Amra Kapidžić je glumica koju u utorak, 10. marta, sa početkom u 19.30 časova u matičnoj kući, Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS), očekuje nova premijera, a u pitanju je predstava "Ubistvo u Orijent Ekspresu" u režiji Andreja Cvetanovskog.
"Na najčuvenijem vozu Evrope, Orijent Ekspresu, vrijeme staje usred snježne noći. Voz je zaglavljen, jedan putnik mrtav, a ostalih osam - svi različiti, svi sa neizrečenim tajnama. U centru zbivanja je detektiv Herkul Poaro, čija istraga u skučenom prostoru vagona otkriva mnogo više od samog zločina. Pitanje koje postavlja predstava je vječno: pravda ili zakon - šta je važnije?", navode iz Narodnog pozorišta Sarajevo o ovom komadu.
U podjelu Cvetanovskog, pored Kapidžićeve, ušli su i Mario Drmać, Faruk Hajdarević, Nerman Mahmutović, Anastasija Dunjić, Issa Osmić, Sanela Krsmanović Bistrivoda, Vedrana Božinović, Dino Bajrović, Elma Fetić, Mak Čengić i Ela Selimović.
Više o predstavi, ali i o stanju u društvu i kulturi, Kapidžićeva, koja je više od četvrt vijeka u glumi, uoči premijere govorila je za "Nezavisne".
NN: Jedan od najpoznatijih svjetskih krimi-klasika, "Ubistvo u Orijent Ekspresu", na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo donosi reditelj Andrej Cvetanovski. Koliko ste zadovoljni probama i saradnjom sa gostujućim rediteljem iz Sjeverne Makedonije?
KAPIDŽIĆ: Andrej je divan mladi čovjek i reditelj, koji apsolutno zna na koji način želi ispričati priču, dati joj svoj lični pečat, a u svemu tome vjeruje glumcima i jako pazi da se svaki glumac osjeća dobro i prijatno na sceni. Andrej je skroman, ljubazan i beskrajno prijateljski nastrojen prema glumcima, ali i prema svim ostalim saradnicima na predstavi, pa su probe tekle u predivnoj atmosferi, jednostavno i lagano.
NN: Recite nam nešto o svojoj ulozi? Koji Vam je bio najveći izazov pri građenju lika, s obzirom na to da se radi o globalno poznatoj priči i likovima koje publika, uslovno rečeno, poznaje iz romana, ali i filmskih adaptacija ovog djela?
KAPIDŽIĆ: Princeza Dragomirov je Ruskinja u egzilu, predstavnica starog, izgubljenog svijeta, sa vrlo jasnim moralnim načelima, naizgled hladna i nepristupačna, aristokratski ponosna. A upravo najveći izazov, ali i jedini ispravan put jeste bio ne osvrtati se na adaptacije, ne misliti na njih, već graditi likove i priču onako kako je mi vidimo.
NN: Cvetanovski je kazao da predstava postavlja pitanje koje je vječno: pravda ili zakon - šta je važnije, i da tako korespondira sa trenutnim stanjem na cijelom Balkanu. Kakvo je Vaše mišljenje, da li živimo u sistemu kojem ne vjerujemo i koliko nas taj sistem ponekad gura do ruba, odnosno tjera da sami tražimo pravdu?
KAPIDŽIĆ: Mi već odavno živimo u sistemu kojem ne vjerujemo i odavno smo gurnuti do samog ruba. Bilo je pitanje vremena kada će i koja kap preliti čašu.
NN: Od 2000. godine stalna ste članica ansambla Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, a iza Vas je više od četvrt vijeka igranja brojnih uloga, kako u teatru, tako i na filmu i televiziji. Kako nakon toliko godina gledate na glumačku profesiju, ali i na kulturnu scenu u BiH? U čemu se napredovalo, šta treba mijenjati?
KAPIDŽIĆ: I dalje mislim i uvijek ću misliti da je glumačka profesija najljepša profesija na svijetu. Bez obzira na neke teške trenutke, neke stresne situacije, na uspone i padove, osjećam da sam blagoslovljena poslom koji volim. Kulturna scena je preživjela razne udare, nisu je mogle ušutkati ni granate, nije je mogla ugušiti nebriga nemarne i nezainteresovane vlasti. U ovoj zemlji nikad ne manjka ideja, talenta, entuzijazma, ali uvijek je prisutan manjak finansijske podrške. Kultura opstaje u svim uslovima i uvijek će opstati. Ali strašno je osjećanje da taman kada se stvari pokrenu, kada se pokrenu neke velike i značajne stvari, kada pomislimo da će sve krenuti nabolje i da kultura više neće biti zadnja rupa na svirali i da neće sve ostati samo na predizbornim obećanjima, desi se neki šamar i ponovo smo na istom.
NN: Tokom karijere igrali ste uloge u skoro svim žanrovima. Da li stvarnost u kojoj živimo više podsjeća na dramu, komediju ili tragediju?
KAPIDŽIĆ: Podsjeća na svaki od tri žanra, a često klizne i u horor.
NN: Vaš pozorišni rad ovjenčan je nagradama, koje su, bilo da dolaze od struke ili publike, potvrda kvaliteta rada i talenta. Koliko Vam zapravo znače nagrade, te mogu li nekada predstavljati i mač sa dvije oštrice?
KAPIDŽIĆ: Da se ne lažemo, nagrade je lijepo dobiti, ali one nisu uvijek dokaz naše kvalitete. A naravno da mogu biti mač sa dvije oštrice, pogotovo za mladu osobu. Treba ostati s obje noge čvrsto na zemlji i svaki novi projekat raditi kao da je prvi u životu.
NN: Kao neko ko ima dug staž na pozorišnim daskama, šta biste poručili mladim ljudima koji se žele otisnuti u svijet glume?
KAPIDŽIĆ: Ovo je posao pun neizvjesnosti, nimalo glamurozan iako ga mnogi često tako zamišljaju. Iziskuje mnogo rada, truda i odricanja. Često je nepodnošljivo stresan. Ali sa svim svojim dobrim i lošim stranama on je i dalje najčudesniji posao na svijetu. I ako je to ono što zaista želite, onda samo hrabro, ostvarite svoje snove i neka vas sreća prati na vašem putu.
NN: Pred kraj razgovora, jedno uopšteno pitanje: Šta gluma predstavlja za Vas, koliko daje, a koliko oduzima?
KAPIDŽIĆ: Posao koji volim i u kojem uživam. Dala mi je mnogo, u smislu iskustva, spoznaja, nekih divnih ljudi koji su ušli u moj život, ljudi od kojih sam učila, predivnih mjesta na koja me odvela. Dragih uspomena. S vremana na vrijeme mi oduzme trenutke koje sam željela provesti sa mojom djecom, ali uspijemo mi to sve nadoknaditi.
NN: Planovi za naredni period što se tiče karijere?
KAPIDŽIĆ: Trenutno nemam poslovnih planova. Do neke nove predstave ostajem posvećena svom privatnom životu.
