"Tiha epidemija" naziv je izložbe radova akademskog slikara Dušana Kovačevića koja je trenutno aktuelna u izlagačkom prostoru Studentskog kulturnog centra Univerziteta u Banjaluci (SKC UNIBL).
Riječ je o izložbi koja je nastala tokom protekle dvije godine, a u sklopu master projekta mladog slikara u klasi profesorice Borjane Mrđe na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. Izloženo je 19 radova, 12 slika i sedam crteža. Slike su rađene tehnikom ulje na platnu, a crteži tehnikom ulje na papiru.
Dušan Kovačević diplomu osnovnih studija nosi takođe iz Banjaluke, a tokom studiranja je dobio više priznanja, među kojima su nagrada za najbolju studiju - crtež na prvoj godini, nagrada za najbolju studiju slike na drugoj godini i nagrada za slikarstvo na završnoj godini Akademije umjetnosti, kao i Plaketa Banskog dvora.
Više o izložbi "Tiha epidemija", radnicima kao inspiraciji i trenutnoj poziciji mladih umjetnika kod nas Kovačević je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Ova izložba je dio Vašeg master rada. Uputite nas malo detaljnije u svoje istraživanje.
KOVAČEVIĆ: Master rad je nastavak mog prijašnjeg rada sa osnovnih studija, na kojem sam se bavio temom radnika i određenih zanata i zanimanja. Ovdje sam tu temu proširio na uticaj rada na zdravlje čovjeka. Za potrebe tog istraživanja sam koristio medicinske dokumente i raznu literaturu u kojoj sam pronalazio koja su najčešća oboljenja kod radnika u određenim poljima. Odatle sam izvlačio i tražio naredne predloške, kao što su rendgenski snimci i fotografije, te sam uz pomoć njih stvarao svoja djela. Izložbu sam podijelio u tri dijela. U prvom dijelu se nalaze slike na kojima sam prikazao radnike u svojim radnim okruženjima koja su nezdrava. U drugom dijelu sam slikao organe koji su povrijeđeni i koji imaju profesionalne bolesti, a u trećem dijelu sam prikazao povezivanje i spregu mašine i čovjeka, odnosno kako mašina preuzima čovjeka i postaje integralni dio njega.
NN: Do kakvih ste zaključaka došli kroz ovaj proces?
KOVAČEVIĆ: U današnje vrijeme dosta zanemarujemo i ne obraćamo dovoljno pažnje na ovu temu, ali okruženje i uticaj buke, prašine i nezdravih materija svakodnevno utiče na svaki čovjekov organ i izlaganje kroz duži period stvara velike probleme za čovjekovo zdravlje. Ja sam kroz svoje slikarstvo i crteže probao da skrenem pažnju na to.
NN: Kakva se simbolika krije iza naslova "Tiha epidemija"? Šta je tiha epidemija u ovom slučaju?
KOVAČEVIĆ: Istraživajući sam primijetio da ljudi ne shvataju koliko je ovo rasprostranjena pojava i da se broj ljudi koji imaju zdravstvene probleme zbog uticaja rada svakodnevno povećava. Baš zbog toga što se o ovoj temi ne govori izabrao sam riječi "tiha", a zbog velike rasprostranjenosti sam dodao "epidemija".
NN: Da li je današnji čovjek rob posla?
KOVAČEVIĆ: Da, u velikom broju. Mnogi umjetnici su kroz svoje radove skretali pažnju na tu temu kako je čovjek u početku stvarao mašinu da bi njom upravljao i da bi mu olakšala, međutim vremenom se situacija preokrenula, sve te mašine i uređaji su preuzeli kontrolu nad čovjekom.
NN: Kako u tom kontekstu gledate na umjetnu inteligenciju?
KOVAČEVIĆ: Što se tiče ovog ciklusa radova, nisam se bavio vještačkom inteligencijom. Možda bi bilo zanimljivo tu temu istražiti nekad u budućnosti, ali zasad bih sačekao jer je to kod nas još relativno nova pojava. Možda bi bilo zanimljivo istražiti nakon nekog perioda dok se budu vidjele posljedice.
NN: Radničkom klasom ste se bavili i u prijašnjim radovima. Zbog čega Vam je ova tema posebno interesantna?
KOVAČEVIĆ: U današnje vrijeme je ova tematika malo zaboravljena. Spominjanje radnika i njihovih života se nekad prije veličalo, dok je danas skrajnuto. Ovi ljudi su sastavni dio naših života i zahvaljujući njima se odvija ovakav život. Mi smo to sve uzeli zdravo za gotovo, ne obraćamo pažnju na njih, ali je njihova uloga ogromna. Uvijek sam volio istoriju i istraživao periode naših bivših država. Volio sam da upoređujem kakav je tad bio sistem, a kakav je danas. Primijetio sam da je u periodu socijalizma bilo prisutno veličanje radnika kroz socijalistički realizam koji korijene vuče iz Sovjetskog Saveza, pa se i kod nas pojavio. Kroz to sve se tema sama nametnula.
NN: Kolika je uloga umjetnosti, konkretno slikarstva, kao medija u detektovanju društvenih anomalija?
KOVAČEVIĆ: Nisam siguran koliki uticaj može imati na promjene, ali vjerujem da može na jedan slikovit način da skrene ljudima pažnju i da ih navede na neko razmišljanje o određenoj temi. To bi ih moglo podstaći da pokušaju oni nešto da promijene.
NN: Kroz ovu izložbu vidimo ekspresivne i jarke boje, kao i tamniji kolorit koji daje vidan kontrast. Koju ulogu ima boja u Vašem stvaralaštvu?
KOVAČEVIĆ: Kada biram boju većinom mi služi predložak kao vodič radi anatomije i slično. Trudio sam se da ovo bude istraživački rad, kroz njega sam preispitivao i sebe, unutrašnji slikarski senzibilitet. Svaka od tri etape izložbe ima svoj zaseban kolorit i integritet boja koji je u skladu sa temom.
NN: Relativno skoro ste završili osnovne studije, a sada ste pri kraju mastera. U kakvoj su poziciji mladi koji izlaze s akademija i šta vidite kao sredstvo, alatku ili regulativu koja bi pomogla razvoj scene?
KOVAČEVIĆ: Ja sam još nov u tom svijetu. Ovakve izložbe su vrlo značajne za mlade umjetnike, jer im se daje veća vidljivost i prepoznatljivost. Kada završimo akademije ovakvi projekti nam daju vjetar u leđa da nastavimo raditi. Ako odmah nakon završenih osnovnih studija ne nastavimo izlagati počinjemo se baviti nekim drugim stvarima i zaboravljamo zbog čega smo se školovali. Ovo je dobar način da ostanemo vidljivi i podstiče nas da dalje radimo. Primijetio sam da nas u posljednje dvije-tri godine institucije mnogo više podržavaju u odnosu na neke starije generacije kada je riječ o izlagačkim prostorima. Banski dvor svake godine nagradi jednog studenta i pokloni samostalnu izložbu, a i konkursa ima sve više u regionu, kao i u inostranstvu. Sve je to danas mnogo više dostupno i vidljivo putem društvenih mreža. Situacija se konstantno poboljšava. Čak su i svjetske galerije orijentisane ka društvenim mrežama, sajtovi polako ispadaju iz mode. Preko društvenih mreža nas kontaktiraju i prate, a i mi njih.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom smislu?
KOVAČEVIĆ: Trenutno planiram da završim master, pošto nakon ovog praktičnog rada slijedi i teoretski dio. Volio bih da nastavim izlaganje i u drugim gradovima. Nisam se još uputio ka pripremi novog materijala, jer mi je cilj da prvo ovo završim.