BANJALUKA - Postoje dvije vrste animacije - komercijalna i autorska. Komercijalna animacija je prisutna svuda. Praktično sve televizije emituju neke animirane filmove, u bioskopu se prikazuju dugometražni animirani filmovi, reklame se rade u animaciji, ona je sveprisutna i nema nikog ko nije čuo za Pink Pantera, Pticu Trkačicu, Toma i Džerija, Pokemone, kaže Goran Dujaković, direktor Asocijacije za vizuelne umjetnosti "Fenix Art".
Ova asocijacija jedina u Banjaluci poštovaocima animirane umjetnosti pruža priliku da, u sklopu festivala, pogledaju nešto od svjetske autorske animacije.
Dujaković je istakao da je cilj festivala da se publici pruži mogućnost da vidi potpuno drugačiju vrstu animacije.
"Autorska animacija ima poruku, stav. Čak i tehnike koje se koriste su potpuno, ili većim dijelom, različite od onih koje se koriste u komercijalnim filmovima", kaže on i dodaje da se radi o umjetnosti strpljivih, jer se animirani film ne može napraviti brzo.
Iako postoji širok spektar animacijskih tehnika, Dujaković ističe da je za svaku potrebno mnogo vremena.
"Kod klasičnog sinimanja isijecaju se pojedini segmenti žive slike pa se onda montiraju, dok ovdje treba prvo da se nacrta tih 25 slika, za što je potrebno vremena, a da ne govorimo koliko vremena treba za jedan klasični crtani koji se radi u 2D tehnici", kaže Dujaković istakavši da je najveća prednost animacije u tome da autor ima potpunu kontrolu nad svim procesima rada.
Iako autora i zainteresovanih za ovu filmsku formu ima, uslova za rad na animaciji u RS - nema.
"Ove godine na festivalu nismo dobili nijedan film s prostora cijele BiH. Čak ni u Neumu nisu imali nijedan bh. film na festivalu, što samo pokazuje koliko je situacija kritična", rekao je Dujaković.
On je istakao da je poražavajuća i činjenica da u RS nije snimljen nijedan animirani film, čime se slaže i Mladen Đukić, direktor produkcijske kuće AEON iz Banjaluke.
"Teško jeste, jer animacija još nije zastupljena kod nas. Dobra je stvar što postoji festival animiranog filma koji je malo popularizuje, ali mislim da za početak treba obrazovati ljude, pa tek onda širiti priču", kaže Đukić.
On smatra da bi za ozbiljniji angažman u oblasti animacije u RS trebalo napraviti petogodišnji plan u kojem bi se tokom tri godine obrazovao kadar, a naredne dvije godine radilo na fimovima.
Da je festival animiranog filma od značaja za popularizovanje ove forme u Banjaluci i RS, slaže se i mladi strip autor Dejan Šijuk, koji trenutno radi na svom prvom animiranom filmu.
Prema njegovim riječima, za mlade animatore su festivali veoma značajni.
"Svi možemo dosta da saznamo preko festivala. Da bi se neka scena ili produkcija našla, prvo publika treba da bude upoznata s tim", kaže Šijuk.
Istakavši da je budućnost animacije na ovom prostoru upitna Šijuk je naveo da se ljudi koji se njom bave opredjeljuju za tu formu isključivo iz ljubavi.
Dujaković kaže da se animirani film može ponuditi festivalima ili nekolicini odabranih među zaljubljenicima ove forme.
"Animiranu formu možete napraviti samo za festival. Ako taj film prodate, u pitanju su sitne pare, a da bi se on napravio, potrebno je i vremena i novca", kaže Dujaković.
Prema njegovim riječima, dobro rješenje bi bilo da se u okviru državnog konkursa za film naprave tri razdvojena konkursa: za igrani, dokumentarni i animirani film.
"Kako je za narednu godinu budžet za film ravan nuli, ne znam kako će se to odraziti na našu produkciju. Ne znam ni da li će biti festivala animiranog filma, jer ukoliko ne nađemo sredstva, nećemo moći da ga organizujemo", zaključio je Dujaković.
"Radovan IV"
Animirani film "Radovan IV", koji je trebao predstavljati nastavak priče o "Radovanu III", odbijen je na konkursu koji je raspisalo Ministarstvo prosvjete i kulture RS, iako je riječ o jednom od rijetkih projekata te vrste koji se pojavio u ovom enitetu.
"Komisija je odbila taj projekat. Ne ulazim u razloge, ali smatram da su ga trebali podržati iako je to komercijalni animirani film, jer bi na njemu radili mladi animatori", ocijenio je Dujaković.