BANJALUKA - Komemoracija povodom smrti glumca Đorđa Markovića, koji je preminuo 31. jula, održana je u srijedu uveče u Narodnom pozorištu Republike Srpske, gdje je ovaj glumac igrao skoro posljednje tri decenije.
Komemorativni skup okupio je članove porodice, ansambla, prijatelje i saradnike koji su se oprostili od dugogodišnjeg člana nacionalnog teatra Republike Srpske.
U ime Narodnog pozorišta Republike Srpske prisutnima se obratio umjetnički direktor i glumac Ljubiša Savanović.
"Danas stojimo u tišini ove scene ne da bismo izgovorili kraj, nego da bismo se poklonili pred jednim životom. Životom čovjeka i glumca koji je ovoj pozorišnoj kući dao sve što jedan glumac može da pruži - beskrajnu vjeru u umjetnost i neponovljivu ljubav prema svom pozivu. Đorđe Marković je bio jedan od stubova ovog ansambla. Za ovu scenu, za ovu kuću, on nije bio samo glumac. Đorđe je bio dio njegovog identiteta. Publika ga je voljela, a kolege su mu bezgranično vjerovale", kazao je Savanović.
Kada je došao na scenu NP RS, dodao je Savanović, Marković je sa sobom donio energiju i ljubav prema pozorištu, koju je svakodnevno prenosio na sve kolege.
"Za više od 20 godina provedenih u ovoj kući postao je neizostavni dio ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske, a to je postigao isključivo svojim radom i darom. Svim kolegama bio je iskren prijatelj, a mlađima vrijedan mentor. Sad kad nas je napustio, osjećamo prazninu koju riječi teško da mogu da ispune. Ali, uprkos tome, ostaje nešto dublje - zahvalnost što smo imali privilegiju da radimo sa njim, da ga poznajemo i da budemo dio njegove pozorišne porodice", naveo je Savanović.
On se Markoviću obratio i direktno…
"Dragi Dodo, zauvijek ću pamtiti kako si uvijek bio prvi na probi i predstavi, kako si svaki put kad smo igrali 'Kokošku' dolazio prije svih nas i legao u krevet na sceni mnogo prije nego što treba. Šalili smo se s tim, a ti si nam pokazivao šta znači poštovanje prema svom poslu. Hvala ti na svemu. Svim pjesmama, svim partijama remija, svim osmijesima, lucidnim šalama... Ne opraštamo se, već ti govorimo hvala", istakao je Savanović.
Đorđe Marković rođen je u Sarajevu, a glumački put vodio ga je preko njegove voljene Kule i Zenice do Banjaluke.
U Zenici je igrao u mnogim predstavama, a više o tom periodu njegovog života i karijere govorila je Ermina Nišić, glumica Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, dok je književnik Mirko Vuković evocirao uspomene na druženja van scene.
"Đorđe je bio čovjek kojeg ste morali poštovati. Morao se poštovati njegov stav, njegov odnos spram života i profesije za koju je živio. Veliki teolog našeg doba, mitropolit Antonije Blum piše: 'Da si živ ili da si mrtav - ne znači ništa. Ono što je važno jeste za šta živiš i za šta si spreman umrijeti.' Naravno, njegove se riječi odnose na vjeru i sledovanje Gospodu, ali rekao bih da je gluma za Doda bila put ka tim visotama", rekao je Vuković.
On je otkrio ko mu je prva asocijacija na riječ "glumac".
"Saberem se u duhu, zaćutim, a onda u sebi izgovorim: glumac. I namah pomislim: Đorđe! Đorđe Marković je izgledao kao glumac, pričao kao glumac, sjedio kao glumac, jeo kao glumac, pio kao glumac, grlio kao glumac, šalio se kao glumac, češkao se kao glumac... Zašto? Zato što je Đorđe Marković bio jedan od onih prosvijetljenih srećnika koji znaju da je život predstava u kojoj je svako od nas glumac koji svoju rolu treba da odigra najbolje što može. I on ju je tako i igrao", kazao je, između ostalog, Vuković.
Posebno emotivan govor održao je glumac Senad Milanović, sa kojim je Marković igrao u svojoj posljednjoj predstavi "Zagonetne varijacije" u DIS teatru.
"Svi mi, kad završi predstava, trčimo kući da budemo nekome roditelji, nekome partneri, trčimo u kafane da budemo nekome prijatelji. Naš Đorđe, iako je sve to bio, nikad nije prestajao biti glumac. Kod njega su se život i pozorište miješali, međusobno pretapali. Pozorište i život, kad je Đorđe u pitanju, bili su neodvojiva stvar. Nažalost, pripala mi je čast da budem dio njegovog posljednjeg procesa. To je bilo jedno veoma posebno i jako emotivno putovanje", ispričao je Milanović.
Mladi Markovićev kolega pred prisutnima prisjetio se i nekoliko anegdota.
"Jednom smo sjedili u kafani gdje smo se obično nalazili da iščitamo tekst. Konobari iz poštovanja prema Đorđu gasili su muziku na dva sata da bismo mi mogli proći svoje. Jednom sam ga upitao da li je istina ono što mi je pričao kolega Boris Šavija da tri dana on i društvo nisu izlazili iz kafane i da su stalno pjevali "Bling blinge bling" Zdravka Čolića. On je rekao da je to istina i otpjevao cijelu pjesmu u bašti kafića, ono što se kaže, punim plućima. Kad je završio, baštom se prolomio aplauz. To je bio primjer kako je Đorđe pozorište unosio u svakodnevni život", podvukao je Milanović.
Đorđe Marković ostaće upamćen kao plemenit i skroman čovjek, veliki emotivac, glumac izuzetne scenske energije i nezaobilazan dio istorije Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Kao i svi veliki glumci, i Đorđe Marković je pozdravljen posljednjim aplauzom.