STOKHOLM - Čuveni švedski filmski reditelj Ingmar Bergman, jedan od najvećih majstora savremenog filma, preminuo je u 89. godini.
Njegova umjetnička vizija spajala je sve ekstreme Švedske koju je neizmjerno volio, od klaustrofobičnih dugih i mračnih zima do nježnih i blagih ljetnih večeri švedskih ostrva, a upravo je na jednom od njih i proveo svoje posljednje godine života. Bergmanova kćerka Eva saopštila je da je autor klasika kao što su `Sedmi pečat`, `Fani i Aleksander` i `Krici i šaputanja` preminuo u noći između nedjelje i ponedjeljka u svojoj kući na ostrvu Faro.
Prije nekoliko godina u jednom intervjuu, povodom 85. rođendana, Bergman je rekao da se ne plaši smrti, niti smatra da je misteriozna.
`Za mene smrt nikada nije bila stranac`, rekao je tada Bergman, u čijem je filmu `Sedmi pečat` iz 1957. upravo smrt imala ključnu ulogu.
Taj film, sa Maksom fon Sidouom i Gunarom Bjernstrandom u glavnim ulogama, vratio se upravo u švedske bioskope povodom 50. godišnjice, a zapamćen je, između ostalog, po sceni partije šaha koju igraju jedan od glavnih likova i sama smrt.
Dobitnik nagrada u Berlinu i Kanu, Bergman je bio nominovan za `Oskara` devet puta, a tri puta je osvojio nagradu Američke filmske akademije za najbolji strani film, posljednji put 1983. godine za `Fani i Aleksander`.
Pristupao je teškim temama, kao što su samoća, smrt i ludilo, a kroz inventivne tehnike i pažljivo pisanje, postao je jedan od vrhunskih stvaralaca ozbiljnog filma. Vudi Alen je za njega rekao kako je `jedan od najvećih filmskih umjetnika otkako je izumljena filmska kamera`.
Bavio se filmom više od 60 godina kao scenarista i reditelj, a glavni materijal njegovih ostvarenja, u kojima se ponekad diskretno i sam pojavljivao, bili su glumci, ali i njegovi prijatelji i ljubavnice.
`Režiser mora biti iskren i mora da podrži svog glumca. To je gotovo očinska uloga`, često je govorio Bergman.
U svojim djelima istraživao je bračne odnose, a sam se ženio pet puta, posljednji put sa Ingrid von Rosen. Otac je devetoro djece, uključujući kćerku za koju je saznao kada je imala već 22 godine.
Rođen 1918. godine u svešteničkoj porodici, koju je napustio kao devetnaestogodišnjak, Bergman je najveći dio života proveo u filmu, ali se bavio i pozorištem. Još kao dijete je radio u pozorištu sijenki, a kasnije je snimao i filmove o svom djetinjstvu. Postavio je niz djela švedskog pisca Augusta Strindberga, koga je navodio i kao jednu od svojih inspiracija.
Iako se dobrovoljno penzionisao prije dvije decenije, Bergman je prije nekoliko godina snimio u digitalnoj tehnologiji TV serijal, kao svojevrsni nastavak filma `Prizori iz bračnog života`.
Film `Zmijsko jaje` (1976), sa Livom Ulman i Dejvidom Karadinom, radio je u egzilu, u kojem je bio zbog neplaćenog poreza. Tome je prethodilo hapšenje za vrijeme jedne probe u Kraljevskom dramskom teatru, nakon kojeg mu je zabranjeno da napusti zemlju. Slučaj je izazvao veliku pažnju medija, a Bergman je doživio i nervni slom i proveo više od mjesec dana u bolnici.
Kasnije je oslobođen optužbi, a morao je da plati ekstra porez. U autobiografiji je potom objavio da je kriv samo zbog toga što je `potpisao papire koje nije pročitao, a još manje razumio`. To iskustvo sa poreskim vlastima odvelo ga je u dobrovoljni egzil u Njemačku, a u Švedsku se vratio poslije desetak godina.
Bergman je, između ostalog, autor filmova `Ljeto s Monikom` (1952), `Osmijesi ljetne noći` (1955), `Divlje jagode` (1957), `Lice` (1958), `Djevičanski izvor` (1959), `Tišina` (1962), `Persona` (1966), sa Bibi Anderson i Livom Ulman, kao i `Sramote` (1967) s Ulmanovom i Sidouom, `Čarobna frula` (1974), `Licem u lice` s Livom Ulman i Erlandom Jozefsonom, `Jesenja sonata` (1977) sa Ingrid Bergman i Livom Ulman.
Prije nekoliko godina odlučio je da se povuče iz pozorišta, poslije predstave `Duh` Henrika Ibzena, koju je 2002. godine postavio u Švedskom kraljevskom dramskom teatru.
`Poslije 'Duha' odlučio sam da to mora biti. Ne želim da me iznose iz pozorišta. Sam ću da odem`, rekao je tada Bergman. Slavni reditelj je tada rekao i da njegovo srce ostaje u pozorištu.
`Teatar je početak i kraj, praktično sve`, rekao je Bergman.
Datum sahrane Bergmana nije saopšten, osim što je najavljeno da će biti održana u uskom krugu prijatelja i familije.