ZENICA - Premijerna izvedba predstave "Tri sestre", prema dramskom tekstu Antona Pavloviča Čehova i u režiji Dine Mustafića te produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica (BNP), biće upriličena sutra, 16. decembra na Velikoj sceni BNP-a.
Ovo je 780. premijerna izvedba u 76 sezona, a u jubilarnoj 75. godini BNP-a Zenica, čiji je direktor Miroljub Mijatović na današnjoj konferenciji za medije podsjetio kako će sutrašnja predstava biti tek druga premijera na sceni te pozorišne kuće po tesktu velikog A. P. Čehova.
"Posebno mi je drago što smo uspjeli našim glumicama i glumcima obezbijediti da igraju jedan klasičan dramski tekst, unutar repertoara koji BNP zadnjih 20-30 godina njeguje", kazao je Mijatović.
Ansamb predstave čine Selma Mehanović, Imam Bubić, Ana Marija Tomić, Benjamin Bajramović, Snežana Vidović, Enes Salković, Zlatan Školjić, Saša Handžić, Muhamed Bahonjić, Adis Mehanović, Siniša Vidović, Mirza Bajramović, Predrag Jokanović i Sabina Kulenović.
"U ovom savremenom čitanju 'Tri sestre' fokusiram se na trajnu napetost između provincije i centra, gdje provincijalnost nije lokacija nego mentalitet koji guši nadu i pretvara život u beskonačno čekanje. Danas, u svijetu koji se raspada u vlastite distopijske pukotine, taj osjećaj postaje globalan: centar se neprestano udaljava, mogućnosti kopne, a generacije ostaju bez jasne budućnosti", zapisao je Mustafić o predstavi.
Sestre su, navodi dalje, ogledalo tog vremena - zarobljene između želje i nemoći, svjesne da je "Moskva" možda nedostižna, ali i dalje dovoljno stvarna da je sanjaju. "Moj cilj je da njihov tihi pesimizam postane pitanje naše sadašnjosti: šta radimo dok čekamo, i ko smo ako ništa ne dolazi?", kazuje Mustafić.
Dramaturgiju i jezičku adaptaciju teksta potpisuju Emina Omerović i Nedžma Čizmo, scenograf je Dragutin Broz, kostimograf Lejla Hodžić, muziku Irena Popović, a scenski pokret Amila Terzimehić.
"Kad god se vraćamo Čehovu, vraćamo se čovjeku, odnosno njegovoj suštini. Tri sestre nisu samo Olga, Maša i Irina one su svaka žena koja se bori s očekivanjima, tišinama, nemogućnostima i sitnim pobjedama svakodnevice. Njihova čežnja za 'Moskvom' danas je čežnja za prostorom u kojem će biti shvaćene i slobodne. Čehovljeva ironija otvara pitanja koja su i danas neriješena: koja je cijena snova, ko određuje granice naših sloboda, i koliko vlastita hrabrost može da promijeni tok života?", navela je u svom tekstu o predstavi Nedžma Čizmo.