SP Qatar 2022.

Pozornica

"Hotel 88" u Banjaluci: Komedija koja ispunjava svoju suštinu - igru i smijeh

"Hotel 88" u Banjaluci: Komedija koja ispunjava svoju suštinu - igru i smijeh
Foto: Dejan Rakita | U Banjaluci odigran "Hotel 88": Komedija koja ispunjava svoju suštinu - igru i smijeh

BANJALUKA - Predstava "Hotel 88", svojevrsni pozorišni hit u Srbiji, regionu i srpskoj dijaspori u posljednjih pet godina, svoju reputaciju punokrvne komedije potrvdila je i u Banjaluci i to u dva termina.

Glumci Milan Marić, Tamara Krcunović, Anđela Jovanović i Vladimir Aleksić ovaj komad izveli su u srijedu uveče u 18, pa potom i u 20 časova u Gradskom pozorištu "Jazavac", a u organizaciji Agencije "Venturo".

Sudeći po zainteresovanosti publike, u šta uključujemo u potpunosti popunjena i pomoćna sjedišta, salve smijeha, stojeće ovacije na kraju predstave, te opšte odušeljenje viđenim, "Hotel 88" mogao je i pet puta zaredom biti igran pred punom salom. Naravno, punoj sali gdje god da igra ova predstava kumuje i njena prethodna reputacija, a u posljednjih godinu dana, sasvim moguće, i reputacija Milana Marića kao trenutno najpopularnijeg srpskog glumca mlađe generacije.

Foto: Dejan Rakita
Foto: Dejan Rakita

Marić je u postavu, kako se to u pozorišnom žargonu kaže, uskočio umjesto Andrije Kuzmanovića, a umjesto Anđele Jovanović i Vladimira Aleksića u nekim ranijim izvedbama igrali su Jelisaveta Orašanin i Mladen Sovilj, tako da je Tamara Krcunović jedina stalna glumica od premijere 2017. godine pa do danas.

Predstavu je na scenu postavila rediteljka Staša Koprivica, koja potpisuje režiju i adaptaciju teksta "Privatni životi" Noela Kauarda iz tridesetih godina prošlog vijeka, dok je producent Ljubomir Dorontić.

Bez obzira na mijenjanje postave, ovaj komad u posljednjih pet godina (za vrijeme izolacije prouzrokovane pandemijom, naravno, predstava nije igrana), ne gubi na popularnosti. Naprotiv, popularnost komada s razlogom ili s razlozima sve je veća, a u nastavku teksta pokušaćemo dokučiti koji su to razlozi.

Foto: Dejan Rakita
Foto: Dejan Rakita

Sama radnja komada je jednostavna i prati dva bračna para koji dolaze u luksuzni hotel na medeni mjesec, a zaplet nastaje kada publika sazna da su muškarac i žena iz dva različita para bivši bračni partneri.

Dakako, zainteresovanost za muško-ženske odnose aktuelna je u svim periodima postojanja čovječanstva i ova tema jednako je interesovala kako Engleze tridesetih godina 20. vijeka, tako i Srbe dvadesetih godina 21. vijeka.

Suština ljubavi, strasti i ljubomore, ponovićemo još jednom, jednaka je u svim vremenima, a Staša Koprivica pomenute teme majstorski je obradila u skladu s našim dobom, igrajući se u tekstu stereotipima o balkanskom muškarcu s jedne i feminiziranošću dijela muške populacije, sa druge strane.

Koprivica u tekst uvodi i psihologiju današnjih žena opčinjenih društvenim mrežama, modom i ezoterijom, a tu je i još jedan stereotip o glumcima kao onima koji izmišljaju, lažu, piju, umjesto onih koji zapravo istražuju, dokučuju istine, marljivo rade. Ovdje je dat beskrajan prostor za nadogradnju i improvizaciju Tamari Krcunović, koja glumi glumicu, a njena igra u igri, slobodno možemo reći, radmilovićevski je hod na prstima na sceni. Ovaj hod na prstima, međutim, nije jedino što u "Hotelu 88" podsjeća na kultnog i u istoriju ovih prostora zapisanog "Radovana Trećeg".

Foto: Dejan Rakita
Foto: Dejan Rakita

Tu je i humor na ivici banalnog i prizemnog, koji ipak uspijeva da ostane u granicama dobrog ukusa, tu je smijeh na sceni Marića i Krcunovićeve koji ne bivaju profesionalni do kraja, ali čije pridruživanje u smijehu publici djeluje prirodno da ni najmanje ne smeta predstavi.

Tu su i improvizacije Vladimira Aleksića i štošta još. Njegove aluzije na udaju Jelisavete Orašanin za košarkaša ili na Marićevu ulogu Tome u istoimenom ostvarenju o Tomi Zdravkoviću, publici bukvalno stavraju grčeve u stomaku.

Improvizacija ili ne, Aleksićevo dranje kroz bočna vrata pozorišne sale koja vode direkno napolje, a potom i ponovno vrećanje kada priča da je prepao jednog čovjeka na kiši koji je vani pušio cigaretu, dovode prisutne do usijanja.

Iako u drugom planu ove predstave ostaje razbijanje sterotipa, poput onog sadržanog u rečenici da dobar ključ otvara sve brave, a da lošu bravu otvaraju svi ključevi, važno je naglasiti da komad sadrži i taj segment zbog kojeg ga možemo svrstati u žanr takozvanog visokog bulevara i lišiti svih negativnih konotacija koje sa sobom danas nosi sintagma "bulevarski teatar". Ipak, "Hotel 88", prije svega, svoj uspjeh duguje pitkoj (mnogi bi kazali lakoj, mnogi pak i komplikovanoj), univerzalnoj i uvijek aktuelnoj temi, izrečenoj na savremen način, ali i dobrim glumcima. Najprostije rečeno, glumci su toliko dobro ovladali materijom da su se ovom predstavom vratili samoj srži svog posla, a to je igra, dok su publici pružili suštinu komedije, a to je smijeh.

Predstava bi trebalo da igra večeras i u Pozorištu Prijedor.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije