SARAJEVO - Biografija svakog mojeg lika je nešto malo moje smrti, kazao je Darko Cvijetić povodom predstave "Što na podu spavaš", koja je po njegovom romanu premijeru doživjela u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu prošle sedmice, dok se sarajevska premijera u Narodnom pozorištu očekuje 9. oktobra.
Režiju i dramatizaciju teksta potpisuje Kokan Mladenović, a predstava je rađena u koprodukciji Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Narodnog pozorišta Sarajevo, sarajevskog MESS-a i zagrebačke Gavelle, a nakon novosadske i sarajevske, zagrebačka premijera najavljena je za novembar.
U predstavi igraju Merima Lepić Redžepović, Aldin Omerović, Saša Krmpotić, Maja Izetbegović, Sven Šestak, Tena Nemet Brankov, Ivan Grčić, Nikola Baće, Aleksandra Pleškonjić, Darko Radojević, Stevan Uzelac, Igor Pavlović, a kao presedan na daskama koje život znače zajedno sa sopstvenim likovima našao se i sam Darko Cvijetić.
"Biti sa sopstvenim likovima, probuđenima iz romanesknosti, razgovarati s njima koji su došli i iz mašte i iz stvarnosti, smijati se, plakati, dodirivati ih, nevjerojatno je i suludo iskustvo, kakvo samo teatar još može sazdati u svijetu iluzija koje proždiru dokumente", izjavio je Darko Cvijetić poslije novosadske premijere koja je naišla na odlične reakcije kritike i publike. Cvijetić je dodao da ponekad pomisli da njegovi likovi postoje više od njega, koji tek sebe samoga predstavlja.
"Može li se i meso šetati kroz iluzije? Može li se i iluzija svojim vodenastim formativom uvući u tjelesnost? Svaka proba, svaki izlazak pred gledaoce bili su mi i bit će izazov bez presedana. Misleći da sam ga završnom tačkom na pisanju romana konačno napustio, nisam mogao ni slutiti da ću sve ponovno prolaziti, ovaj put 'uzvodno'", istakao je Cvijetić.
Zanimljivo je da Darko Cvijetić u predstavi igra samoga sebe, postajući istovremeno, kako reditelj kaže, i subjekt i objekt sopstvene priče.
"U ovoj predstavi Darka Cvijetića igra sam Darko Cvijetić, postajući istovremeno i subjekt i objekt sopstvene priče. On će morati da, poput Orfeja, siđe u sopstveni had i suoči se sa svojim mrtvim i živim likovima, sa sopstvenim sećanjima i neprebolima. Lik Darka Cvijetića će još jednom proći kroz traumatična iskustva pisca Darka Cvijetića, da bi, žrtvujući sebe, nama ponudio nadu", riječi su reditelja Kokana Mladenovića, ispisane pred samu premijeru. O ovom iskustvu nakon premijere je govorio i sam Cvijetić.
"Likovi, živi likovi, prepravljajući svoju istinitost u romanu naglas, na sceni, atakom na autora, sumnjajući u napisano dovode u sumnju same sebe, svoju događajnost i sami se sele u izmaštano. Ipak, suludo je iskustvo igrati sebe kao autora romana, poduplati se, javno svoju maštu dovodeći u sumnju. Ili, riječima Kokana Mladenovića: 'U 'Šindlerovom liftu' Prijedor je metafora gubljenja ljudskosti među svima nama, a 'Što na podu spavaš' je velika metafora kako smo toliko povezani da ne možete ubiti drugoga, a da ne ubijete i samog sebe", ističe Cvijetić. Centralna priča kratkog romana "Što na podu spavaš" prati Botu, koji iz Prijedora odlazi u sarajevsku kasarnu "Viktor Bubanj" na odsluženje vojnog roka u tadašnju Jugoslovensku narodnu armiju. Pred Botin 19. rođendan počeće ratni sukobi, a on i njegovi drugovi iz vojske ostaće zarobljeni u pomenutoj kasarni.
Darko Cvijetić je u životu, romanu i predstavi Botin rođeni brat, tako da je ovdje riječ o priči u kojoj se dobrano miješaju kako fikcija i fakcija, tako i porodična i istorija jedne zemlje.
"Darko Cvijetić je pesnik koji, poput Marine Abramović u Balkan baroque, sedi zatrpan kostima nevinih žrtava jugoslovenskih ratova. Daje im glas i smisao, nadu da nisu uzalud postojali i da njihovo stradanje, budemo li znali da čitamo Darkove knjige, nije bilo uzaludno i da ćemo nakon svega shvatiti da su narodi na ovim prostorima do te mere povezani i prepleteni da je nemoguće naneti zlo drugome, a da istovremeno ne nanesete zlo i sebi", rekao je Kokan Mladenović.
On je dodao da za one koji vjeruju u ideju Jugoslavije Darkova literatura predstavlja mjeru ljudskosti, poštenja i praštanja.
"Darkove reči uspevaju da odškrinu varljivi tračak nade da će jednom na ovim prostorima ljudi pobediti narode, bez obzira koliko se ti narodi duboko zakopavaju u falsifikate sopstvenih novijih istorija. Pozorište ne može da se utrkuje sa strahotama stvarnosti. Ono poseduje sopstveni jezik koji nadrasta stvarnost, preispituje je, rekontekstualizuje, dajući joj novi smisao", navodi Mladenović.
Reditelj je uvjeren da sve Darkove pjesme, crtice, romani i dnevnici slažu veliki pazl naše katastrofe, ishode iz iste poetike i etike, i logično se nastavljaju u samoiznurujućem piščevom naporu da nam, uprkos svemu i nakon svega, ponudi očovječenje nas samih. Mladenović kaže da je "U Šindlerovom liftu", prethodnoj predstavi koju je u Sarajevu režirao po Cvjetićevom romanu, crveni soliter, u kome i danas živi Darko Cvijetić, postaje metafora Jugoslavije i njene katastrofe.
"'Što na podu spavaš' iz kolektiviteta solitera prelazi u intimu Darkove porodice. Upravo ta porodica, srpsko-hrvatsko-ukrajinsko-jevrejska, postaje metafora jugoslovenske tragedije. Od masakra nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, preko opsade i katastrofe istog tog grada, do apsurdnih i besmislenih smrti koje u svoj vrtlog uvlače i samog pisca, kao učesnika, svedoka, brata, sina, onog koji čistih ruku zapisuje kako je bilo, povređujući bližnje i sebe, da više niko nikada ne bi bio povređen na ovim prostorima, 'Što na podu spavaš' postaje literarni kamen temeljac neke nove zajednice ljudi na ovim prostorima jer ljudima treba zajednica, dok su narodu potrebne države", zaključuje Kokan Mladenović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.