Igrati Bosanku ne znači samo govoriti engleski sa bosanskim akcentom da biste na film donijeli jedan lik morate puno toga naučiti o njemu samom, kaže "Oskarom" nagrađena francuska glumica Žilijet Binoš, koja se publici na 13. SFFu predstavila filmom "Provala" ("Breaking and Entering"), u kojem tumači ulogu bh. emigrantkinje u Britaniji.
U filmu reditelja i scenariste Entonija Mingele Žilijet Binoš tumači ulogu Amire, koja sa sinom živi u Londonu, pokušavajući da ga zaštiti od grupe sunarodnika njegovog oca i kriminalne budućnosti. Glumica koja je tokom bogate karijere ostvarila više od 40 uloga, dobila je `Oskara` za ulogu u Mingelovom filmu `Engleski pacijent`, a povodom filma `Provala` prije dvije godine je boravila u Sarajevu, gradu koji je željela, kako je rekla, oduvijek da posjeti. Kako bi lakše razumjela lik koji tumači, pripreme pred početak snimanja obavila je u Sarajevu, a već tada je prihvatila da bude gošća SFF-a. O ovom filmu, Sarajevu, evropskoj i američkoj kinematografiji te njenoj ulozi Binoševa govori u intervjuu za `Nezavisne novine`.
NN: Možete li nam nešto više reći o filmu `Provala` i o Vašoj ulozi? Kako ste se pripremali i da li je bilo teško na filmsko platno prenijeti ulogu bosanske emigrantkinje?
BINOŠ: Igrati Bosanku ne znači samo govoriti engleski s bosanskim akcentom. To je samo jedan sitni detalj. Da biste na film donijeli jedan lik, morate puno toga naučiti o njemu samom, njegovom karakteru, staviti se u poziciju da razmišljate kao on, da činite sve ono što bi i on u tom trenutku i toj situaciji činio. Teško je biti Bosanka, posebno ako ste Francuskinja.
NN: Prije dvije godine boravili ste u Sarajevu kako biste se upoznali sa gradom, ljudima i kako biste na pravi način odigrali Vašu ulogu. Koliko Vam je to pomoglo da stvorite svoj lik?
BINOŠ: Jeste, naravno. Na primjer, tu sam dobro savladala vaš običaj da u određenom trenutku uzmete i zapalite cigaretu. To su najčešće trenuci kada patite, kada vas zaboli u duši. Tom cigaretom i kafom vi želite da taj bol otjerate, ili čak i kašljete kada želite sakriti tugu, bol i jad... To su detalji koje sam vidjela i osjetila ovdje slušajući ljude. U Sarajevu sma spoznala da je ta cigareta jako bitna kako bi se napravila distanca od toga što nas boli, što nas je povrijedilo. I ono što je ključno - u Sarajevu sam osjetila mnogo dobre energije i to mi je pomoglo da na pravi način donesem svoj lik bosanske emigrantkinje. Također, mislim da mi je gledanje dokumentarnih filmova o ovim prostorima koji su snimljeni tokom i nakon rata dosta pomoglo da shvatim šta se zaista desilo. Naučila sam i osjetila da je život dragocjen, da ima, također, i puno bijesa, ljutnje, što je i razumljivo. Shvatila sam potrebu da se taj bijes i ljutnja poštuju i da se pusti da istina izađe na vidjelo, da jednostavno bude rečena i izgovorena.
NN: Drugi put ste u Sarajevu. Šta mislite o ovom gradu i ljudima?
BINOŠ: Nije stvar u tome šta mislim, već šta osjećam. Prije dvije godine, kada sam se pripremala za film `Provala`, moj prvi instinkt je bio da dođem ovdje, da se pripremim i da se upoznam s ljudima, da probudim svoj senzibilitet da bih postigla začuđujuću izazovnu ulogu, da bih bila Bosanka. Trebalo mi je vremena da to postignem.
NN: Dijelite li Vi kinematografiju na evropsku i američku? Mnogi glumci i reditelji to čine.
BINOŠ: Mislim da se filmovi ne mogu tako podijeliti. U Americi se izdvaja puno novca za film. Postoje odlični glumci u Americi, ali više volim autorske filmove zbog toga što su oni mnogo interesantniji, uvijek su izazovni. Volim da vidim film kao produkt nečega. Smatram da filmovi treba da daju sliku onoga što se dešava u svijetu, ali i u nama samima.
NN: Da li ste imali priliku pogledati neki bh. film?
BINOŠ: Poznajem Danisa Tanovića zato što je njegova `Ničija zemlja` poznata; za taj film dobio je mnogo nagrada. O bh. filmu redovno dobijam informacije od Mirsada Purivatre, direktora SFF-a.