Trebalo je da prođe više od dvije decenije, pa da jednog od najpopularnijih glumaca stare Jugoslavije i filmskog “čuda od djeteta” ponovo vidimo na pozorišnoj sceni: Slavko Štimac, tek neki dan poslije svog 55. rođendana, zaigraće ovog mjeseca u kultnom komadu Dušana Kovačevića “Klaustrofobična komedija” (režija Darko Bajić) u Zvjezdara teatru.
Vjest je ekskluzivna sama po sebi: dok smo Štimca još od sedamdesetih godina i “vuka samotnjaka” kontinuirano gledali na filmskom platnu (budući da se njegova karijera nije prekidala ni dok je živio u Njujorku) – u teatru je tokom svih ovih godina ostvario tek nekoilko uloga.
Junaka antologijskih filmova kao što su “Specijalno vaspitanje”, “Sjećaš li se Doli Bel”, “Čudo neviđeno”, “Varljivo ljeto ’68.”, “Živjeti kao sav normalan svijet”, “Na putu za Katangu”, “Braća po materi”, “Turneja”, “Koriolan” i mnogih drugih, u pozorište je poslije duge pauze ponovo uveo Dušan Kovačević.
Poziv reditelja Darka Bajića i uloga Teje Kraja, jednostavno, bili su izazov koji se ne odbija.
“Posljednji put zaigrao sam u pozorištu 1993. godine. Bilo je to `Čekajući Godoa` u Beogradskom dramskom. I inače, malo me je bilo na sceni. U Bitef teatru, to u BDP, neke tri-četiri uloge i sve u tom istom, kratkom periodu od nekoliko godina. A poslije, kako me put vodio”, izjavio je Štimac za “Večernje novosti” u pauzi proba za nove predstave.
(NN/hellomagazin.rs)