BERLIN - Na kongresu Saveznog udruženja sudskih vještaka Njemačke objavljeno je da se širom svijeta krađom umjetničkih djela svake godine nanese šteta u iznosu od šest do osam milijardi američkih dolara.
"Upoređujući te cifre sa zaradama od ostalih nelegalnih radnji, dolazi se do poražavajućeg zaključka da je samo trgovina drogom i ljudima unosnija od krađe umjetničkih djela", rečeno je na kongresu.
Većina krađa, oko 43 odsto, pogađa privatne vlasnike, na drugom mjestu sa 14 odsto su galerije, a ostatak otpada na muzeje, crkve, groblja i slično. Lopovi najviše "rade" u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj i Rusiji. Najčešće kradu slike, skulpture i sakralnu umjetnost, a na spisku najtraženijih su na prvom mjestu djela Van Goga, a slijede ih Pikasova, Sezanova, Miroova, Šagalova, Dalijeva, Direrova i Vorholova djela. Basnoslovno vrijedna slika Pola Sezana "Dječak u crvenom džemperu" ukradena je 2008. godine iz zbirke u Švajcarskoj, zajedno sa djelima Degasa, Monea i Van Goga.
Osim mimikrije i dobrog tempiranja svojih kriminalnih remek-djela, pljačkaši na umu imaju i redovno skeniranje stanja na legalnom tržištu umjetnina. Mnoge pljačke lopovi obavljaju nekoliko sedmica nakon objavljivanja podataka o cijenama koje dostižu određeni radovi. Nekoliko godina zaredom, londonska aukcijska kuća "Sotheby's" izvještavala je o traženosti Van Gogovih radova. Jedan od pohoda na radove Holanđanina dogodio se u decembru 2002. godine, kada su se dvojica lopova uz pomoć ljestava uspela na krov Muzeja Vinsenta van Goga u Amsterdamu i za nekoliko minuta ukrala "Pogled na more kod Ševeningena" i "Kongregaciju u odlasku" vrijedne oko 30 miliona dolara. Iako su godinu dana kasnije zatvoreni, za djelima se još traga.
Iz Muzeja "Stedelijk" 1991. godine ukradeno je čak 20 Van Gogovih radova, čija je ukupna vrijednost neprocjenjiva. Iako najveća, ova pljačka je u anale ušla zbog brzine rješavanja. Naime, djela su vraćena nakon samo jednoga sata. Gramzivi kvartet odali su mnogobrojni tragovi, između ostalog, vrećice u kojima je bila hrana.
Iako se, po pravilu, krađe dešavaju kad se muzej isprazni, u avgustu 2004. godine Mančov muzej u Oslu opljačkan je tokom oružane pljačke. Maskirani, naoružani pljačkaši iz muzeja, u kojem se nalazilo stotinak ljudi, ukrali su Munkovu "Madonu" i verziju remek-djela "Vrisak", vrijedne oko 175 miliona dolara. Kao "master mind" teatralne operacije osuđen je šahista Dejvid Toska, a djela su vraćena dvije godine kasnije.
Iako je policija do sada, uključujući i vrijeme ratnih dejstava, registrovala dvije krađe umjetničkih predmeta iz Muzeja RS u Banjaluci, kao i pljačku banjalučke Galerije "Terzić", još nije došlo do bilo kakvih pomaka u istragama.
Širom BiH verifikovane su brojne krađe slika i drugih umjetnina iz privatnih kolekcija i ateljea, u kojima je nestao veliki broj umjetničkih dijela, ogromne umjetničke, ali i finansijske vrijednosti.
Poznati slikar Salem Obralić potvrdio je da mu je atelje u Sarajevu dva puta opljačkan. Sličnu sudbinu doživio je i sarajevski slikar Irfan Hozo, čiji je depo umjetničkih djela, koji se nalazio u njegovoj kući, pokraden u decembru 2005. godine.
Policija je kasnije uhapsila dvojicu mladića, kojima se na teret stavljala provala u stan vlasnice F.O. u sarajevskoj Ulici Kaptol, odakle su ukrali sliku "Ženski portret sa psom u naručju" autora Romana Petrovića. Ovu sliku policija je našla u Zenici, a vlasnica je kazala da je vrijednost veća od 50.000 KM. Tragom trgovine dvojice pljačkaša, policija je došla i do jednog Sarajlije koji je od ovih mladića kupio ukradenu sliku Romana Petrovića, a zatim je prodao u Zenici. Kod istog čovjeka policija je pronašla još 11 slika nestalih iz depoa Irfana Hoze. Hozo tvrdi da mu je tada ukradeno ukupno 15 slika, tako da se potraga za još četiri djela nastavlja.
U drugom slučaju, koji potvrđuje tezu o međunarodnoj prirodi crnog tržišta umjetničkih radova, policija RS pronašla je 2005. godine u Banjaluci šest umjetničkih slika ukradenih 2000. godine iz "Apatinske pivare" u Srbiji. Iz poslovne zgrade "Apatinske pivare", naime, ranije je ukradeno deset umjetničkih djela poznatih srpskih slikara.
Uprkos tome, u strukturama vlasti BiH, ni na državnom, ni na entitetskom, pa ni na kantonalnom nivou, ne postoje specijalizovane službe i institucije, ne samo za sprečavanje preprodaje kulturnog blaga i vraćanje ukradenog i otetog, već ni za sprečavanje i otkrivanje ilegalne trgovine umjetninama i arheološkim nalazima.
Razlozi za neorganizovanost policije malo zanimaju mnoge trgovce i kolekcionare umjetničkih radova, antikviteta i arheoloških artefakata, ali im takvo stanje neobično ide na ruku, jer prodaja raznovrsnih predmeta iz porodice kulturnog blaga BiH praktično se neometano odvija na crnom tržištu, kako bi bilo izbjegnuto plaćanje poreza i naknada državi.