Bojan Stojnić je direktor Arhiva Republike Srpske, institucije koja će danas i sutra obilježiti sedam decenija postojanja nizom manifestacija.
Za danas u 18 časova u izložbenom holu zgrade Arhiva najavljeno je otvaranje izložbe "Arhivsko blago Republike Srpske", dok će sutra u 12 časova u Kulturnom centru Banski dvor biti održana svečana akademija pod nazivom "Sedamdeset godina Arhiva Republike Srpske". Sat vremena poslije, u Malom izložbenom salonu Banskog dvora biće otvorena i izložba arhivskih dokumenata "Nova zgrada Arhiva Republike Srpske". Više o svemu Stojnić je govorio za "Nezavisne".
NN: Recite nam nešto o izložbi "Arhivsko blago Republike Srpske"?
STOJNIĆ: Izložbu "Arhivsko blago Republike Srpske" sačinjavaju dvije neraskidive cjeline. Prva cjelina govori o istoriji Arhiva Republike Srpske, od osnivanja Arhiva grada Banjaluke 20. aprila 1953, preko širenja na teritoriju Bosanske Krajine od 1963. do 1992, kroz transformaciju u ratnom periodu (1992-1995), sve do njegove današnjice. Arhivski dokumenti koji govore o istoriji Arhiva Republike Srpske prikazuju nam osnivačke akte, fotografije, tragove dugogodišnjeg uspješnog poslovanja, podsjećaju nas na nekadašnje arhiviste, radnike i rukovodioce i pokazuju nam šta je Arhiv danas, kako izgleda, čime se bavi i šta sve sačinjava njegovu institucionalnu mrežu. Drugi dio izložbe donosi nam pregled arhivskih cjelina podijeljenih po njihovom porijeklu - ili stručno rečeno, provenijenciji. Ovi dokumenti odnose se na raznovrsni i bogati fundus, dokumentaciju nastalu radom organa uprave, institucija pravosuđa, ustanova prosvjete, kulture i nauke, vjere, privrednih preduzeća i društava, političkih organizacija i sindikata, te građu iz arhivskih zbirki i ličnih fondova.
NN: U okviru obilježavanja jubileja biće otvorena još jedna izložba "Nova zgrada Arhiva Republike Srpske". Riječ je o nekadašnjoj "Carskoj kući", odnosno današnjoj zgradi Arhiva, gdje je ova ustanova smještena poslije zemljotresa u Banjaluci?
STOJNIĆ: U izložbi "Nova zgrada Arhiva Republike Srpske" samo djelimično se radi o tzv. "Carskoj kući". Riječ je o našim naporima da se u našem dvorištu na mjestu sadašnjih ruševnih objekata izgradi nova zgrada Arhiva Republike Srpske, koja bi podzemnim tunelom bila povezana sa sadašnjom zgradom, tzv. "Carskom kućom". Arhiv je od 2021. godine načinio značajne korake u pravcu proširenja kapaciteta u skladu sa optimalnim uslovima savremenog arhivističkog rada, odnosno na sanaciji postojeće i izgradnji nove arhivske zgrade u Banjaluci, koja bi zadovoljila potrebe Republike Srpske za preuzimanjem i smještajem arhivske građe u narednih 50 godina. U saradnji sa Katedrom za istoriju i teoriju arhitekture i zaštitu graditeljskog nasljeđa Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci izrađen je Elaborat o ocjeni stanja objekata Arhiva Republike Srpske i projekcija potrebe za proširenjem kapaciteta i idejno arhitektonsko rješenje adaptacije postojećeg objekta i nove zgrade Arhiva Republike Srpske u Banjaluci.
NN: Da li se i, ako jeste, u kojoj mjeri uvećao posao Arhiva Republike Srpske od 1993. godine, kada se djelatnost sa Bosanske Krajine proširila na teritoriju Republike Srpske i kada je Аrhiv dobio sadašnji naziv?
STOJNIĆ: Obilježavanje jubileja 70 godina organizovane arhivske djelatnosti u Republici Srpskoj predstavlja posebnu priliku da se o istoriji Arhiva iznese nekoliko suštinskih podataka koji mogu da posluže kao dobra ilustracija za razumijevanje stanja u kojem smo se kao društvo nalazili u drugoj polovini 20. vijeka i danas, u trećoj deceniji 21. vijeka. Na teritoriji današnje Republike Srpske kasno je u odnosu na neke druge centre formirana organizovana arhivska služba. Arhiv grada Banjaluke osnovan je 1953, Gradski arhiv u Doboju 1954, a Opštinski arhiv u Foči 1981. godine. Gradski arhiv u Banjaluci je poslije tri godine prerastao u Sreski arhiv, a 1963. u Arhiv Bosanske Krajine. U Doboju se regionalni arhiv osniva 1973, a u Foči 1986. godine. U proljeće 1992. osniva se Arhiv Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a od sredine 1993. arhivsku djelatnost na teritoriji Republike Srpske obavlja Arhiv Republike Srpske sa sjedištem u Banjaluci i detaširanim odjeljenjima u Doboju i Foči. Danas u Republici Srpskoj nemamo gradskih, regionalnih i specijalnih arhiva. Izuzetak predstavlja Kinoteka Republike Srpske, koja je zadužena da prikuplja, čuva i stručno obrađuje filmsku arhivsku građu. Današnji Arhiv Republike Srpske predstavlja reprezentativnu upravnu, kulturnu i naučnu instituciju, koja obavlja javnu arhivsku djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku.
NN: Koje knjige biste izdvojili iz izdavačke djelatnosti Arhiva Republike Srpske, a koje su od najšireg značaja za ovdašnje stanovništvo?
STOJNIĆ: Pored obavljanja redovnih poslova na prikupljanju, sređivanju i zaštiti arhivske građe, radnici Arhiva Republike Srpske posvećuju značajnu pažnju naučnom radu i kulturno-prosvjetnoj djelatnosti. Naučnoistraživačkim radom arhivi se tradicionalno bave, najčešće učešćem u naučnoistraživačkim projektima, objavljivanjem knjiga, naučnih i stručnih radova, zbornika dokumenata itd. Arhiv Republike Srpske, njegovi zaposleni ili saradnici objavili su ili priredili preko 200 monografija, knjiga i studija, stručnih i naučnih radova iz oblasti arhivistike, istorije i prava, među kojima se posebno ističu naslovi: Susreti sa kraljem 1929-1933 (memoari Svetislava Tise Milosavljevića), Kancelarijsko i arhivsko poslovanje - Priručnik za neupućene ili podsjetnik za upućene, Štampa u Bosanskoj Krajini 1906-1941, Banjaluka kroz istoriju i legendu. S požutjelih stranica prošlosti, Ustaški stožer za Bosansku Krajinu: Studija Milana Vukmanovića i izbor iz građe, Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji, Privreda Banjaluke i Bosanske Krajine u nastanku i razvoju kapitalizma 1878-1941, Školstvo u Bosanskoj Krajini, Banjaluka centar Vrbaske banovine, Zemljotres u Banjaluci 1969: solidarnost, obnova i izgradnja, Mostovi na krivoj Drini, Izvori za istoriju Srpske pravoslavne crkve u BiH, Banjalučki ilegalac: Sjećanja Žarka Lastrića, Prezimena Srba u Bosni i drugi.
NN: U četvrtak, 20. aprila, održaće se i svečana akademija "Sedamdeset godina Arhiva Republike Srpske". Recite nam nešto o programu svečane akademije, ko će vam biti gosti?
STOJNIĆ: Svečana akademija će obuhvatiti besjedu, muzički program, projekciju filmova, dodjelu povelja zaslužnim pojedincima i dodjelu najviših stručnih arhivskih zvanja - višeg arhiviste i arhivskog savjetnika. Arhiv radi i na restauraciji i konzervaciji starih filmskih zapisa. Na svečanoj akademiji imaćemo priliku da pogledamo tri filma, restaurisana i digitalizovana u saradnji sa Filmskim klubom "Osmica" iz Banjaluke. To su "Bombardovana Banjaluka" Aleksandra Bojke, o savezničkim bombardovanjima grada 1944. godine, kao i snimci Ragiba Džaferovića, načinjeni po narudžbi tadašnjeg Arhiva Bosanske Krajine, i to "Otkrivanje Spomenika palim Krajišnicima" 1961. i prizori Banjaluke iz 1962. godine. Obilježavanju jubileja prisustvovaće preko 70 kolega sa prostora nekadašnje Jugoslavije. To su naši gosti iz Arhiva Jugoslavije, Državnog arhiva Srbije, Vojnog arhiva u Beogradu, Arhiva Srpske pravoslavne crkve, Arhiva Vojvodine, Istorijskog arhiva grada Novog Sada, Istorijskog arhiva Požarevac, Istorijskog arhiva "Timočka Krajina" Zaječar, Međuopštinskog istorijskog arhiva Čačak, Istorijskog arhiva Užice, Istorijskog arhiva Niš, Istorijskog arhiva Kraljevo, Istorijskog arhiva u Pančevu, Istorijskog arhiva "31. januar" Vranje, Državnog arhiva Crne Gore, Arhiva Republike Slovenije, Zgodovinskog arhiva Ljubljana, Zgodovinskog arhiva Celje, Pokrajinskog arhiva u Mariboru, Državnog arhiva u Zagrebu, Državnog arhiva u Vukovaru, Državnog arhiva u Dubrovniku, Sveučilišnog arhiva u Zagrebu, Državnog arhiva Republike Sjeverne Makedonije, Arhiva Bosne i Hercegovine, Arhiva Federacije BiH, Historijskog arhiva Sarajevo, Kantonalnog arhiva Travnik, Županijskog arhiva Široki Brijeg, Arhiva Unsko-sanskog kantona, Arhiva Tuzlanskog kantona i Arhiva u Brčkom.
NN: Vjerovatno Vam je teško izdvojiti iz mnoštva materijala, ali šta je najzanimljivije i za Vas lično najznačajnije što ste pronašli u arhivskoj građi?
STOJNIĆ: Teško je izdvojiti poseban dokument. Arhiv Republike Srpske je uspio da za 70 godina postojanja i rada prikupi i zaštiti 876 arhivskih fondova i zbirki, sa oko 5.000 dužnih metara. Od ukupnog broja fondova i zbirki, najviše se nalazi u Banjaluci (530), zatim Doboju (147), Foči (97), Trebinju (68) i Zvorniku (34). Arhivska građa obuhvata period od 17. vijeka do današnjih dana. Najstarija građa je na osmanskoturskom jeziku, pisana arapskim pismom i nalazi se u Zbirci orijentalnih rukopisa i dokumenata. Prve sačuvane fondovske cjeline potiču iz doba austrougarske vladavine Bosnom i Hercegovinom, a odnose se na fond Okružna oblast (Kreisbehörde) Banjaluka (1878-1918). Posebnu vrijednost za istorijska istraživanja predstavljaju arhivski fondovi nastali između dva svjetska rata (1918-1941), dok najveći dio građe pripada socijalističkom periodu (1945-1991). Najčešće korišćen fond od izuzetnog značaja je Kraljevska banska uprava Vrbaske banovine (1929-1941).
NN: Što se tiče pojedinačne posjete Arhivu Republike Srpske, koliko građe je dostupno, uslovno rečeno, običnim građanima?
STOJNIĆ: Sva arhivska građa koja se čuva u Arhivu Republike Srpske je dostupna građanima. Našu arhivsku, ali i bibliotečku građu koriste redovno istraživači različitih profila obrazovanja, na osnovu čijih rezultata je nastao znatan broj diplomskih i magistarskih radova, doktorskih disertacija, naučnih i stručnih radova, novinskih tekstova, knjiga, studija, monografija, izložbi i slično. Arhiv svakodnevno pruža usluge pravnim i fizičkim licima. Arhivsku i bibliotečku građu godišnje koristi preko 200 istraživača, dok broj zahtjeva fizičkih i pravnih lica iznosi više od 1.000 na godišnjem nivou.
NN: Kakvu saradnju imate sa nacionalnim i regionalnim arhivima iz Evrope, a kakvu sa arhivima iz BiH?
STOJNIĆ: Arhiv Republike Srpske ima razvijenu međuarhivsku i međunarodnu arhivsku saradnju. Potpisani su protokoli (sporazumi) o saradnji sa najznačajnijim arhivima u okruženju: Državnim arhivom Srbije, Arhivom Jugoslavije, Vojnim arhivom, Arhivom Srpske pravoslavne crkve, Arhivom Vojvodine, Državnim arhivom Crne Gore, Hrvatskim državnim arhivom, Državnim arhivom Republike Sjeverne Makedonije, Arhivom glavnog grada Budimpešte, Pokrajinskim arhivom u Mariboru, Međunarodnim institutom za arhivske nauke iz Trsta i Maribora i većim brojem regionalnih i gradskih arhiva u Srbiji. Cilj potpisivanja međunarodnih sporazuma je: zaštita arhivske građe, omogućavanje pristupa arhivskoj građi u skladu sa pravilima korišćenja arhivske građe svake od strana potpisnica, zatim razmjena stručnih iskustava i stručnjaka, reprodukcija, kopija arhivske građe i publikacija, kao i zajednički naučnoistraživački projekti u izdavačkoj, izložbenoj i drugim srodnim djelatnostima, obrazovanju i obuci, studijski sastanci između članova strana potpisnica, učešće arhivista na naučnim skupovima koje organizuje jedna od strana potpisnica, predstavljanje Republike Srpske u inostranstvu i druge aktivnosti.
NN: Koliko ste zadovoljni entitetskom i državnom podrškom?
STOJNIĆ: Izrazito smo zadovoljni podrškom institucija Republike Srpske, dok je državna podrška loša, moglo bi se reći maćehinska.