SARAJEVO - Potrebno je biti veliki umjetnik da u prostoru od stotinak kvadrata stvorite cijelu čaršiju, šumu ili pak cijeli Pariz kao što je to bio slučaj sa scenografijom za operu "Travijata".
Iako je scenografija jedan od najznačajnijih segmenta pozorišne i filmske umjetnosti, malo ljudi zna šta se dešava iza kulisa, kako je teško osmisliti ambijent u kojem se odigrava predstava ili snima film.
Fokus je uvijek na reditelju i glumcima, spomene se scenograf, pa i kostimograf, ali rijetko se pominju ljudi koji svojim rukama naprave ono što scenograf zamisli i što publika vidi na sceni.
Zato smo posjetili stolarsku radionicu Narodnog pozorišta Sarajevo. Zatekli smo modelare, slikare, bravare i stolare koji užburbano rade, spremaju novu scenografiju.
"Ovdje je slabo grijanje i to nam otežava rad sa bojama jer se sporo suše. Niko nas ništa ne pita, a mi znamo raditi i po 24 sata na dan kad se bliži premijera. Uvijek imate nešto za popraviti", kaže modelar Edhem Brutus.
U stolarskoj radionici Narodnog pozorišta dugo radi slikar i modelar Zlatan Brodić. Sad je pred penzijom.
"Scenografski posao nije ono što je nekad bio. Nekada ste od scenografa dobijali maketu, projekat koji je bio pravo umjetničko djelo. Tako vam je posao bio u mnogome lakši, a i taj njegov rad mogli ste, komotno, uokviriti kao umjetnčko djelo", tvrdi Brodić.
Kaže da danas mnogo rade, ali da je sve drugačije, koriste se drugačiji materijali, principi izrade scenografije su drugačiji.
"Nemamo mnogo materijala, sve je skupo, a budžet je mali, ali evo stvaramo ono što od nas scenograf traži", dodaje Brodić.
Priča nam kako je veom mlad došao u slikarnicu Narodnog pozorišta Sarajevo, jer je njegov otac bio šef slikarnice.
"Bio sam tu na zanatu, nisam završio akademiju, ja sam samouk. Otišao sam u vojsku i onda za mene nije bilo mjesta u slikarnici, ali su mi rekli idi u partiju i dobit ćeš posao. Tako je i bilo", priča Zlatan Brodić.
Prisjeća se kako je prvi samostalniji scenografski posao dobio 1975. godine, kada je rađena predstava "Omer-paša Latas".
"Radio sam mnogo i na filmovima, posebno nakon rata s Kemalom Hrustemovićem. Radili smo zajendo na filmovima 'Gori vatra', 'Rimejk', 'Go West', 'Grbavica', 'Živi i mrtvi'. Došlo je teško vrijeme za scenografiju u BiH, posebno u Sarajevu. Jedini istinski, talentirani scenograf bio je Kemo Hrustemović, a njega više nema, tako da smatram da nema ni prave scenografije u Sarajevu", kaže Brodić.
Radio je s velikim scenografima, a među njima i sa Grantom Majorom, scenografom "Gospodara prstenova".
Izudin Rondić, koji radi kao bravar u stolarskoj radionici Narodnog pozorišta, tvrdi da često ni sami reditelji i scenografi ne znaju šta žele i kako to postići.
"Zna se desiti da dobijemo mjere i nacrte, a da to nema veze ni sa čim, pa ondam moramo prepravljati sve. Nije lako, posebno kad radite sa željezom", objašnjava Rondić.
Marijela Hašimbegović, scenograf i direktor Tehničke službe Narodnog pozorišta Sarajevo, ističe kako u stolarskoj radionici Narodnog pozorišta - "kuhinji" u kojoj se spravlja sve ono što publika može vidjeti na sceni, radi samo sedam ljudi.
"Tu su stolari, slikari, modelari, bravari. Oni izrade sve ono što sam ja zamislila. Često imamo problema sa materijalima, dobavljači kasne, a kad birate materijal od kojeg treba da napravite scenu, morate voditi računa da to ne bude nešto lomljivo, što bi moglo povrijediti glumce na sceni", kaže Hašimbegovićeva.
Napominje da je scenografski posao umjetnički, slikovito ostvari rediteljevu viziju i to nije uvijek jednostavno i lako.
"Neki reditelji na samom početku imaju jasnu sliku kako treba da izgleda scena i daju vam upute za sve, a neki žele da vi jednostavno sve osmislite", objašnjava Hašimbegovićeva.
Nije propustila da spomene kako već deset godina Narodno pozorište Sarajevo raspolaže istim budžetom od oko 600.000 KM, a u međuvremenu se mnogo toga promijenilo.
"Sve je poskupjelo, materijali više nemaju istu cijenu kao prije deset godina, a mi imamo isto novca na raspolaganju. Snalazimo se kako znamo i umijemo", dodala je Marijela Hašimbegović.
Nezgoda kao dio predstave
Scenograf Marijela Hašimbegović kaže kako se u toku premijernog izvođenja opere "Travijata" u Narodnom pozorištu u Sarajevu desila nezgoda kada je korejski tenor Kisun Kim pao sa stolice.
"Nismo imali dovoljno novca, pa smo stolice posudili iz fundusa Narodnog pozorišta Sarajevo. Te stolice su stare i rasklimane i desilo se da je usred predstave, stolica pukla, a Kim je pao. Međutim, publika je mislila da je to dio predstave, a Kim se nije povrijedio, tako da se to sretno završilo", ističe Hašimbegovićeva.