PARIZ - Slikar Vinsent van Gog nije sam sebi odsjekao uvo, već je to učinio njegov prijatelj, francuski slikar Pol Gogen, tvrde dva njemačka profesora, čijoj studiji francuski mediji danas ukazuju veliku pažnju.
Teza o tome da je holandski slikar, nastanjen u Francuskoj, sam sebi odsjekao uvo u nastupu ludila je do sada bila opšteprihvaćena iako je budila sumnje kod onih koji su se upuštali u malobrojne izvore o ovom događaju.
Autori studije Hans Kaufman i Rita Vildegans, profesori iz Hamburga, tvrde da je Gogen, slavni slikar rajskih prizora s Tahitija i dobar mačevalac, sabljom odsjekao uvo svom prijatelju tokom svađe, a da Van Gog ništa nije rekao da bi ga zaštitio, prihvativši njegovu tezu o samoranjavanju.
Ono što je još zanimljivije jeste to da do svađe nije došlo zbog umjetnosti, iako je to bio čest razlog njihovih svađa, već su se sukobili zbog žene, tačnije prostitutke.
Navodno su se tada posvađali ispred bordela u kojem je prostitutka Rašel radila.
"Kako bi se otarasio Van Goga, koji je insistirao da Gogen ostane u južnoj Francuskoj, Gogen je zamahnuo mačem i povrijedio ga. Do sukoba je došlo ispred bordela gdje je Rašel radila", kaže Kaufman i dodaje:
"Tada je Van Gogu stradalo uvo. Ne znamo tačno da li je Gogen to učinio namjerno ili je riječ o slučajnom povređivanju. Oni su tada sklopili pakt o ćutanju. Gogen se ubrzo vratio u Pariz, napustivši svog prijatelja."
Navodno je policija već sljedećeg dana saslušala Gogena. Tada je Gogen prvi put spomenuo teoriju o samopovređivanju. Ni nožić za brijanje kojim se navodno Van Gog ranio niti mač koji je Gogen prema ovoj tezi upotrijebio nikada nisu pronađeni. Gogen se navodno brzo pokajao i bacio mač u rijeku Ronu.
Van Gog, koji je bio u bolničkoj postelji, nije želio policiji da priča o tome šta se desilo. Autori tvrde da je upravo taj nesrećni napad mačem, koji je doživio od Gogena u kojeg je bio duboko zaljubljen, Van Goga dvije godine kasnije natjerao da digne ruku na sebe. Naime, tokom slikanja u prirodi, koje mu nije išlo od ruke, ubio se pištoljem, koji je nosio zbog šumskih životinja, u svojoj 37. godini. U smrt ga, tvrde, nije otjeralo ludilo, nego nesrećna ljubav. Navodno nikada nije prebolio Polov odlazak.
Takođe se spekulisalo o tome da je do tog stanja Van Goga dovelo i trovanje živom.
Ono što se zna jeste to da su se njih dvojica često sukobljavali. Van Gog je vjerovao da umjetnik treba da slika ono što vidi, a Gogen je slikao po sjećanju, po čemu je bio jedinstven.
Stručnjaci smatraju da bi teza dvojice njemačkih naučnika mogla da bude ispravna, ali ističu da za utvrđivanje istine o tome šta se zaista dogodilo te noći 24. decembra 1888. godine nema dovoljno podataka.
Za ovo dvoje istraživača veoma su bitne činjnice da se Gogen odmah vratio u Pariz nakon kratkog ispitivanja u policiji, u kome se pokazao koherentan za razliku od Van Goga, koji je bio potpuno klonuo.
"Njihovo ponašanje nakon incidenta dosta govori o svemu tome. Ono što im je zajedničko jeste to da je sve ukazivalo na to da su obojica krili istinu", kaže Kaufman.
Ovo dvoje naučnika tvrde da je teorija da je Van Gog sam sebi odsjekao uvo bazirana isključivo na Gogenovoj priči. Drugog izvora nije bilo jer Van Gog nikada nije želio da priča o tome.