SARAJEVO - Teofil Milenković, devetogodišnji genije, virtuoz na violini, jučer je stigao u Sarajevo radi nastupa sa mlađim bratom i sestorom Atanasijem i Timosenom.
Njihov najstariji brat je svjetski priznati violinista Stefan Milenković.
Prvi put nastupio je sa samo četiri godine.
"Svi koji traže ili očekuju sličnost između Stefana i Teofila biće razočarani, jer je neće naći. To je za oca, pogotovo pedagoga, najvažnije", kaže Zoran Milenković, otac uspješnih muzičara i profesor na konzervatoriju u Italiji, gdje žive.
On ističe kako je potrebno poštovati i maksimalno razvijati individualnost i personalnost u savlađivanju jednog univerzalnog, a tako složenog jezika komuniciranja, kao što je umjetnost.
"Stefan svira hladne glave i vrućeg srca, a Teofil manje racionalno, a više spontano. Stefan bi se prije nego što bi se bacio u vodu pitao zna li da pliva, pa ću se baciti, a Teofil bi se prvo bacio i kada bi osetio vodu, pitao bi se da li zna plivati. Oni su sasvim različitog karaktera i temperamenta, a za mene kao pedagoga najvažnije je da razvijam i podstičem njihovu individualnost, jer svi istinski umetnici su najpre veliki, a onda i različiti", rekao je Zoran Milenković.
Na pitanje koliko mu znači Stefanov uspjeh i da li ga to potiče u njegovom sviranju, Teofil nam je rekao da je Stefan njegov veliki brat i da njih dvojica zajedno stvaraju nešto lijepo.
Na prvi pogled Sarajevo mu izgleda suviše tužno i mračno, mada napominje da još nije dobro upoznao grad.
"To je moje prvo opažanje, nisam još vidio grad. Ovde sam sa celim ansamblom, tu su i moj mlađi brat, petogodišnji Atanasije on svira violončelo, a drugu violinu svira moja sedmogodišnja sestra Timosena", kaže devetogodišnji Teofil.
Ne može izdvojiti omiljenu kompoziciju, ali navodi da mu je Bah najdraži kompozitor.
Zoran Milenković, njegova supruga Marija Karla, koja takođe svira violinu, i troje njihove djece žive u Italiji.
Otac kaže da je svakodnevica uspješne muzičke porodice prilično banalna u odnosu na krajnji cilj njihovih umjetničkih aktivnosti. "Postoje sve svakodnevne aktivnosti kararakteristične za svaku drugu porodicu: škola, domaći zadaci, pripremanje obroka, pranje veša i ostalo. S druge strane ono što čini našu porodicu drugačijom to je muzička aktivnost, koja je je neka vrsta sakupljanja mrvica koje ostanu od svakodnevnice. Zna da se iskoristi minimum koji nam ostaje na raspolaganju. Krademo od života i od svakodnevnice vreme da se posvetimo nečemu. Uspevamo", priča Zoran Milenković.
Pitanje da li mladi Teofil, Atanasije i Timosena imaju igračke i da li se s obzirom na obaveze mogu igrati kao druga djeca, Zoran Milenković kaže da mu postavljaju još od vremena kad je radio sa njegovim najstarijim sinom Stefanom.
"I moja deca su kao i sva druga, uživaju u dečijim igrama", kaže on.
Nakon nastupa u Sarajevu u Domu Oružanih snaga BiH, Teofil Milenković i ansambl "Versus", čiji najstariji član ima samo 17 godina, idu u Beograd. Posjetit će i Kragujevac i odati poštu žrtvama fašizma.
"Onda imamo koncerte na jugu Italije, zatim u Francuskoj. Ima još lepih obaveza, kao što je otvaranje muzičke sezone u Rimu u septembru. Teofilu je pripala čast da otvori sezonu Rimske filharmonijske asocijacije da svira sa orkestrom. Imamo i drugih lepih stvari naše male svakodnevnice", kaže Zoran Milenković.
Prvu nagradu osvojio sa četiri godine
Teofil Milenković do sada je osvojio 18 prvih nagrada na takmičenjima u Italiji i svijetu. Prvu je osvojio sa samo četiri godine.
Najbolji je bio na konkursima "Karlo Moso", "Lorenco Peroci", dva puta na ESTA i brojnim drugim.
Teofilus ili Amadeus
Zoran Milenković nam objašnjava zbog čega i kako je svome sinu Teofilu dao tako rijetko, arhaično, staro ime.
"Teofil prevedeno na latinski znači Amadeus. Kada smo dali Teofilu to ime, supruga i ja nismo tako povezivali. Raspitujući se dalje, saznali smo da je i Mocart kršten prvi put kao Teofilus, a posle su ga preveli, latinizovali. To je puka slučajnost. Nema veze sa našim aspiracijama da se on bavi muzikom. Isto tako smo kasnije pronašli ime za naše drugo dete, kćer Timosenu, čitajući Plutarhovu biografiju", priča Zoran Milenković koji za sebe kaže da je po duši i navikama Mostarac.
"Rođen sma u Pančevu, ali sam od druge do 16 godine živeo u Mostaru i zbog toga sam valjda Mostarac po onome kako se osećam", kaže on.