Biljana Đurđević, umjetnica iz Beograda i docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti u ovom gradu, sutra s početkom u 20 časova u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske (MSU RS) otvoriće izložbu "Studije slučaja".
Ova izložba ranije je bila postavljena u Muzeju savremene umjetnosti u Beogradu, a postavka u Banjaluci plod je saradnje dva muzeja.
Inače, postavka "Studija slučaja" predstavlja nastavak istraživanja koja je umjetnica započela u okviru serije radova "Oruđe delanja", u kojem prikazuje savremeno društvo ogrezlo u procesima neprekidne proizvodnje i potrošnje.
Umjetnička praksa Biljane Đurđević već dvije i po decenije kontinuirano se razvija oko istraživanja konceptualnih potencijala medija klasične slike, dok su posljednjih godina njena stvaralačka interesovanja proširena i na rad u polju stopanimacije. Više o svojim radovima, umjetnosti i naravno izložbi "Studije slučaja" uoči njenog otvaranja u MSU RS, ova priznata umjetnica sa značajnom međunarodnom reputacijom govorila je za "Nezavisne" .
NN: Izložba "Studija slučaja" bila je postavljena dva mjeseca u Muzeju savremene umjetnosti u Beogradu. Koliko ste zadovoljni reakcijama?
ĐURĐEVIĆ: Zadovoljna sam odzivom i što sam nakon dosta vremena prikazala svoj rad u Beogradu.
NN: Riječ je o multimedijalnom umjetničkom projektu. Šta će sve publika imati priliku da vidi?
ĐURĐEVIĆ: Publika će videti niz ahromatskih slika iz novog ciklusa "Studija slučaja", kao i stopmotion animacije, koje su nastajale istovremeno sa slikama, i proces rada na njima biće dokumentovan manjim slikama na kojima sam se bavila pokretom u animaciji.
NN: Izložba "Studija slučaja" predstavlja nastavak istraživanja koje ste započeli u okviru serije radova "Oruđe delanja". Bavili ste se i bavite se temom apatičnosti čovjeka u svijetu konzumerizma, gdje je proizvođač ujedno i potrošač, programiran da stalno robuje sistemu kako bi ostao njegov dio. Koliko je sistem moćan u odnosu na čovjeka i obrnuto? Šta je danas s individualizmom?
ĐURĐEVIĆ: Individualizam je pregažen konzumerizmom, mi smo postali robovi nametnutih želja plasiranih kroz reklame, filmove, emisije, svi mediji učestvuju u tom brisanju individualizma, a mi, pojedinci, učestvujemo u tome bez razmišljanja o posledicama, prihvatamo zadati obrazac kao nešto neupitno. Moć sistema prestaje kada zavlada glad, kada je telo saterano u ekstrem, tada će se probuditi usnuli čovek.
NN: Na Vašim radovima dominiraju pusti fabrički hodnici, industrijski pejzaži i eksterijeri željezničkih stanica. Mislite li da su industrijskom revolucijom i naglim otuđenjem od prirode, umjesto u slobodu, ljudi krenuli putem njenog dodatnog gubitka?
ĐURĐEVIĆ: Apsolutno, taj momenat otuđenja bio je okosnica za našu kolektivnu propast. Mi danas kada pogledamo kako zasnivamo dan vidimo da više ne živimo u saglasju sa sopstvenom prirodom. Ljudi su postali lako zamenjivi, život nema vrednost koja bi trebalo da je uzvišena, a kada nema takve unutarnje vrednosti, nema ni poštovanja planete na kojoj živimo.
NN: Kustos Miroslav Karić pisao je da su književna i filozofska djela još od antičkog doba bila misaona polazišta u problemskokritičkom promišljanju na Vašim slikama. Koliko se od Aristotelovog doba do danas, dok se sve mijenjalo oko njega, čovjek suštinski mijenjao?
ĐURĐEVIĆ: Nema promena, isto je sve. Ako uzmete reči Titusa Karusa Lukrecija u njegovom delu "O prirodi stvari De rerum natura", vidi se ista vrsta problema i nakon skoro 21. veka, razlika počiva samo u broju koji danas naseljava planetu Zemlju.
NN: Prije desetak godina bili ste gostujući predavač na Univerzitetu Parsons The New School u Njujorku. Kakav ste tada stekli utisak o tamošnjim umjetničkim praksama?
ĐURĐEVIĆ: Mi danas živimo u veoma sličnom svetu, bez obzira na mesto stanovanja. Razlike naravno postoje, a glavna je da Parsons radi završnu izložbu radova svojih studenata u PS1 ogranku MOMA. Na tu završnu izložbu dolaze sve galerije, tako da je start tih umetnika mnogo bolji i zapaženiji.
NN: Radite na Fakultetu likovne umjetnosti u Beogradu. Da li se razlikuju umjetnička interesovanja današnjih studenata u odnosu na Vašu generaciju, odnosno da li je Vaša generacija za vrijeme studija više vjere polagala u umjetnost od ove današnje? Može li se tako nešto uopšte gledati kroz kolektivitet?
ĐURĐEVIĆ: Svaka generacija je priča za sebe. Bez obzira na mnogo veće nedaće koje je moja generacija koja je upisala Fakultet 1992. godine imala, ipak mislim da su današnji studenti zakinuti za dobro obrazovanje. Oni su mladi, talentovani i veoma inteligentni ljudi koji su Bolonjskim procesom zakinuti, njima se imputira da treba da budu mediokriteti i to je njihova najveća borba jer vide i osećaju da postoji nešto više. Poslednjih godina se oseća ona ista glad za radom i dokazivanjem kao i u moje vreme studiranja, i to je veliko zadovoljstvo za svakog predavača da bude deo života tog novog naraštaja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.