Sarajlija Filip Andronik, poznati strip-crtač, nema problema da svoju kreativnost ispolji na više različitih polja, pa se tako ovaj novopečni stendap komičar prvi put okušao i na terenu animiranog filma.
Takođe, aktuelan je i rad na novom stripu "Amnezija", a sa "Magacin Kabareom" nastupa po klubovima širom BiH.
Andronikov video prvenac je spot za pjesmu "Kažu", prvi video-singl s novog albuma benda "Dubioza kolektiv". Koliko je ovo animirano ostvarenje uspješno, govori više od pola miliona pregleda na video-servisu YouTube.
"Vedran, basista benda, koji je inače zadužen za grafički dizajn 'Dubioze', kontaktirao je animatora Tonija Humla i mene, kao crtača, kako bi nas trojica, zajedničkim kreativnim snagama, napravili spot", pojašnjava Andronik i dodaje da je rad na četvorominutnom spotu trajao četiri mjeseca.
Navodi da im je tokom procesa animiranja najviše muke zadala upravo minutaža same pjesme.
"Stvar je u tome što pjesma ima fiksnu minutažu i kada, recimo, pjevač izgovori neku rečenicu, animacija te radnje 'pojede' puno više vremena. Tačnije, potrebno je više vremena da se ta radnja vidi, nego da se izgovori, pa je tu dolazilo do nekih začkoljica, kako animirati sve što oni u pjesmi pjevaju, kako prikazati samu radnju. Našli smo neki kompromis ilustrujući momente koji nisu nužno poklopljeni sa samim stihovima u tom trenutku", objašnjava Andronik.
Zaboravni superheroj: Ipak, njega najčešće prepoznaju kao autora Amnezije, simpatičnog superheroja koji ima problem s pamćenjem. Kaže da mu trenutna situacija nimalo ne ide na ruku, ali da se zagrijava za rad na trećem albumu stripa.
"Niti sam ja zaboravio na Amneziju niti je on zaboravio na publiku. Drugi album izdao je 'System Comics' iz Beograda, i to se sve, nažalost, desilo sa početkom ove krize, kada je prodaja svih knjiga i stripova krenula nizbrdo", priča Andronik.
Dodaje da je tada bio suočen s razmišljanjem da li uopšte raditi novi strip-album, koji će biti još jedna investicija, ali ne nužno novca, koliko vremena.
"Znaš ono, mi ćemo to nacrtati, objaviti i posjetiti gomilu festivala da bismo uspjeli doći do publike, a ona sama neće otići u knjižaru i kupiti strip, jer se, eto, nema novca. Ljudi nemaju šta da jedu, pa kome onda treba strip? U takvoj računici onda ne treba nijedna umjetnost nikome, ali opet veseli čovjeka otići na koncert, pogledati dobar film ili pozorišnu predstavu. E sad, niko ne prestaje snimati filmove ili praviti pozorišne predstave zato što je kriza, pa tako ni ja jednostavno nisam mogao prestati da crtam stripove", pojašnjava Andronik.
Odlučio je da paralelno počne raditi na ilustracijama koje imaju direktnu zaradu, ali koja ne mora neophodno biti novčana.
Možda da nađem nekog propisnog izdavača, a ne, dok nema novca u kući, ja crtam neki svoj strip, kaže Andronik
"Recimo, uradim spot i to će vidjeti puno ljudi. Kada uradim strip, moram ići po festivalima dvije godine da bi neko možda primijetio da on postoji. Treći album Amnezije jeste započet, nacrtao sam četiri stranice, to je skoro jedna desetina, a napisano je i dovoljno epizoda da bi se mogao početi rad na njemu", najavljuje on.
Ozbiljan posao: Kaže da su i prvi i drugi album ljudi kupovali iz razonode i kroz smijeh se prisjeća da ga je na jednom sajmu kupila čak i jedna bakica, doduše kao bojanku.
"U redu, ali ja sam ozbiljan strip-crtač i mogu uraditi mnogo ozbiljnije stvari od bojanke, pa se onda stalno 'čupam' da uradim nešto izravnije. Možda da nađem nekog propisnog izdavača, recimo iz Francuske, koji će me unajmiti za propisan album od kojeg ću moći da živim, da radim osam sati dnevno, odradim svoju mjesečnu kvotu i imam onda to raspoloženje duha da crtam Amneziju. A ne, dok nema novca u kući, ja crtam neki svoj strip", iskren je Andronik.
Kaže da situacija sa starijim stripovima nije takva, već da je zapravo suprotna.
"Popularni stripovi su i dalje popularni, a to su stripovi koje su čitale čak i generacije naših roditelja, kao što su 'Zagor', 'Alan Ford' i slično. Oni imaju kultne statuse i nigdje na svijetu italijanski stripovi nisu postigli toliku popularnost kao u ex-YU. Danas ljudi kupuju ukoričenog 'Zagora' i to je kao najbolji strip ikada, a u Italiji je štampan kao petparačko izdanje - pročitaš ga i baciš. Ali, to kolekcionare zanima, oni kupe dva stripa, jedan da čitaju, a drugi da stave na stalažu u celofanu", pojašnjava Andronik i dodaje da za takvu publiku kriza u stripu i novcu ne postoji.
Naglašava da je zapravo jako teško steći povjerenje publike, koja bi redovno kupovala sve radove.
"Tako mi kažu: 'Evo, kad budeš popularan, ja ću kupovati tvoje stripove!' A ja onda odgovoram: 'Pa kako ću postati popularan, ako nikada ne kupuješ moje stripove?!' Stoga, autorski projekti u ex-YU su osuđeni na, recimo, drugorazrednu popularnost, uvijek su ispod stripova koje su radili poznati autori iz Francuske, Italije ili Amerike, iako nisu ništa manje kvalitetni", smatra Andronik.
Srodne branše: Tvrdi da u regionu ima sjajnih kreativnih radova, koji su urnebesno smiješni, ali da crtači ne mogu živjeti od toga što je pet ljudi oduševljeno. To je, kaže, i razlog zašto se veliki broj crtača okrenuo ilustraciji i animaciji, te se tako pokušavaju držati bar neke srodne branše.
Andronik se tako pridružio sarajevskom "Magacin Kabareu", trupi glumaca, režisera, scenskih izvođača, te nastupa kao stendap komičar.
"Predložio sam im da iskoriste neke od mojih šala, ali su onda oni predložili meni da ja te šale ispričam uživo. Rekao sam im da ja nisam osoba koja može pričati pred gomilom ljudi, da sam tip koji sjedi sam u sobi i crta stripove i da sam previše asocijalan", kaže kroz smijeh i dodaje da su, ipak, uspjeli da ga ohrabre da izađe na binu.
Ističe da je bilo pomalo uvrnuto posmatrati kako pripremljeni materijal za jedan medij, u ovom slučaju strip, savršeno funkcioniše u drugačijem izrazu.
"Strip nacrtaš, nađeš izdavača, objaviš, pošalješ u knjižare, neko to kupi, čita tvoj strip 500 kilometara daleko i smije se, a ti nemaš pojma o tome. A sa druge strane, to ispričaš uživo u nekom klubu, pred auditorijumom koji vidiš i pomisliš: 'Hej, pa ovo što ja radim, ipak štima!' Znaš, možda je neko strip kupio samo da poturi vruću džezvu, ali to ne možeš znati. U klubu odmah vidiš da li je neka šala uspjela ili ne, to je genijalno", zaključuje Andronik.
Stvarne izmišljene situacije
Andronik kaže da ljudi često poistovjećuju svoje živote sa njegovim šalama i situacijama o kojima priča.
"Desilo mi se da sam izmislio šalu o nekoj benignoj povredi i cijeloj situaciji s ljekarima i 'vozanjem' od jednog do drugog stručnjaka, i na kraju nastupa prišla mi je jedna gospođa i rekla da joj se maltene ista situacija desila. Naša stvarnost je toliko uvrnuta da je identična šali. Ti se zafrkavaš, ali onda često shvatiš da ljudi ovdje tako zapravo žive", naglašava on.
"Kid Amnezija" bez izdavača
Za strip pod nazivom "Kid Amnezija" navodi da je završen, ali na "maloj pauzi", jer za njega nije našao izdavača.
"To je u slobodnom prevodu Mali Amnezija. Kolega Emir Pašanović, strip-scenarista iz Sarajeva, pitao je da li bi mogao da piše priču o tome šta se desilo Amneziji kad je bio mali", kaže Andronik.