Stendap komedija funkcioniše isključivo ako je tekst koji izvodiš autorski. Naravno, poželjno je i da način na koji donosiš tekst bude originalan i svojstven samo tebi, a čini mi se da u tom segmentu ima najviše međusobnih kopiranja.
Naravno, govorim o stendap komediji na ovim našim prostorima. Dešava se da se teme ponavljaju, a nerijetko i pokreti, gestovi, rekao je za "Nezavisne" stendap komičar, humorista, satiričar i scenarista Srđan Dinčić, koji će pred banjalučkom publikom nastupiti 11. oktobra u Pozorišnoj sali "Obilićevo", a 12. oktobra u sarajevskom Domu mladih.
Pred publiku u Bosni i Hercegovini Dinčić dolazi sa svojim novim stendap šouom pod nazivom "Merkur beskućnik", a povodom ovih gostovanja za naš list govorio je o samoj ideji za nastanak ovog stendapa, te uopšteno o bavljenjeu humorom i satirom.
NN: U Banjaluci i Sarajevu izvodite komad "Merkur beskućnik", za koji je inicijalna kapisla bila opaska Vaše saradnice da ne možete da pišete jer Vam je Merkur u nekoj kući. Šta je potrebno da se poklopi da bi nastao novi komad, da li je stvarno bitan Merkur? Kako proces stvaranja nečeg novog izgleda u Vašem slučaju?
DINČIĆ: Analiza producentkinje Milice je glasila da meni Merkur ide na ruku za pisanje, jer se nalazi u šestoj kući, a to je valjda astrološki povoljan položaj za pisanje, na šta sam odgovorio da je moj Merkur beskućnik i pijanac i da odbija da radi bilo šta, uključujući i pisanje. Da bi nastao novi nastup, potrebna je tako jedna inicijalna ideja, poput ovog razgovora sa producentkinjom, koja me povuče da napišem jedan novi bit (tako nazivamo segment u stendap komediji), recimo, o astrologiji, tokom pisanja tog bita pojavi se početak neke nove priče i uz dosta nervoze, milion šoljica kafe, šetanja, ispisivanja svega što mi padne na pamet u blokčić i naposletku, sedenja za računarom i kuckanja, nekako se razmota ceo nastup. Zapravo, pojavi se kostur nastupa koji se usudim da prvi put izvedem pred publikom i onda tokom nekoliko narednih nastupa taj kostur dobija mišiće i izbacuju se ili prepravljaju delovi koji ne funkcionišu.
NN: Često čujemo da živimo stvarnost koja je u mnogo čemu nadmašila satiru i fikciju. Da li je naš region zaista plodonosan za stvaranje stendapa ili je ipak do toga ko piše i na koji način secira svijet oko sebe?
DINČIĆ: Voleo bih da se suočim sa tim izazovom i pokušam da se humorom i satirom bavim u jednom potpuno zdravom i normalnom društvu… Šalim se, naravno, siguran sam da je više do toga koji piše, dobar komičar može iz svake situacije i u bilo kakvim uslovima da pronađe ugao za dobru priču. Naravno, život u potpunom rasulu od društva ume da pomogne i pogura inspiraciju.
NN: Iako Vas prvenstveno poznajemo kao osobu koja se bavi stendapom i učestvovanjem u emisijama sličnog karaktera, Vaš primarni poziv je pisanje. Šta u posljednje vrijeme najviše čitate, koga od savremenih pisaca pratite?
DINČIĆ: U poslednje vreme sam odlučio da čitam malo više domaće autore. Poslednje što sam pročitao su horor romani Dejana Ognjanovića "Zavodnik" i "Prokletije", zatim "Okretište" Damira Karakaša. Obožavam njegov stil pisanja, ni sam ne znam koliko sam puta pročitao "Sjećanja šume". Ah da, čitao sam nedavno i jedan fantastičan roman za klince školskog uzrasta, koji preporučujem svima, bez obzira na godine, zove se B.N.LJ iliti "Banda neželjenih ljubimaca", autora Uglješe Šajtinca. Predivna priča o odanosti, prijateljstvu…
NN: Prije 16 godina učestvovali ste u "Survivoru". Koliko se rijaliti sadržaj do danas promijenio u odnosu na taj period? Da li ste se ikad pokajali što ste učestvovali u emisiji takvog formata?
DINČIĆ: "Survivor" mi je promenio život na više načina. Promenio je način na koji gledam ljude, i još bitnije, promenio je način na koji vidim sebe. "Survivor" kao televizijski format svakako nije klasičan rijaliti šou, više je takmičarski šou, mada sam više puta rekao da nikad nije problem u televizijskom formatu kao takvom, nego u sadržaju kojim se taj format popunjava. Ako je sadržaj koji pijemo loš, retko kad je kriva čaša, zar ne?
NN: Učestvujete u emisiji "4 i po muškarca sa Ivanom Ivanovićem", za koju je početkom avgusta objavljeno da se više neće emitovati na televiziji na kojoj je do sada emitovana. Da li će ova emisija nastaviti život i u kojem formatu?
DINČIĆ: Za sada emisija nema uslova da postoji u formatu u kome je do sada funkcionisala, ali spremamo jedno malo prepakivanje i proizvod za YouTube, tako da će se naša ideja da govorimo ono što mislimo kroz humor svakako nastaviti.
NN: Da li i na koji način praćenje dnevnopolitičkih tema, na koje se osvrćete u ovoj emisiji, utiče na Vaše pisanje?
DINČIĆ: Moram da priznam da više utiče na moje mentalno zdravlje, jer sve što se dogodi i što je izrečeno na neki način prođe kroz moj nervni sistem. Kad dođemo do kraja televizijske sezone, tamo negde u junu, imam osećaj kao da mi je mozak postao kaša.
NN: Vrlo ste jasno podržali studentske proteste u Srbiji, a ovih dana čitamo gomilu negativnih komentara na račun glumca Nenada Jezdića, koji nije podigao indeks sa ostalim kolegama nakon predstave "Putujuće pozorište Šopalović". Kako komentarišete ovu pojavu i da li je moguće ostati neutralan kada je riječ o ovakvoj temi?
DINČIĆ: Mislim da u celoj situaciji više ne postoje nikakve nijanse o kojima bismo mogli da raspravljamo, sve je odavno crno ili belo. Svako ima pravo da odabere stranu i zauzme stav, naravno, ali mislim da smo se odavno civilizacijski dogovorili šta je pogrešno i kako bi zdravo društvo trebalo da funkcioniše, tako da, ako ti je stav na bilo koji način u korist tog pogrešnog, nemam lepe vesti za tebe…