Pozornica

Željko Stjepanović izveo monodramu "Molitva"

Željko Stjepanović izveo monodramu "Molitva"
Željko Stjepanović izveo monodramu "Molitva"

BANJALUKA - Nakon suštinski škrtog, a naoko prekićenog, gotovo vašarskog obilje-žavanja stogodišnjice smrti Petra Kočića u avgustu ove godine, monodrama "Molitva" Željka Stjepanovića, koja je premijerno izvedena u subotu uveče u Narodnom po-zorištu Republike Srpske (NP RS), pokazala se dostojnom lika i djela pisca "Jauka sa Zmijanja".

Upravo u toj, četvrtoj zbirci pripovjedaka Petra Kočića, objavljenoj 1910. godine u Zagrebu, nalazi se priča "Molitva", koja je Stjepanoviću bila osnov i polazna tačka komada, za čiju realizaciju je zaslužno Udruženje za razvoj dramske umjetnosti "Cvrčak". Monodrama govori o Petru Kočiću od njegovog rođenja na Zmijanju, preko školovanja i karijere u Banjaluci, Sarajevu, Beču, Skoplju i Beogradu, sve do smrti na psihijatrijskoj us-tanovi u okupiranoj prijestonici Srbije.

Da bi sve to stalo u sat vremena, Stjepanović je, uz bogatu scenografiju i video bim na velikoj sceni NP RS, publiku proveo kroz trideset dramskih situacija i čak četrdeset likova. U tako rizičnoj situaciji po glumca realno je očekivati pad koncentracije kod publike, ali naprotiv. Nakon pregršt progutanih knedli u grlu i pokojeg osmijeha koji je označavao odbrambeni mehanizam, publika u velikoj sali ustala je na noge i višeminutnim apla-uzom nagradila maestralnu igru Stjepanovića.

"Moram da otkrijem malu tajnu, ja sam prije dvije-tri godine napisao seriju o Petru Kočiću, koju je jedna od naših televizija trebalo da ekranizuje, ali nažalost, nikada nije došlo do tog momenta, tako da sam odlučio sve to da prebacim i prepravim u jednu monodramu", kazao je Stjepanović za "Nezavisne", poručivši da se trudio da Kočića stavi na pijedestal koji zaslužuje. Od Kočića smo danas napravili ikebanu i nekakav folklor, dodao je Stjepanović, stoga nam se opet dešava ono što je poručivao.

"Andrić je rekao da bi svaka generacija određenu temu ponovo za sebe trebalo da iščitava. Generacije prije nas su iščitale Ko-čića i to na odličan način - borac, vođa, revolucionar, ali mi ga danas nismo čitali i ne znamo šta znači Kočić u ovom trenutku", za-ključio je Stjepanović. Glumac je podsjetio, što je posebno naglašeno i u predstavi, da je Kočić napadao begove, age i srpske gazde neprestano se boreći za seljaka i običnog, malog čovjeka, koji je propadao i nažalost i dalje propada u Bosni.

"Nesrećan si, Narode moj, bijedna si, Otadžbino moja! Znam ja i osjećam nevolje tvoje i crni čemer što ti je stegao dušu tvoju. Znam ja to sve i osjećam, ali mi ne daju pjevati o srećnim danima minula vremena, ali mi ne daju kukati nad opštim jadom tvojim, Narode moj zarobljeni i kukavna Otadžbino moja", glasio je Kočićev jauk kojeg je gotovo neprijatno bilo čuti sa scene u trenutku kada je sve oko Kočića i njegovog naroda ispolitizovano. Sve, osim određenih grana umjetnosti koje su u zapećku i ove predstave koju bi svaki učenik u Republici Srpskoj trebalo da pogleda.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije