Pozornica

Vanja Milačić za "Nezavisne": Uloga Nadežde Petrović istorijski angažman

Vanja Milačić za "Nezavisne": Uloga Nadežde Petrović istorijski angažman
Foto: Ustupljene fotografije | Vanja Milačić za "Nezavisne": Zadojeni smo strahom, a tako se najbolje vlada

Vanja Milačić je srpska pozorišna, televizijska i filmska glumica koja je u svojoj dugogodišnjoj karijeri ostvarila uloge u mnogobrojnim projektima, a neki od najpoznatijih su "Cvat lipe na Balkanu", "Nepobedivo srce", "Kad ljubav zakasni", "Mamini sinovi".

Osim brojnih zapaženih uloga, Milačićeva je svoj glas i talenat pokazala i u brojnim dječjim sinhronizacijama poput "Kralj lavova", "Kraljevska akademija" i "Meda u velikoj kući". Ovaj put Milačićeva je dobila priliku da zaigra na pozornici, i to u ulozi velike heroine Nadežde Petrović u novoj monodrami "Nenapisana pisma" o njenom životu, rediteljke Nataše Radulović. Kako kaže, Nadeždu Petrović je doživjela kao veliko umjetničko djelo, kao veliki istorijski angažman i kao nepresušnu inspiraciju, a u intervjuu za "Nezavisne" Milačićeva govori o radu na monodrami, važnosti predstavljanja istorijskih ličnosti na filmskom platnu i pozornici, te otkriva da postoji još mnogo uloga koje bi voljela da odigra, a onog trenutka kad prestane da želi da nešto odigra prestaće i da se bavi glumom.

NN: Nedavno ste dobili priliku da na pozorišnim daskama predstavite srpsku slikarku i heroinu Nadeždu Petrović. Šta za Vas znači ova uloga i koliko je bilo zahtjevno predstaviti i izgraditi ovakav lik na sceni s obzirom na njenu važnost?

MILAČIĆ: Nadežda Petrović je, osim toga što je bila i ostala najveća srpska slikarka, počela angažman za ženska prava, izborila se za mogućnost da žene mogu da glasaju, svojim primerom pokazala da žena može da odabere da se ne uda i ne živi po tradicionalnim stereotipima. Zahvaljujući njoj ja danas živim slobodnije, imam pravo da biram mnogo šire nego što su generacije pre mene. Učila sam, istraživala, čitala, probala, živela... Uživala u zanimljivom procesu rada na predstavi. Sa rediteljkom Natašom Radulović te Milkicom Miletić, piscem, intenzivno se bavila slikarstvom i životom velike slikarke.

NN: Kakva je bila Nadežda Petrović? "Ne znam zašto misle da je to što slikam 'muški' kompliment? Ponosna sam što sam žena", jedan je od njenih citata. Koliko Vam je bilo teško da se uklopite i saživite sa Nadeždom? Dijelite li neka njena razmišljanja?

MILAČIĆ: Doživela sam je kao veliko umetničko delo, kao veliki istorijski angažman i kao nepresušnu inspiraciju. Uvek kada se nađem pred takvim sadržajem koji se tiče naše istorije, naše nacionalnosti, naših umetnika, ljudi koji su ostavili veliku zaostavštinu i ljudsku i umetničku, prvo osetim veliki nemir, nelagodu, razna pitanja od toga da li smem, da li umem, da li sam dostojna da uđem u taj svet, do ponosa, radosti, odgovornosti i neizmernog poštovanja koje imam za tu ličnost. Hrabrost, stav, nepopustljivost, nepotkupljivost, snaga, ranjivost, volja, istrajnost, žena, čovek, umetnik. Doživljavam je kao ženu bez podteksta, sa takvim ljudima se zaista odmarate i znate na čemu ste uvek.

NN: Koliko je važno predstaviti publici istorijske ličnosti? Da li su pozorište i film pravo mjesto za to i da li nam manjka takvih projekata?

MILAČIĆ: Tako velike i beskompromisne umetnike iz istorije gotovo da nemamo. Danas je retka pojava umetnik, pre svega. Danas naš svet obiluje zanatlijama, glumcima koji se ponašaju, odrađuju, ne znaju da govore, danas nije obavezno da završite Akademiju da biste se bavili ovim poslom. Obrazovanje nije vrlina. Biti vredan i tačan nije vrlina. Nema velikih ljudi pa možda zato nema ni velikih dela. Ljudi su postali jeftini i na konstantnoj rasprodaji. Zadojeni smo strahom, a znamo da se strahom najbolje manipuliše i vlada. Ne govorimo istinu, ne govorimo je dovoljno glasno, pristajemo na malo i nemamo zajedništvo. Umetnost je kada se dogodi postala incident, i to kažnjivi incident. Zato je važno baviti se velikim ljudima kao što je Nadežda.

NN: Šta publika može da vidi u monodrami "Nenapisana pisma"? Zašto takav naziv i čemu težite izvođenjem ove predstave, kakav utisak želite da ostavite na publiku?

MILAČIĆ: Tekst Milkice Miletić je pružio niz mogućnosti... Pitanje je samo bilo šta ćemo staviti u prvi plan i kako da to što su istorijske činjenice stavimo u aktivnu scensku rečenicu. Bavile smo se time da osvestimo njenu emotivnu stranu, a da ne diramo njenu intimu jer smatram da nemamo pravo da interpretiramo njen lični život bez validnih dokaza. Postoje univerzalne osobine koje su zajedničke za sve velike borce i umetnike, pa smo se okrenule tome da na najbolji način donesemo na scenu osetljivost i senzibilnost koju sam sigurna da je Nadežda imala. Smatram to reciprocitetom, da je njena snaga srazmerna njenoj slabosti. "Nenapisana pisma" su pisma Ivanu Mestroviću, njenom bliskom prijatelju, kroz prizmu pisama prolazim kroz ceo njen život.

NN: U svojoj karijeri ostvarili ste brojne uloge ispred kamere i na pozorišnim daskama. Vaše lice je naročito zapaženo u brojnim domaćim serijama. Šta su Vam donijeli televizijski projekti?

MILAČIĆ: Svaki projekat mi je nešto doneo, malo nam je ovaj intervju za ovo pitanje.

NN: Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Da li će publika imati priliku da Vas više gleda u pozorištu ili na filmu?

MILAČIĆ: Publika koja me voli uvek će moći da me gleda u svim medijima na obostranu sreću. Predstave: "Ivanov", "Frida Kalo", "Feliks i Doris", "Zli dusi", "Balkanski špijun", "Nana", "Vasa Železnova", "Kad je Niče plakao", serija "Tajne vinove loze" i još mnogo toga lepog.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije