesiju.
Ludenova je kurator muzeja i mnogo je doprinijela da se za njega čuje, ali naglašava da je njena majka zaslužna za prepoznavanja potencijala ovog važnog dijela kuhinjskog pribora.
"Majka je počela shvatati da se mogu vidjeti promjene u društvu i civilizaciji tokom vremena putem ovih setova koji su bliski svakom domaćinstvu, ali koji se mogu naći u zaista nevjerovatnim oblicima i bojama", objašnjava mlada Ludenova.
Na ulazu u muzej se nalazi znak koji sve govori o ovoj neobičnoj kolekciji:
"Unutra možete vidjeti fenomenalnu kolekciju setova za so i biber, počev od najmanjih pa do najvećih, od onih koji su napravljeni od stvari koje uopšte ne možete zamisliti pa od onih napravljenih od čitavog niza materijala kao što je staklo, plastika, trava, kamen, zlato, srebro i aluminijum. Tu se mogu vidjeti i setovi napravljeni od školjki, sijalica, jaja, tikvica, rogova i kostiju". Setovi su izloženi iza stakla i smješteni na policama koje imaju deset spratova. Organizovani su po sekcijama kao što su "Medvjedi", "Svinje", ali i po bojama. Setovi u obliku crvenog i purpurnog patlidžana se nalaze u istom prostoru sa onim napravljenim u obliku simpatičnih kuvara i kliješta jastoga. Identičan par časnih sestara se "smije" iza setova u obliku presavijenih ruku i rumenih obraza. Tu je i par bikova iz Španije, pauna iz Indije i gondola iz Italije. Takođe se mogu vidjeti i oni smiješni. Najveću pažnju privlači set sa crvenim WC šoljama, na čijim sjedalima su ispisana slova S i P, odnosno so i biber.
Svi zidovi koji okružuju staklene police su obojeni u crnu boju da bi se posjetioci mogli fokusirati na setove, osim jednog zida, na kojem je prikazana istorija Molton Sitija.
Ludenova objašnjava da sva njena porodica, uključujući i njenu majku koja se takođe zove Andrea, njenog oca Rolfa i brata Aleksa, nastavlja da dodaje primjerke kolekciji i stalno su u potrazi za setovima u prodavnicama antikviteta i šoping-centrima. Prikupili su toliko mnogo setova da je na kraju ponestalo mjesta za njihovo izlaganje i zato su odlučili otvoriti drugi muzej u španskom gradu Guadalestu, smješten u blizini odmarališta Benidorm u provinciji Valensija.
"Sve dok ne uđete u muzej, ne možete shvatiti koliko su izuzetne ove stvari. 'O moj bože, ovi setovi zaista dolaze u toliko različitih oblika i boja', riječi su većine posjetilaca koji dođu u naš muzej" objašnjava Ludenova. Pedesetčetvorogodišnja Suzana Benson, konsultant osiguravajuće kompanije iz Sent Pola u Minesoti, posjetila je muzej u maju, dok je bila na odmoru sa svojom porodicom. Ona kaže da ima sopstvenu kolekciju od nekih 100 do 150 setova, od kojih su neki pripadali njenoj baki.
"Ali, moji setovi nisu toliko zabavni kao oni u muzeju!", objašnjava Bensonova i dodaje:
"Neke od setova koje sam i sama sakupila mogla sam vidjeti u muzeju".
U zadnjih osam godina Ludenova pretpostavlja da je muzej posjetilo više od 100.000 posjetilaca. Ona kaže da vođenje muzeja predstavlja rad iz ljubavi i njena porodica voli da vidi druge porodice kako posjećuju njihov projekat.
"Mnogi od njih kažu: 'Sjećam se ovog seta!' I zatim počnu pričati sa svojim porodicima kako su ih ranije koristili i šta su ranije jeli", objašnjava Ludenova i zaključuje:
"Zaista je nevjerovatno vidjeti koliko mnogo sjećanja naš muzej evocira. Vidjeli smo ljude kako plaču i kako postaju emotivni usljed sjećanja koja im naviru posmatrajući naše setove".