BANJALUKA - Takmičarski program 22. Teatar festa "Petar Kočić" na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske u ponedjeljak uveče otvorila je predstava "Raslo mi je badem drvo", u izvedbi Beogradskog dramskog pozorišta, a po tekstu Živojina Pavlovića i u režiji i dramatizaciji kćerke pisca Milene Pavlović-Čučilović.
Glumci Aleksandar Alač, Stefan Radonjić, Tatjana Kecman, Nada Macanković, Maja Ranđić i Lako Nikolić ispričali su jednu priču o sjećanju, nostalgiji za djetinjstvom, mladošću, vremenu sazrijevanja.
"Putujemo vozom, zaustavljajući se na određenim stanicama koje čine glavne prekretnice Blagojevog životnog toka. Kao perpetuum mobile teme se, u istorijskom i sudbinskom smislu, ponavljaju iz generacije u generaciju. Dolazak iz sela u grad: od prvobitnog otpora prema novoj sredini, preko opčinjenosti i potpunog stapanja sa izazovima velegrada, do metamorfoze ličnosti, mržnje prema sebi i dugima i odbacivanja prošlosti, da bismo joj se pred smrt neumitno vratili", riječi su rediteljke Milene Pavlović-Čučilović o ovom komadu.
Nakon izvedbe na Teatar festu ona je govorila kolika je bila odgovornost roman sopstvenog oca pretvoriti u dramsku formu.
"Nije bilo lako, ali mislim da sam se dobro izborila. Pomogli su mi neki profesionalni dramaturzi u tome da se priča dobro prati i imala sam potrebu da tu jednu tamnu stranu prikažem i malo drugačije i malo šarenije. Kako je, u stvari, došlo iz jednog svetla u neku tamu. Naravno, sve vreme sam razmišljala o tome kako bi moj otac to uradio, prikazao", kazala je rediteljka koja je ovaj komad postavila povodom dvije decenije od smrti našeg velikog reditelja i književnika Živojina Pavlovića. On je roman "Raslo mi je badem drvo" pisao osamdesetih godina prošlog vijeka, po riječima Milene Pavlović-Čučilović, predosjećajući šta će se desiti.
"Pisao je o tome šta će se desiti nama kroz priču iz tridesetih godina, priču koja se odvija sve do kraja Drugog svetskog rata. On je to namerno tako izveo. On je, naprosto, bio takav čovek. Uvio je priču u neki drugi period, ali jasno praveći paralele sa nekim našim sudbinama koje se ponavljaju. Ja nisam neko ko se bavi predviđanjem, ali ima sličnosti sa našim Beogradom danas. Mislim na građansku klasu, koje sve manje i manje ima. Ima sve više i više dođoša, ne želim da to osuđujem, naprotiv, ali je teško pomiriti te različite mentalitete. To je, između ostalog, razlog zašto sam taj tekst uzela da radim. Videći u tome jednu paralelu sa današnjicom", kazala je rediteljka.
Trećeg dana festivala u sklopu pratećeg programa promovisan je časopis "Agon", a na Festivalu monodrame mladog glumca monodramom o Dušku Trifunoviću "Ima neka tajna veza" predstavio se glumac Milan Dimić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.