Pozornica

Uloge ih učile jahanju, boksu, baletu, stranim jezicima

Uloge ih učile jahanju, boksu, baletu, stranim jezicima
Foto: N.N. | Uloge ih učile jahanju, boksu, baletu, stranim jezicima
Neda Vukadin

BANJALUKA - Glumački poziv često iziskuje više napornog rada i priprema nego što se to nama čini dok gledamo neki film ili predstavu. Ono što se publici tada predstavlja je samo gotov proizvod rada i truda, a nekada te pripreme mogu da traju i po nekoliko godina, ili čak sve vrijeme dok se igra neki projekat.

Kako glumci kažu, sve zavisi od težine uloge, a jedan od najpoznatijih primjera jeste i glumac koji je tumačio glavnu ulogu u planetarno popularnom filmskom ostvarenju "Joker". Hoakin Finiks je, da bi vjerodostojno predstavio svog lika, morao da smrša više od 20 kilograma, jedno vrijeme nije izlazio iz kuće, a pokušavao je da ga shvati i kroz knjige o političkim atentatima kako bi mogao razumjeti ubice i njihove motivacije. O odricanjima, glumačkim pripremama i napornim vježbama, razgovarali smo i sa banjalučkim glumcima.

"Sigurno najzahtevnija uloga mi je Maksima Glembaja. Taj lik osim što zahteva ozbiljne i kompleksne emotivne pripreme, zahteva i visoku dozu fizičke spreme. Za tu ulogu intenzivno sam trenirao boks, a profesionalni bokseri Sandro i Batica Poletan su tu odigrali veliku ulogu, čime su izvukli iz mene maksimum", rekao je Rok Radiša, član ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske.

On je dodao da su pripreme pred predstavu trajale dva mjeseca, ali s obzirom na to da se ta predstava i dalje igra, on mora konstantno da održava visok nivo fizičke pripreme.

"Zapravo od kada smo napravili predstavu 'Genetika Glembajevih', ja nisam ni stao sa redovnim kondicionim treninzima", izjavio je Radiša.

Njegov pozorišni kolega, glumac Zlatan Vidović, koji u posljednje vrijeme igra paralelno u više projekata, za svoj poziv morao je da se odrekne mnogo čega.

"Najzahtjevnija uloga koju sam do sada radio je svakako uloga Mileta Ilića u filmu 'Dara iz Jasenovca', gdje, osim što sam morao da smršam bar nekih 10 do 15 kilograma, najteži mi je bio taj psihički element. Onda te iste kilograme sam morao da vratim za ulogu inspektora u seriji 'Pevačica', koja će se uskoro početi prikazivati. Dakle, imao sam manje od godinu dana za te dvije uloge koje su potpuno različite i u fizičkom i psihičkom smislu", rekao je Vidović za "Nezavisne".

Glumac Dječijeg pozorišta Republike Srpske Duško Mazalica prvobitno je za jednu ulogu morao da nauči da jaše.

"Najzanimljivije kod mene je bilo što sam za ulogu Gavrila Principa u filmu 'Sveti Georgije ubiva aždahu' morao naučiti da jašem. Na kraju su mi izbacili konja iz scenarija, a ja sam zavolio jahanje do dana današnjeg", istakao je Mazalica.

Kako kaže, sav taj divni proces koji ide uz stvaranje uloge je igra sa sopstvenim tijelom i duhom, koja nije teška kad volite svoj poziv.

Glumac Bojan Kolopić objasnio je da glumci svaku ulogu žele da opravdanju pokušavajući da kroz sebe provuku sve ono što njihov lik proživljava.

"Možda najzahtevnija u tom smislu mi je uloga Oca Roderika Velša u komadu 'Usamljeni zapad' Narodnog pozorišta RS, u režiji Belinde Božičković, gde lik koji tumačim izvršava samoubistvo. Pre toga nisam nikada intenzivno razmišljao o tom činu i radeći na ovoj predstavi sam pronalazio razloge koji bi bili dovoljno jaki da me nagnaju na takav postupak, a onda naravno da to prožmem sa razlozima Oca Velša. Dosta sam istraživao o samoubicama, o načinima na koji su završavali svoj život i čitao njihova oproštajna pisma pokušavajući da opravdam čoveka koji je u našoj drami ušao u jezero i utopio se", objasnio je Kolopić.

Istaknuti glumac Narodnog pozorišta RS Željko Erkić za jednu ulogu morao je i da uči strani jezik s kojim se do tada nije susretao.

"Što se mene tiče, dosad što mi je bio zahtjevan izazov za uloge koje sam radio, to je učenje stranog jezika za ulogu koji nikad nisam ni slušao, a kamoli govorio. U pitanju je turski jezik, kada sam dobio ulogu u jednoj turskoj seriji pod nazivom 'Kosem Sultanija'. Takođe, mogu izdvojiti i pripreme za jednu pozorišnu ulogu u predstavi 'Derviš i smrt'. U pitanju je lik Hasana, zbog kojeg sam išao na časove jahanja", izjavio je Erkić.

Ipak, kako naglašava, zahtjevnija uloga predstavlja samo veći izazov, a oni koji su izabrali ovaj poziv i žele što više takvih uloga jer s tim pomjeraju sopstvene granice, a i nadograđuju svoj lični karakter.

O ovoj temi smo razgovarali i sa Miljkom Brđanin, istaknutom članicom ansambla NP RS, a ona je potvrdila da svaka uloga nosi svoju težinu.

"Mogla bih da izdvojim predstave u kojima nema teksta. Predstava 'Švajcarska' je jedna od onih gdje glumac mora bez ijedne rečenice da pokaže sve što osjeća unutar sebe. U predstavi 'S planine i ispod planine' sam imala čast da radim sa balerinom Stelom Korljan, imali smo veoma fizički teške probe, prave baletske treninge i to je nešto što bih izdvojila kao fizički zahtjevne uloge. Ipak, mislim da je mnogo teže svakom glumcu da se psihički prilagodi i upozna svog lika u potpunosti, a onda kao takvog ga i predstavi publici", zaključila je Brđaninova.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije