Veselin Gatalo, bh. književnik, kaže da je BiH zemlja u kojoj je ideologija bukvalno pojela književnost i film.
U intervjuu za "Nezavisne", on ocjenjuje da su jako loši i degutantno nahvaljeni i nagrađivani filmovi i knjige ubili ukus i rasturili kriterije publike.
"Između ostalog, to je pridonijelo da ljudi manje čitaju nego prije. Ne mogu vjerovati da je postalo uobičajeno diskutirati o tome da li je Andrić dobar pisac. Sramota je da, recimo, hrvatska i srbijanska javnost ne znaju ko je Nedžad Ibrišimović ili da se u Sarajevu smatra da su Aralica, Kapor i Ćosić loši pisci. Nevjerovatno. A što se tiče života od pisanja - može, i to jako dobro. Ako nađete dobru državnu ili stranačku sisu, kao Jergović, Vešović ili Kapor, onda to funkcioniše", kaže Gatalo.
NN: Po Vašem sudu, kakva je trenutna situacija u izdavačkoj djelatnosti u BiH? U kakvoj situaciji su bh. pisci trenutno?
GATALO: Ja se nakon 11 objavljenih knjiga i primanja više književnih nagrada mogu pohvaliti tek da sam još živ. U Mostaru nikad nisam ništa objavio niti dobio kakav finansijski poticaj. Ali neka, ovako bolje spavam.
NN: Postoji li neki književni naslov koji je na Vas ostavio poseban dojam, nešto čemu se vraćate ili biste se vratili?
GATALO: Da. Postoji. Ponovo čitam "Ugursuza" Nedžada Ibrišimovića. I opet mi se sviđa.
NN: Izašlo je novo izdanje Vašeg romana "Vuk", odnosno za Srbiju i Hrvatsku je to bilo "Geto". Koje je to izdanje po redu?
GATALO: Pa, treće bosanskohercegovačko. Isto kao "Geto", koji je izdat u Hrvatskoj, s tim što sam mu vratio originalni naslov. Vratio sam srbizme kojih u hrvatskom izdanju nije bilo. I jedno malo poglavlje sam vratio, kao i neke opise i političke nekorektnosti. Morao sam na poleđini hrvatskog izdanja naglasiti da sam Srbin, zbog nedostatka srbizama. I čudno, opet su mi dali nagradu za najbolji roman u žanru. Čak ih ni to nije spriječilo. Ni Zagreb više nije što je bio.
NN: Možete li nešto više reći o knjizi koju pripremate?
GATALO: Sljedeći roman "Slika s uspomenom" jedinstven je po tome što je moja prva proza u kojoj se radnja odvija prije rata. Imao sam sreću da vojni rok odslužim još 1985. godine, dok je Sarajevo još bilo multinacionalno i mirno, u Lukavici. Imao sam i nesreću da tu provedem godinu dana. Mirisalo je na rat, ali ja nisam znao tumačiti znakove. U toj knjizi su znakovi, odnosi, indicije. U romanu "Slika s uspomenom" svaka sličnost s poručnikom Nedžadom Ajnadžićem, kapetanom Seadom Rekićem, generalom Antonom Lukezičem, kapetanom Dragutinom Strahinjičem i ostalima je više nego slučajna.
NN: Okušali ste se i u drami, a rekli ste mi da pripremate i komediju. O čemu se radi i hoće li ona biti uprizorena u nekom teatru?
GATALO: Komedija "Apstinenti" će se odigrati u Mostaru, u produkciji Mire Barnjaka. Sudionici su trojica zaliječenih alkoholičara u sukobu sa samim sobom i ostatkom Evrope i svijeta. Pripremam i dramu "Godišnjica mature". To je generacijska drama o ljudima kojima je politika pojela generaciju, a zatim i desetogodišnjicu mature, otišla je za Zagreb, pa ćemo vidjeti šta će s njom biti.
NN: Po jednom Vašem romanu je već postavljena predstava.
GATALO: Da, Miljan Vuković je postavio komad "Ja sam pas i zovem se Salvatore" u Srbiji. Čujem da se jako puno gleda, da Miljan čak stigne uraditi koju predstavu u humanitarne svrhe.
Roman triler
NN: Radite i s mladim ljudima, urednik ste jednog zanimljivog romana "Mliječni put".
GATALO: Radi se o romanu trileru mojih učenika s preklanjske škole kreativnog pisanja u mostarskoj "Škrinji", koji kao osnovu ima veliko raskrinkavanje mliječne industrije. Ja sam, iščitavajući rukopis, odlučio promijeniti prehrambene navike. Sir i mlijeko sam izbacio iz upotrebe. Pijem samo još jogurt, on napravi najmanje štete organizmu. Taj roman definitivno mijenja navike. Nakon njega, ja gledam na mlijeko kao na petog jahača apokalipse.