Aleksa Vidaković akademski je slikar čija će izložba autorskih fotografija pod nazivom "Okom slikara" biti otvorena u četvrtak, 16. novembra, u Velikom salonu Banskog dvora.
Vidaković je diplomirao na Akademiji umjetnosti u Banjaluci 2017. godine u klasi profesora Danka Brkića, a diplomu master studija iz slikarstva stekao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesorice Marine Vojvodić.
Izložba "Okom slikara" nastajala je duži period, na više lokacija, a kako istoričar umjetnosti Siniša Vidaković zapisuje o izložbi, "budnost umjetnikovog uma bilježi svijet u trenucima u kojima je on tjelesno i duhovno sajedinjen sa metafizikom viđenog. Fizička i duhovna vježba se prepliću kada Aleksa prepoznaje Rembrantovsku tišinu i punoću tame kojoj suprotstavlja hiperdecibelnu zvučnost i atmosferu ulica Njujorka".
Pored slikarstva, Vidaković se bavi fotografijom, grafikom i grafičkim dizajnom, a o predstojećoj izložbi odgovarao je u pisanom intervjuu za "Nezavisne".
NN: Uskoro u Banskom dvoru izlažete seriju fotografija. Možete li nam detaljnije reći o kakvim fotografijama je riječ?
VIDAKOVIĆ: Postavka sadrži više od 30 fotografija koje su rađene na formatima 70x50 cm i 100x70 cm. Riječ je o umjetničkim fotografijama, koje sam bilježio na svojim putovanjima po Sjedinjenim Američkim Državama, Srbiji, Hrvatskoj i dio fotografija je vezan za Banjaluku. Motivi na fotografijama su žanrovski, autoportreti, urbani pejzaži, ambijentalni prizori, marine, kadrovi meni zanimljivih objekata itd. Svakako prepoznatljiv i naizgled običan izbor fragmenata svijeta oko nas, s tom razlikom što je pristup i pogled na motive rađen na način kako to može da doživi, percipira i osjeti jedan slikar.
NN: Koliko dugo su nastajale fotografije i koje novine donose?
VIDAKOVIĆ: Serija fotografija je dio jednog obimnog ciklusa koji je nastajao od 2016. godine pa do danas. Ovo je samo mali izbor radova koji su uz pomoć kustosa, i moju malenkost, selektovani i podređeni izlagačkom prostoru Velikog salona Banskog dvora. Dio fotografija je već publika mogla da vidi na manjim postavkama u Novom Sadu i Laktašima, a sada je prilika da i Banjalučka publika vidi ovu proširenu postavku. Novina je što će posjetioci na izložbi moći da vide lokaciju ili grad gdje su nastajali ovi radovi, uz pomoć QR kodova koji se nalaze uz fotografije. Već sam naglasio da fotografije nemaju neku uniformnu temu kao jedinstven ciklus, nego predstavljaju jedan mali mozaik mojih impresija koje su nastajale u specifičnim trenucima. One su jednostavno skup različitih pogleda na forme i promišljanja umjetnika da im daje neke nove vizure ili usmjeri posmatračev fokus na fragmente koji su meni bili značajni.
NN: Na Vašim fotografijama se mogu primijetiti dvije teme, prva, koja je prilično mračna i mistična, i druga, koju možemo svrstati u red vedrih fotografija, veselih boja. Da li je ova opaska tačna i da li je to namjerno urađeno?
VIDAKOVIĆ: Vaše zapažanje može biti proizvod lične senzacije, doživljaja i promišljanja o mojim radovima. To je svakako dozvoljeno u vremenu slobodnih odnosa publika - umjetničko djelo. Primarno se nisam bavio tim psihološkim pristupom, mada tajanstvenost i punoća mraka mogu da proizvedu različita emocionalna osjećanja. Moj zadatak je u ovom slučaju bio da istražujem problematiku odnosa svjetla, sjene i tame prema formama koje oni okružuju, i kako se u finalu one doživljavaju van jasnog prirodnog osvjetljenja.
Upravo u tim istraživanjima se možda najviše i osjetiti taj "slikarski" pristup obradi i vizuelnom predstavljanju odabranih formi i tema na mojim radovima. Njima sam suprotstavio oblike koji se pojavljuju pod prirodnim svjetlom i tu leži mogućnost uspostavljanja likovnih komplemenata, harmonije i doživljaja svijeta na novi način. Tajanstvenost i iznenađenje, mistika i tišina mogu da pomognu u finalizaciji atmosfere jednog dijela radova iz ove postavke.
NN: Po obrazovanju ste prvenstveno slikar, šta Vas je podstaklo da se izrazite kroz fotografiju?
VIDAKOVIĆ: Ljubav prema fotografiji oduvijek je bila prisutna. Podstakla me je sama brzina kojom možete da zabilježite mjesto, zaustavite vrijeme, a taj proces se pretače u jednostavnu fiksiranu uspomenu na vrijeme, mjesta, događaje, ljude, situacije i puteve kojima ste koračali. Uporedo bavljenje slikarstvom i ostalim likovnim izražajnim medijima i mogućnostima, kao i svakog stvaraoca, permanentno me tjera da istražujem načine kako da svoj likovni jezik obogatim i na što kvalitativniji način uspostavim odnos sa publikom i kritikom. Posebno me raduje što će publika moći da nakon moje velike samostalne izložbe u Kamenoj kući na Kastelu, u organizaciji Kulturnog centra Banski dvor, na kojoj sam se predstavio kao slikar, sada moći da sagleda i još jedan segment mojih umjetničkih interesovanja.
NN: Istoričar umjetnosti Siniša Vidaković je o Vašim djelima zapisao da "navode posmatrača da većinu fotografija posmatra okom slikara", kakav je Vaš komentar na to?
VIDAKOVIĆ: Tekst koji prati izložbu je samo mali putokaz kako bi trebalo doživjeti i sagledati izložene radove. Kao što ste citirali njegovog autora, mislim da je to i jedan najbolji način kako pristupiti i ući u ciklus pod nazivom "Okom slikara". Na taj način će se bolje i razumjeti moji radovi u kontekstu vremena, bez ambicije da se svrstavam u red uvaženih i poštovanih majstora i stvaralaca na polju fotografije. Ovo je jednostavno ležeran, neobavezujući i slikarski pristup i pogled kroz objektiv foto-aparata.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, možete li nešto da najavite?
VIDAKOVIĆ: Više projekata je, kako je to danas popularno da se kaže, u planu. Sigurno izlažem u decembru nekoliko radova (fotografija) u Novom Sadu na SPENS-u, u okviru projekta "Kvarner iznad i ispod vode 2023", zatim u istom mjesecu grupna izložba sa Likovne kolonije "Šibovi 2023" i u pregovorima sam za samostalnu izložbu u Kulturnom centru Gradiška. Nadam se da ću kreativno i radno završiti ovu godinu, a dalje ćemo sačekati i nastaviti radno i kreativno.
