Brojne zapažene uloge, dugogodišnje druženje sa najmlađima, rečenice koje se pamte, nevjerovatna energija i osmijeh koji plijeni - tako glase asocijacije na Zoranu Šuman, glumicu banjalučkog Dječijeg pozorišta RS.
Pamti, kaže, mnoge pozorišne anegdote i saplitanja, ali ističe da na sceni, kao i u životu, poslije svega uvijek krene dalje, kao da se ništa loše nije dogodilo.
"Moram da priznam da magični prostor, zvani scena, još istražujem. Prvenstveno je to igralište. Kako sazrijevam u životu, to mi se isto dešava i na sceni. To je mjesto gdje mogu biti sve, a opet biti ja. Scena je mali hram gdje je jasna granica između dobra i zla", kaže ona i dodaje da joj je gluma za najmlađe otvorila vrata jednog iskrenog i neiskvarenog svijeta "malih-velikih ljudi", ali i vrata jedne velike odgovornosti da ono što radi uvijek mora i da opravda.
Od glumaca u teatrima za djecu očekuje se da uvijek budu nasmijani, srećni, razigrani… Ipak, ističe da ne zna sa kojeg tačno mjesta crpi energiju.
"Prosto, ili je imaš za to što radiš ili je nemaš. Glumački posao poručuje, ukazuje, ispravlja i provocira. Kao prvo, vaspitava, te otuda energija i želja", navodi ona.
Tvrdi da je scena mali hram u kojem je jasna granica između dobra i zla
Kako su godine glume iza nje, često se sjeti dana studija na banjalučkoj Akademiji umjetnosti. Tada je imala želju da se jednog dana pojavi u većim rolama, jer, priča, čovjek u mladosti svašta želi.
"Danas sam srećna sa svim dosad ostvarenim i mjestom na kojem sam. Uloge u dječjim predstavama su zaista najveće, a mala publika je iskren kritičar. Njihovi aplauzi su mi najveća nagrada", ističe Šumanova.
Na pameti su joj i glumci iz njenog djetinjstva za koje i sada vjeruje da su bili svemogući.
"Bili su nekako 'pravi', doživljavala sam ih kao nešto veliko. Ne gledam na sebe kao na nečiji uzor. Sebe sada ne posmatram tako, već radije kao nešto kroz šta će klinci prepoznati prave vrijednosti. Bilo je mnogo mojih heroja. Uz priče Zijaha Sokolovića sam počinjala i završavala dan, slušajući ih sa audio-kaseta. Nestrpljivo sam čekala da, nakon što poslušam jednu bajku, Zike kaže: "Da bi čuo drugu priču, okreni me...". Potom čika Mića Tatić i njegov Aćim…", sjeća se ona.
Nakon napornih proba i predstava u vijek se najradije vraća majčinskoj ulozi.
"Sin Aljoša je redovan posjetilac dječjih predstava, ali i proba. Uvijek pohvali glumce, tačnije lik koji je najupečatljiviji i najbolje 'iznesen' u predstavi. Ne moram to uvijek da budem ja i to mi se dopada. To je mamin kritičar. Moja uloga u njegovom životu me u potpunosti ispunjava", naglašava ona.
Želi da se ponovi 2012.
Proteklu sezonu Dječijeg pozorišta RS Šumanova ocjenjuje kao veoma uspješnu, jer se ansambl predstavio sa četiri premijere, a gostovanja je bilo i na nekoliko internacionalnih festivala.
"Bilo bi lijepo da, ako ne može biti bolja, onda da nam se ponovi 2012. godina. Svima želim, prije svega, zdravlja i ljubavi, što je pokretač. Bez to dvoje život je teži i ostavlja malo prostora za radost. Publiku bih pozvala da nas posjećuje, jer ih mi rado čekamo sa dobrim predstavama", poručuje ona.