BANJALUKA - Izložba "Aleksa Šantić i mostarski književni krug", koju je priredio akademik Ranko Popović, trebalo bi da bude otvorena 27. maja u 20 časova, u organizaciji Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS), a u saradnji sa mostarskim Gradskim odborom Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta".
Izložba će biti otvorena na godišnjicu rođenja Alekse Šantića i u godini kada se obilježava stogodišnjica smrti znamenitog srpskog pjesnika.
Začetak mostarskog književnog kruga, kako stoji u najavi ANURS, najneposrednije nalazimo u radu Srpskog pjevačkog društva "Gusle" u Mostaru, ali na širem kulturnom i književnom planu njegov nastanak i ugled treba sagledavati u kontekstu razvoja srpske književne tradicije u Bosni i Hercegovini, koja krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka doživljava snažan uspon.
"Neposredno ili posredno, brojne su ličnosti svojim radom bile vezane za mostarski književni i kulturni krug. Osim Alekse Šantića, Jovana Dučića, Svetozara Ćorovića, Atanasija Šole, Jovana Protića, Rista Kisića, braće Radović i Rista Radulovića, treba svakako još pomenuti Dušana Vasiljevića, Milana Ćukovića, Vicka Tripkovića, Milana Radulovića, Rista Boškovića i Stevana Žakulu. U tom krugu bili su i rano prekraćeni daroviti pjesnici Jeftan i Jakov Šantić, Aleksina znatno mlađa braća, kao i Osman Đikić, miljenik mostarske književne čaršije i cjelokupne srpske književnosti toga vremena", stoji u najavi ANURS, uz dodatak da je iz tog kruga iznikao i Vladimir Ćorović, deset godina mlađi Svetozarev brat, potonji znameniti istoričar i književni kritičar, kao i pisci Jovan Palavestra, Hamza Humo i Jovan Radulović.
Povodom ove izložbe i autor Ranko Popović govorio je za "Nezavisne".
"Sjećajući se u jednoj prilici svoje mladosti u gradu na Neretvi, Jovan Dučić nazvao je mostarski književni pokret, čiji je bio učesnik, kulturnim ustankom i napomenuo da je zbog njega Mostar bio smatran 'središtem cele one zemlje' i da su svi gradovi Hercegovine i Bosne bili inspirisani upravo Mostarom. Na poseban način to zaista i jeste bio ustanak, svojevrsni nastavak onog oružanog iz 1875. godine, u drugačijim uslovima i protiv drugog zavojevača, ali sa istom energijom i istim ciljevima koji su bili usmjereni ka nacionalnom oslobođenju i samostalnosti", riječi su kojim je započeo priču za naš list akademik Popović.
On dodaje da i mostarski i sveukupni srpski kulturni ustanak u ondašnjoj Bosni i Hercegovini nisu bili nikakva izolovana činjenica te da je to bio rezultat sveukupne političke, prosvjetne i privredne borbe srpskog naroda protiv stega austrougarskog režima.
"Šantić je stvarao 'Gusle', 'Zoru' i 'Prosvjetu', kao što su i toliki drugi naši časni preci izgarali u podizanju raznolikih nacionalnih institucija, u državi koju nisu smatrali svojom, i u njima su s pravom vidjeli zalog očuvanja sopstvene samosvijesti i identiteta. I mi danas, kao njihovi potomci, imamo sve razloge da poput njih izgaramo za svoje institucije, ali te institucije, nažalost, najvećim dijelom tavore bez jasnog plana i osjetnije usmjerivačke energije, a često i sa minimalnim programskim sredstvima", kaže Popović.
Naš javni život, obrazlaže akademik, više ne potvrđuje neoborivu činjenicu da je kultura najviši izraz narodne samobitnosti.
"Sve se rasplinulo u plitke i mutne vode politike. Danas ovdje kod nas vjerovatno ima i bogatijih ljudi nego što je u Šantićevo doba bio Gligorije Jeftanović, prvak srpskog pokreta za crkveno-školsku autonomiju, ali nikom od takvih i ne pada na pamet da prelije nešto kapitala u kakvo kulturno preduzeće, kao što je Gliša prelijevao na sve strane, smatrajući to svojom moralnom i nacionalnom obavezom. A njegov slučaj nije bio izuzetak, to je bilo pravilo", odgovara Popović na pitanje koliko se kulturni i nacionalni značaj, za razliku od Šantićevog vremena, danas podudara sa književnošću i književnim pokretima.
Popović je govorio i o značaju stogodišnjice Šantićeve smrti.
"Manifestacije koje se održavaju povodom sličnih godišnjica već dugo su kod nas, najčešće i sa rijetkim izuzecima, puka forma bez sadržaja, gola stavka nekakvog neobavezujućeg kulturnog kalendara. Prisjetimo se nekoga ili nečega na jedan dan, a onda sve to potone u zaborav do neke nove manifestacione prilike. A ne bi trebalo da je tako, jer to su dobre prilike za preispitivanje pošto prošlost nije mrtva kako se to nama uglavnom čini; ona je ogledalo u kome ćemo se vidjeti tačno onakvi kakvi jesmo, samo ako smijemo i umijemo da se u njemu oglednemo", jasan je Popović.
Kako dalje kaže Popović, uz ovu stogodišnjicu velikog pjesnika trebalo bi se, recimo, zamisliti nad današnjim Mostarom, a kad bismo se malo ozbiljnije zamislili, možda bi se neko i sjetio da bi trebalo malo ozbiljnije podržati ono malo Srba što još pretrajava u tom gradu, i to u svim oblastima života.
"Možda bi se tada neko i smilovao bar da pomogne rad tamošnje 'Prosvjete', one prave, srpske, jer postoji i druga, koja se lažno predstavlja pod tim imenom, tek toliko da uveća smutnju koje je mostarskim Srbima preko glave. Ne znam kakve će sve manifestacije biti posvećene Šantiću ove godine, mada znam da one mogu biti veoma djelotvorne i kad su skromne, ali kad su sa srcem upriličene. Na jednoj takvoj sam skoro učestvovao kao besjednik, a priređena je na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, gdje su me do suza ganuli glasovi naše studentske mladosti koji su govorili i pjevali Aleksine stihove, potvrđujući nepatvorenom emocijom koliko je pjesnik živ i stotinu godina nakon fizičke smrti", iskren je Popović.
On otkriva da je priredio tematsku izložbu koncipiranu s jasnom edukativnom namjerom, kakve su u nekoliko navrata i ranije postavljane u Galeriji ANURS.
"Kombinacijom teksta i fotografije stvoren je okvir za sliku jedne epohe, a katalog koji prati izložbu predstavlja pravu kulturnoistorijsku čitanku. Za likovnu, odnosno dizajnersku dimenziju čitave priče jamče akademik Milivoje Unković i njegov saradnik Daniel Grujić, dok su tekstovni dio izložbe 'dizajnirali' akademik Staniša Tutnjević i moja malenkost. Napominjem da je Tutnjević autor monografije 'Mostarski književni krug', do sada najopsežnije i najcjelovitije studije na temu kojom se bavi i ova izložba. Dragocjenu pomoć pružili su nam čelni ljudi Gradskog odbora mostarske 'Prosvjete', kojima i ovom prilikom zahvaljujemo i s ponosom ih ističemo kao saorganizatore izložbe", zaključuje Popović.
Šantića neopozivo potvrdili i vrijeme i srpski jezik
"Aleksa Šantić je na jedinstven način objedinio poetsku i moralnu veličinu, i još za života postao istinski narodni pjesnik. U temelju takve slave stoji duboka saosjećajnost s narodnom patnjom i bezuslovna posvećenost visokom idealu slobode. I kad je pjevao zablude, i kad je izražavao gorčinu, naš pjesnik je zračio jednu višu energiju i zario obećanom svjetlošću. Mnogo toga se za cijelo proteklo stoljeće zbilo u srpskoj istoriji, pa i poeziji, ali njegovo pjesničko iskustvo i dalje je živo. Šantića su neopozivo potvrdili i vrijeme i srpski jezik", riječi su akademika Popovića o znamenitom Mostarcu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.