Drago mi je što ima ljudi kojima se drama "Ćeif" svidjela, kao što mi je drago da je taj tekst pružio priliku glumačkom ansamblu Beogradskog dramskog pozorišta i reditelju Egonu Savinu da stvore predstavu koja se dopala mnogim gledaocima, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Mirza Fehimović, bh. književnik koji živi i radi u Londonu.
Njegov tekst "Ćeif" pobijedio je na konkursu za savremeni domaći dramski tekst na bosanskom i srpskom jeziku, koji su objavili Festival MESS i BDP, a u čijoj perodukciji je i rađena postavka.
Realistički komad o povratnicima u Sarajevo poslije rata - o onima koji su se sklonili, "pobjegli" i onima koji su ostali, oduševio je publiku na gostovanjima širom regiona, a među brojnim nagradama dovoljno je spomenuti samo posljednje - trijumf na nedavno održanom Sterijinom pozorju u Novom Sadu i Festivalu bosanskohercegovačke drame u Zenici.
NN: Tekst "Ćeif" nagrađen je na Festivalu bh. drame u Zenici kao najbolji izvedeni tekst ove godine, a predstava Beogradskog dramskog pozorišta, rađena po toj drami, nagrađena je na festivalima u Rijeci, Novom Sadu i Zenici. Šta to za Vas kao pisca znači?
FEHIMOVIĆ: Koliko je jedan dramski tekst zaista zanimljiv, kaže nam interesovanje koje reditelji ili pozorišta za njega imaju. Do sada, u Bosni i Hercegovini to interesovanje nije pokazao ama baš niko. Doduše, rijetko se jedan te isti tekst u Bosni i Hercegovini postavlja u više od jednog pozorišta, i to možda i ne bi trebalo da bude neko mjerilo. Počeo sam, vidim, s pogrešnog kraja. Drago mi je, naravno, što ima ljudi kojima se drama "Ćeif" svidjela, kao što mi je drago da je taj tekst pružio priliku glumačkom ansamblu BDP-a i reditelju Egonu Savinu da stvore predstavu koja se dopala mnogim gledaocima. Susret Sarajlija, koji su opsadu proveli van svoga grada, i Sarajlija koji su joj umakli, o čemu, po meni, govori moj tekst, za mene je bila i još jeste, i važna i bolna tema, a izgleda mi da su i tekst i predstava uspjeli da uvjere i mnoge druge ljude da je tako. Posebno mi je drago što je inicijativa sarajevskog MESS-a i Beogradskog dramskog pozorišta, da se zajedničkim konkursom dođe do dramskog teksta koji bi se onda radio u nekom vidu koprodukcije, urodila plodom. Ovog puta, tekst bosanskohercegovačkog pisca izvelo je jedno beogradsko pozorište na bosanskom jeziku, i zbog toga nikome nije spala kruna s glave.
NN: Ovo je Vaš prvi dramski tekst koji je postavljen na sceni, da li ćete nakon ovakvog uspjeha odlučiti da se okušate još jednom u ovom segmentu pisanja ili već nešto i pišete?
FEHIMOVIĆ: Pokušaću da napišem još nešto, ali ne znam hoće li to biti gotovo sutra ili prekosutra, ili možda kroz dva mjeseca.
NN: O čemu pišete i šta bismo ovog puta mogli vidjeti na sceni nekog od teatara?
FEHIMOVIĆ: Bez obzira šta čovjek piše, put od rukopisa do predstave rađene po tom rukopisu zna da bude dug i mučan. Mislim da ću sačekati neki pozorišni konkurs, na koji bih poslao svoj tekst.
NN: Nakon izuzetnog uspjeha Vaše knjige priča "Zec i pantauro", da li će književna javnost imati priliku uskoro čitati Vašu novu knjigu?
FEHIMOVIĆ: Ta knjiga jeste dobila prvu nagradu na konkursu izdavačke kuće "Zoro" 2005. godine, ali ja baš i ne mislim da je 'Zec i pantaruo" imao izuzetan uspjeh u našoj zemlji. Koliko znam, objavljen je tek jedan kratki prikaz knjige, a broj prodatih primjeraka je jako mali, meni doduše nepoznat, jer ga je nemoguće saznati od izdavača. Knjigu je nemoguće kupiti u Tuzli, na primjer, ili u Mostaru. Ne znam kako je u Banjaluci. Neki poznanici koji, kao i ja, žive van domovine, na povratku u Bosnu, u svoj rodni kraj, htjeli su da je kupe, ali knjige nije bilo u knjižarama. Što se tiče moje nove knjige, ona odavno već nije nimalo nova. "Crvena banda i druge priče" je zbirka pripovjedaka koja je trebalo da bude objavljena još lani, ali izdavačka kuća "Zoro" datum izlaska iz štampe iz nekog razloga neprestano odlaže. Rukopis, zapravo, još nije ni pripremljen za štampu.
NN: O čemu sada pišete?
FEHIMOVIĆ: Već nekoliko mjeseci pišem tekstove za BHTR1, koji ih svake nedjelje, u deset naveče, emituje. Ti tekstovi su mješanci žurnalizma i proze, a traju ili bi trebalo da traju oko deset-petnaest minuta.
NN: Da li pratite bh. književnu scenu, i ako pratite, što Vam se sviđa, a što ne?
FEHIMOVIĆ: Naravno da pratim. Mnogo šta mi se sviđa. Baš u jednom od gore pomenutih tekstova za radio, pisao sam o, ili radije povodom knjige pjesama "Rastanak sa Arencanom", književnika Marka Vešovića.
NN: Da li biste nekoga ili neko djelo posebno izdvojili, mislim na noviju književnu produkciju u BiH?
FEHIMOVIĆ: Ima zaista vrijednih knjiga. Na um mi padaju ponovo knjige poezije; to su ovog puta "Odrastanje domovine" i "Rajska lopata", pjesnika Senadina Musabegovića. I svakako, treba izdvojiti knjigu pripovjedaka Vladimira Pištala "Korto Malteze i druge priče iz celog sveta", koja je zapravo izbor iz njegovog stvaralaštva; ne vjerujem da knjiga baš spada u bosanskohercegovačku produkciju, ali Pištalo je, koliko znam, rodom Sarajlija, ukoliko je to uopšte važno, a knjiga je i objavljena u Sarajevu, ukoliko je i to uopšte važno. Važno je da sam je pročitao s uživanjem.