Tematska izložba "Ponovni susret" autora Dragana Kovačevića biće otvorena večeras u 19 časova u prostoru stalne izložbene postavke "Vrbaska banovina" Kulturnog centra Banski dvor u Banjaluci, a u saradnji sa Fondacijom "Ban dr Todor Lazarević".
"Tematska izložba 'Ponovni susret' je emotivno obojeno istorijsko podsjećanje na 8. jun 1922. godine, na vjenčanje rumunske princeze Marije i jugoslovenskog kralja Aleksandra I Karađorđevića, kojem je sa advokatom, narodnim poslanikom i potonjim banom Vrbaske banovine, dr Todorom Lazarevićem, prisustvovala i njegova supruga Nada. Bilo je to njeno prvo zvanično pojavljivanje u javnosti, nakon vjenčanja održanog 6. maja te godine", rekao je Kovačević na početku razgovora za "Nezavisne".
Izložene će biti rekonstrukcije vjenčanice i jedne večernje toalete kraljice Marije od Jugoslavije, kao i rekonstrukcije najreprezentativnijih dijelova njenog nakita uz seriju malo poznatih fotografija iz njenog života, a posjetioci će moći vidjeti i replike jedne od najraskošnijih večernjih toaleta banice Nade Lazarević i dijelova njenog nakita.
Ovo istorijsko podsjećanje pokazaće sličnost životnih priča princeze Marije, kćerke rumunskog kralja Ferdinanda Hoencolerna, i Nade, kćerke banjalučkog gradskog inženjera Petra Miljevića.
Više o izložbi "Ponovni susret", kao i o značaju očuvanja sjećanja na najplodniji period Banjaluke Kovačević je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Kako ste uspjeli da sakupite sve predmete koji će biti izloženi i kako je tekao proces pripreme izložbe?
KOVAČEVIĆ: Pošto nastojim da pratim dešavanja na kulturnoj sceni u regionu, zaintrigirala me izložba "Moja priča o kraljici Mariji" otvorena u Narodnom muzeju u Valjevu, pogotovo što je prethodno bila postavljena u Oplencu. Autor izložbe je Aleksandar Petarić, koji se punih 18 godina predano bavi istraživanjem i proučavanjem života kraljice Marije Karađorđević, sa akcentom na njen humanitarni rad. Kuriozitet je što je ovaj mladi čovjek, lingvista po struci, savršeno savladao umijeće krojačkog i kujundžijskog zanata i izrade nakita i sam izradio sve izložene eksponate u svom modnom ateljeu u Valjevu. Stupio sam u kontakt sa njim, afiniteti i energija su nam se odmah prepoznali i došlo je do saradnje, na obostrano veliko zadovoljstvo. A, što se tiče haljine banice Nade Lazarević, ona je 2010. godine bila izložena u Muzeju Republike Srpske u okviru obilježavanja osamdesetogodišnjice osnivanja ove kulturne ustanove. Nakon toga, moja supruga, jedina unuka gđe Lazarević, haljinu je poklonila Muzeju, gdje se ona i danas nalazi. Budući da je haljina dugo, bez zaštitnog stakla, bila izložena na lutki, prilikom skidanja došlo je do oštećenja. Nježna svilena tkanina, u to vrijeme stara preko osam decenija, nije izdržala težinu velikog broja kristalnih kamenčića, kojima je bila ukrašena. I onda sam, igrom slučaja, upoznao još jednog talentovanog mladog čovjeka, Boška Šerbulu. On je porijeklom sa ovog krajiškog područja, ali živi u Zrenjaninu, gdje je direktor Kulturnog centra "Svetozar Marković". Sa saradnicima u ateljeu ovog centra izrađuje raskošne narodne nošnje ukrašene zlatovezom i odjeću iz različitih istorijskih epoha. Rekonstrukcija pomenute haljine za njega je bila izazov koji je uspješno savladao. Koliko je to složen zadatak bio, govori činjenica da je na haljinu bilo potrebno zašiti preko 5.000 kristalnih kamenčića.
NN: Ova izložba će biti otvorena u okviru stalne izložbene postavke u Banskom dvoru "Vrbaska banovina: obrisi, tragovi, odjeci". Na koji način se dopunjuju?
KOVAČEVIĆ: Stalna postavka je izložena na drugom spratu istočnog krila Banskog dvora. Taj prostor je izvorno bio namijenjen za odaje kralja Aleksandra I i druge visoke zvanice koje posjete banovinu. Nažalost, atentat na kralja u Marselju 9. oktobra 1934. godine osujetio je njegovu posjetu. A, nakon nešto više od jednog vijeka, ovaj put, simbolično će domaćini kraljevskom paru biti Nada i Todor Lazarević, banica i ban Vrbaske banovine. Treba napomenuti da je među izloženim eksponatima u stalnoj postavci i večernja toaleta od svijetlozelene svile, sašivena u modnom salonu Ravijojle Ravke Jovetić u Banjaluci, koju je gospođa Lazarević nosila na beogradskom prijemu povodom kraljevskog vjenčanja.
NN: Kroz izložbu "Vrbaska banovina: obrisi, tragovi, odjeci" imali smo priliku da se upoznamo sa velikom zaostavštinom bana Todora Lazarevića. Koliko je zapravo ova tema i danas nepoznanica i šta vidite kao prostor za dalji napredak i rad na očuvanju sjećanja na četvrtog bana Vrbaske banovine?
KOVAČEVIĆ: Nukleus postavke čini zaostavština porodice dr Todora Lazarevića, ali i porodica sa kojima se orodio: Dobraša, Miljevića, Šoštarića, Dušanića, Petrovića... Na taj način je objelodanjeno značajno kulturno dobro koje postoji u Banjaluci, a koje nije bilo dostupno javnosti, istraživačima, a naročito mladim ljudima, kojima bi omogućilo da spoznaju šta su istinske vrijednosti i kako se do njih dolazi na častan način. A, što se tiče bana Lazarevića, on je bio jedini Krajišnik kojem je dodijeljena jedna od najviših časti u Kraljevini Jugoslaviji, položaj prvog čovjeka jedne od devet banovina, odgovornog jedino kralju. Postavljanje za bana došlo je nekako spontano, kao kruna njegove nacionalne i političke borbe za dobrobit naroda, a naročito njegovih Krajišnika. Životni put bio mu je veoma interesantan, složen i ispunjen, ali malo poznat široj javnosti, pa ćemo nastojati da postepeno otkrivamo njegove dijelove. Nažalost, i tragičan, pošto se neočekivano upokojio u 51. godini, u zgradi Banskog dvora. Izložba je veoma posjećena, ali bez razlike da li se radi o domicilnom stanovništvu ili turistima, svi su zatečeni viđenim. Nisu ni znali ni očekivali da to postoji u Banjaluci. O tome svjedoče zaista divni zapisi u knjizi utisaka, ispisani na svim jezicima bivše Jugoslavije, ali i na engleskom, francuskom, njemačkom, italijanskom, pa čak i kineskom i arapskom jeziku.
NN: O čemu svjedoče ovi predmeti iz perioda između dva svjetska rata? Kakve zaključke o tom vremenu možemo izvesti na osnovu sačuvanih predmeta?
KOVAČEVIĆ: Izložbena postavka Fondacije "Dr Todor Lazarević, ban Vrbaske banovine" skida istorijsku prašinu sa najprosperitetnijeg perioda u razvoju Banjaluke i Krajine. Ona predstavlja nostalgično putovanje u ne tako davno vrijeme, koje iz današnje perspektive, ljudima umornim od monotonije užurbane svakodnevice, izgleda nestvarno. Vodi nas u period između dva svjetska rata, sa akcentom na Vrbasku banovinu u Kraljevini Jugoslaviji, kada su Krajina i Banjaluka kao njen centar, nakon viševjekovnog zlostavljanja od strane okupatora, ali i zapostavljanja od strane domaćih vlastodržaca, dobile i iskoristile priliku da pokažu šta znaju i mogu u svim segmentima života. Osim životnog puta jednog istaknutog pojedinca i narodnog tribuna sa ovih prostora, kakav je bio dr Todor Lazarević, cilj ove izložbene postavke je da prikaže i način života ugledne domicilne građanske porodice.
NN: Zbog čega je značajno sačuvati ove predmete, svojevrsne materijalne izvore?
KOVAČEVIĆ: Sav izloženi mobilijar, kao i upotrebni predmeti od tekstila, stakla, porculana, srebra i alpake, nastali su tokom 19. i 20. vijeka kao proizvod zapadnoevropske i domaće zanatske i industrijske proizvodnje. Oni su bili svojevrsni statusni simboli porodica čiji se identitet ogledao u stalnom preplitanju tradicionalnih vrijednosti i etikecije srednjoevropskog građanskog društva. Individualnost kao odlika razvijenog građanskog društva, koja naročito dolazi do izražaja u oblikovanju njenog nukleusa - porodice sa izraženom osobenošću i originalnošću, ali koja poštuje svoju tradiciju i kulturu, ali isto tako toleriše i uvažava tuđe i drugačije načine života na ovim prostorima, marginalizovana je iz više društveno-istorijskih razloga. Porodične i ratne tragedije, izbjeglištvo, migracije stanovništva, kao i događaji vezani za uspostavljanje poslijeratnog sistema vrijednosti, prekinuli su kontinuitet razvoja i očuvanje ovog sloja društva. Zato današnje generacije imaju rijetku priliku da posjetom izložbi, kroz kulturu sjećanja, baštine ono najbolje iz proteklih vremena, da ožive svijest o sebi, svom porijeklu i tradiciji.
NN: Kakvi su planovi za budućnost i gdje vidite Fondaciju "Dr Todor Lazarević, ban Vrbaske banovine"?
KOVAČEVIĆ: Idejno je već osmišljen projekat "Hodnik sjećanja". Naime, u ovom istočnom krilu planiramo i preostali prostor pretvoriti u izložbeni. Tu bi bile izložene fotografije i kratki zapisi o ostalim znamenitim ličnostima iz međuratnog perioda u Banjaluci. Mnogo je takvih ljudi, nepravedno zapostavljenih. Fondacija će se i dalje baviti očuvanjem i predstavljanjem kulturne baštine Banjaluke i Krajine u čijem su stvaranju značajnog udjela imali mnogi Hercegovci. Ideja i planova ne nedostaje, ali uvijek je, nažalost, najteže zatvoriti finansijsku konstrukciju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
