Pozornica

Pratite nas na Google news

Glumac Zlatan Vidović: Ovo je doba neizvjesnosti i protivrječnosti

Glumac Zlatan Vidović: Ovo je doba neizvjesnosti i protivrječnosti
Foto: N.N. | Zlatan Vidović za "Nezavisne": Ovo je doba neizvjesnosti i protivrječnosti
Milan Rakulj

Zlatan Vidović glumac je Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) koji je ulogom Ahmeda Nurudina u predstavi "Derviš i smrt" potvrdio da je na vrhuncu glumačke karijere. Književni klasik Meše Selimovića u režiji Dejana Projkovskog na Velikoj sceni NP RS doživio je tri pretpremijere.

Ono što je, zbog trenutne epidemiološke situacije, ograničen broj publike mogao da vidi, jeste da je nacionalni teatar Republike Srpske u godini jubileja, kada slavi 90 godina postojanja, u najmanju ruku dobio veliku, a vjerovatno i predstavu koja će pomjeriti ovdašnje pozorišne standarde.

Premijera predstave zakazana je za 2. septembar na tvrđavi Kastel, a kako o ovom komadu, tako i o drugim predstavama i filmskim projektima na kojima radi, Vidović je govorio za "Nezavisne".

NN: Da li ste zadovoljni reakcijama nakon tri pretpremijere?

VIDOVIĆ: Da, igrali smo te tri, uslovno rečeno, pretpremijere u vanrednim okolnostima pred ograničenim brojem publike. Naravno da smo zadovoljni. Mislim da smo postigli zavidan rezultat. Uradili smo veliki posao i mislim da smo na scenu Narodnog pozorišta postavili jedan spektakl koji naša publika do sada nije imala priliku da gleda i nadam se da ćemo od jeseni imati normalne uslove i normalne okolnosti i da ćemo ovu predstavu igrati često, jer ona to zaista zaslužuje.

NN: Na tvrđavi Kastel Vas zasigurno očekuje odličan ambijent...

VIDOVIĆ: Mislim da će čitav ambijent ovog komada, zajedno sa tvrđavom i džamijom koja je iza, biti pun pogodak. Sa nestrpljenjem očekujem tu izvedbu.

NN: Ansambl NP RS se, zapravo, na Kastel vraća nakon 12 godina...

VIDOVIĆ: Da, tamo smo 2008. godine igrali "Hamleta", ali je on bio u nezavisnoj produkciji sa glumcima Narodnog pozorišta Republike Srpske i dijelom autorskog tima. Od tada se ništa nije igralo na tvrđavi i mislim da Kastel kao znamenitost grada Banjaluke zaslužuje da svake godine ima jednu veliku predstavu među svojim zidinama. Nadam se da će to u budućnosti biti jedna vrsta tradicije.

NN: Sve ili gotovo sve vrijeme predstave koja traje dva i po sata, uz jednu pauzu, boravite na sceni, pritom igrajući jednu kompleksnu ličnost kakva je Ahmed Nurudin. S tim u vezi, koliko je ovaj komad za Vas bio zahtjevan i u fizičkom i u svakom drugom smislu?

VIDOVIĆ: Ovo je definitivno najkompleksnija i najteža uloga koju sam dosad imao priliku da radim u svojoj pozorišnoj karijeri i zaista je bilo izuzetno naporno i fizički i psihički. Prvo smo dva mjeseca pronicali u dubine i slojeve lika Ahmeda Nurudina, njegovih motiva, kolebanja, njegove požrtvovanosti, njegovog puta ka tome da pronađe pravdu na ovoj zemlji. Bio je to dug i detaljan posao. Onda je došao i posao na sceni, koji je fizički zahtjevan. Tu je mnogo fizičkog teatra, tuča, trčanja, promjena koreografija... Zaista jedna vrlo velika i zahtjevna uloga i nadam se da sam svojim radom i trudom, uz pomoć reditelja i ansambla koji je zaista puno pomogao, donio na scenu Nurudinov svijet i Nurudinov život.

NN: Koliko Vam je u radu pomogao reditelj Dejan Projkovski?

VIDOVIĆ: Dejan je definitivno jedan od najbolja dva ili tri reditelja sa kojima sam ikada radio. Čovjek je i profesor u Makedoniji na akademiji. To se zaista vidi. Veliki je majstor svog posla i zanata. Jedan tip koji je i vizuelan i duhovan, a vrlo konkretan u davanju indikacija, što za glumca mnogo znači. Sposoban je da napravi velike ansambl predstave i da ih pretoči u jedan spektakl. Smatram da je čitavom ansamblu bilo zadovoljstvo raditi s njim, jer je vrlo prijatan čovjek prije svega, druželjubiv, otvoren za prijedloge, za sugestije, nije sujetan. Nadam se da ćemo ponovo u budućnosti imati priliku da sarađujemo s njim, jer velika je škola raditi s jednim majstorom svog posla kakav je Dejan Projkovski.

NN: Kako biste uporedili rad na liku Ahmeda Nurudina u odnosu na likove Dučića i Raskoljnikova u prethodne dvije predstave NP RS?

VIDOVIĆ: Ovo je meni sticajem okolnosti treća glavna uloga zaredom u Narodnom pozorištu Republike Srpske i, po mom mišljenju, najteža. Odmah iza nje je uloga Raskoljnikova, dok smo Dučića radili u jednom drugom ključu, gdje on i nije bio protagonista predstave u kojoj je naslovni junak. Mada je i u njegov lik bilo veoma teško proniknuti pošto je on istorijski i lik zasnovan na činjenicama. Tu je glumac ograničen u svom radu, dok smo u ova drva lika imali svu slobodu, zajedno sa raditeljem, da maštamo i razrađujemo likove. Generalno, likovi Raskoljnikova i Nurudina spadaju u sam vrh svjetske književnosti i mislim da sam kao glumac imao sreću da u kratkom periodu radim tako dva velika i zahtjevna lika. Smatram to velikom privilegijom, čašću i obavezom i srećan sam zbog ukazane prilike.

NN: Još je u toku pandemija virusa korona. Izolacija je nakratko zaustavila društveni život, a posljednje koje počinju s radom jesu institucije kulture. Kako gledate na ovaj fenomen?

VIDOVIĆ: Nažalost, svjedoci smo da se nalazimo u jednom dobu koje je zaista konfuzno, paranoično, puno protivrječnih informacija. Ljudi su preplašeni, zabrinuti za svoju egzistenciju i glavna riječ koja bi opisala trenutni i period iza nas jeste neizvjesnost. Neizvjesnost je veliki problem. Stvara razne fobije i nesigurnosti. Samim tim je i institucijama kulture bilo vrlo teško, morale su da prekinu sa svojim radom i kulturnjaci su se odjednom našli van svog terena. Sa druge strane, izolacija je dokazala da je kultura mnogo potrebna čovjeku, jer mnogi su za kratko vrijeme postovali snimke pozorišnih predstava, koncerata itd.

NN: U postprodukciji su filmovi "Dara iz Jasenovca" i "Lihvar", u kojima ćemo Vas uskoro gledati. Kakva su iskustva sa snimanja?

VIDOVIĆ: U zadnje vrijeme zaista sam mnogo snimao, mnogo sam radio. Oba ova filma koja sam radio u Srbiji vrlo su mi draga. U "Lihvaru" sam igrao ulogu jednog negativca koja je odlično napisana i gdje glumac na malom prostoru može da pokaže mnogo toga, dok sam u filmu "Dara iz Jasenovca" igrao, slobodno mogu reći, epsku i veliku ulogu. Igrao sam glavnu mušku ulogu u filmu o jednom takvom istinitom i tragičnom događaju kao što je Jasenovac. Mislim da je taj film bio prijeko potreban, kako našoj kinematografiji, tako i našim ljudima i društvu generalno - da konačno progovorimo o tim monstruoznim užasima koji su se dešavali u logoru "Jasenovac", "Satara Gradiška" i "Donja Gradina". I zaista, svaka čast ekipi sa Gagom Antonijevićem i Natašom Drakulić na čelu, koji su se upustili u jedan tako veliki projekat.

NN: Igrali ste i u filmu "Veljko Čubrilović, srpski učitelj"...

VIDOVIĆ: Projekat "Veljko Čubrilović, srpski učitelj" je jedna divna priča koju je pokrenuo Zavičajni muzej iz Gradiške, zajedno sa opštinom. Oni su me zvali da igram Veljka Čubrilovića, jednog plemenitog čovjeka, vizionara, prosvjetitelja i revolucionara na kraju krajeva. Bilo je zadovoljstvo raditi sa jednom mladom ekipom pred kojom je velika budućnost. Ovim putem im čestitam na hrabrosti i što se upuštaju u toliko hrabre i smione projekte koji će ljudima približiti značaj srpskih misionara i ljudi koji su u to doba shvatali da je pismenost i kultura ono što je našem narodu najviše potrebno.

O jubileju

NN: Kako gledate na jubilej - devet decenija postojanja NP RS?

VIDOVIĆ: To je ogroman jubilej. Malo koja institucija kulture kod nas se može pohvaliti tolikom tradicijom i to samo potvrđuje moje mišljenje da je Narodno pozorište Republike Srpske najznačajnija institucija kulture u Republici Srpskoj i jedna od najznačajnijih u Bosni i Hercegovini. Njeni rezultati, njene nagrade, njeno trajanje, na kraju krajeva, to potvrđuju. Velika je obaveza i velika privilegija biti glumac NP RS i srećan sam što ću na neki način učestvovati u obilježavanju 90 godina ove institucije. Radujem se i nadam se obilježavanju i stote godišnjice.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije