Pozornica

Uroš Đurić za "Nezavisne": Vrhunski rad traži vrhunsku posvećenost

Uroš Đurić za "Nezavisne": Vrhunski rad traži vrhunsku posvećenost
Foto: N.N. | Uroš Đurić za "Nezavisne": Vrhunski rad traži vrhunsku posvećenost

​Iza imena Uroša Đurića ne može da stoji ništa više do riječ - umjetnik.

Osebujna ličnost, slikar, glumac, muzičar, sve su ovo stvari koje opisuju ovog nadasve posebnog stvaraoca.

Iako tvrdi da se najviše pronalazi tamo gde najbolje plaćaju u datom trenutku, nesumnjivo je da Đurić isijava kreativnost i umjetnički izričaj u svakom smislu te riječi. Na ovogodišnjem "OK festu" će da nastupi u ulozi DJa te posljednjeg dana festivala razdrma publiku i priušti joj iskustvo za pamćenje te, kako kaže, cilj mu je da vidi kroz mrkli mrak da se svaki kutak prostora pomjera u divljoj opijenosti i da je u tom stanju zadrži od početka do kraja nastupa.

O svojim viđenjima Tjentišta, umjetnosti i života pred svoj nastup Uroš Đurić je govorio za "Nezavisne".

NN: Najavljen je Vaš nastup na "OK festu" na Tjentištu. Šta planirate predstaviti publici?

ĐURIĆ: Svoje viđenje stvarnosti kroz tulum. Potrebu da se jednostavnim sredstvima život učini veličanstvenim.

NN: Šta ste znali o "OK festu" prije poziva da nastupite na ovom festivalu?

ĐURIĆ: Ništa. Baš ništa. Ja sam uglavnom nezainteresovan za život i pojave, više volim da mi se stvari dešavaju. Reko bih da kismet i ja imamo dosta dobar odnos. Ne trudim se previše.

NN: Vi ste slikar, glumac i muzičar. Koliko je teško izraziti se podjednako u svim ovim granama?

ĐURIĆ: Tja, ko bi ga znao. Ja sam slikar po formalnom obrazovanju, vizuelni umetnik po pozivu i profesionalnom opredeljenju, a film i muzika su aktivnosti koje upotpunjuju moj senzibilitet. Sve se to prožima, ali nisam ni glumac ni muzičar, niti bih sebe ikad tako nazvao. Polje mog profesionalnog delovanja je likovna umetnost.

Koja (Šarlo akrobata, Disciplina kičme) je igrao u kultnim filmskim ostvarenjima  "Radio Vihor zove Anđeliju" (prvenac Radoša Bajića iz 1976), "Dečko koji obećava", "Davitelj protiv davitelja", "Kako je propao rokenrol", radio je sve omote svojih ploča, kao i za "Boye", producirao je sijaset albuma, pa ga niko ne naziva glumcem, dizajnerom i producentom. Stvari su jasne.

NN: Da li prostor za izražaj postaje veći u muzici kada se ne bavite slikarstvom i obrnuto?

ĐURIĆ: Ne. Sve je to ista polazna tačka. Imate izazov pred sobom koji morate da savladate  kreativno, inventivno i da to još sve dobro naplatite. Vrhunski rad traži vrhunsku posvećenost i vrhunski košta.

NN: Šta Vam je najveći izazov kada se predstavljate pred publikom u ulozi DJa?

ĐURIĆ: Da je zatalasam, da vidim kroz mrkli mrak da se svaki kutak prostora pomera u divljoj opijenosti i da je u tom stanju zadržim od početka do kraja nastupa. Da ih ostavim ozarene i pod utiskom sveprožimajućeg prosvetljenja koje ne traži sebi razloge postojanja, niti bogove ili idole.

NN: Pošto se bavite slikarstvom, glumom i muzikom, možete li nam reći u kojoj od ove tri umjetnosti pronalazite najviše zadovoljstva, a da pri tome dajete najmanje sebe, odnosno da li je muzika za Vas nešto što je više relaksirajuće u odnosu na slikarstvo ili pak glumu?

ĐURIĆ: Pronalazim se najviše tamo gde najbolje plaćaju u datom trenutku. To mi pokriva račune i životne potrebe. To je posao kao i svaki drugi. Da nije tog nameta, verovatno se ne bih bavio ničim već bih životario.

NN: Pošto ste strastveni poznavalac istorije, kažite nam šta u tom smislu za Vas znači Tjentište?

ĐURIĆ: Grandiozni herojski trenutak ovdašnjeg naroda, nepojmljiv sa današnjeg stanovišta. Kad čitam depešu Druge dalmatinske brigade i danas mi krenu suze. Koča, beogradski mangup, koji izvrši proboj. To je čudo nad čudima. Sve je u tom podvigu nadrealno na sramotu svih budaletina koje su spomen na taj događaj urušile i prepustile zaboravu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije