Danijela Mihić je mlada umjetnica kojoj je nedavno pripala nagrada za najbolje radove Muzeja savremene umjetnosti RS (MSU RS), a koja se dodjeljuje na izložbi završne godine Likovnog odsjeka Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci. Mihićeva je ove godine diplomirala na pomenutom odsjeku, a ovo priznanje došlo joj je kao još jedna potvrda da je na pravom putu.
Ona je odmalena u umjetničkim vodama, a nagrade za svoju kreativnost dobijala je i tokom srednjoškolskog obrazovanja. Osim slikarstva i crteža bavi se i videom, a osmišljava i živopisne scenografije i naracije.
U razgovoru za "Nezavisne" govori od kolikog je značaja za nju nagrada koju je dobila, o svojim radovima, te o onome šta želi da ljudi osjete kad ih posmatraju.
NN: Nedavno Vam je dodijeljena nagrada za najbolje radove Muzeja savremene umjetnosti RS. Koliko Vam znači ovo priznanje i koliko je ono podstrek za dalje, s obzirom na to da ste odnedavno i diplomirali?
MIHIĆ: Svakako da je priznanje veoma važno za nas mlade umjetnike koji tek treba da upoznamo publiku s našim radom. Ovo je velika motivacija da se i dalje stvara i ne odustaje.
NN: Žiri u sastavu Lana Pavlović, Žana Vukičević i Mladen Banjac naveo je da se u Vašem radu izdvaja "jasno definisan i autentičan vizuelni izraz". Šta je to što je izvršilo najveći uticaj na Vaše umjetničko djelovanje?
MIHIĆ: Filmovi i nekoliko umjetnika su ostavili bitan trag na sam umjetnički proces. Ali ono što je najvažnije jeste činjenica da ja stvaram zbog sebe. Imam potrebu da izrazim svoje misli i osjećanja. Istražujem i imam određena interesovanja zbog sebe, a ne da bih se prilagodila masi.
NN: Bavite se crtežom, stop motion animacijom, lutkarstvom, videom... Koliko je danas za mlade umjetnike važno da savladavaju i moderne tehnike, ili tehnika kojom radite nije presudna za uspjeh?
MIHIĆ: Kad umjetnik ima potrebu da izrazi svoje najdublje misli, ideje, duševno stanje, on će pronaći svoj izraz. Savremeni izraz u umjetnosti umjetnik može, ali i ne mora da istražuje. Jedini uspjeh kojem treba da težimo jeste da zavirimo u sebe i budemo iskreni. Traženje sebe u nečemu što je "moderno", a da nam pritom taj izraz ne odgovara, rezultira udaljavanjem od autentičnosti i svojih osjećanja.
NN: U nekim Vašim radovima lako bi se pronašle i djevojčice koje se još igraju lutkicama. Koje su to poruke koje Vi želite poslati ne samo time, već generalno kroz svoju umjetnost?
MIHIĆ: Na djetinjast i razigran način želim što jednostavnije da prenesem misao i ideju. Mislim da poruke ne treba tumačiti, nego osjećati, kao što i ja osjećam dok stvaram. A svako će sebe pronaći, ili možda neće. Postoji izbor.
NN: Koliko Vam je Akademija umjetnosti Univerziteta u Banjaluci dala dobar osnov za dalje usavršavanje i uopšte za pronalaženje pravca u kojem želite djelovati?
MIHIĆ: Akademija je svakako ostavila bitan uticaj na mene što se tiče upoznavanja sa tehnikama, kao i drugačiji pristup umjetničkom djelu, ali smatram da je sve do pojedinca koliko će biti zainteresovan i grabiti znanje.
NN: Kako pandemija kovida-19 s kojom se suočava cijeli svijet utiče na Vaš rad, da li Vas ona kreativno sputava ili Vam ipak daje dodatno vrijeme za rad?
MIHIĆ: Ovaj period proživljavam tako što sam više kod kuće pa imam vremena da se posvetim stvarima koje me zanimaju, te samim tim ova situacija me ne sputava, naprotiv.
NN: Vjerujem da je kao i sa svim ostalim oblastima kod nas put do pronalaska posla problematičan, ali kakvi su Vam neki kratkoročni ili dugoročni planovi za dalje?
MIHIĆ: Ne opterećujem se tim stvarima. Ono što je do mene - želim što više da se usavršavam i istražujem, a ostalo je - šta život donese.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
