Marko Kusmuk akademski je slikar sarajevskih korijena sa beogradskom adresom, kojem je ovih dana uručena nagrada "Zlatni Osten" u Skoplju.
Nagradu dodjeljuje prestižna međunarodna manifestacija "Osten Bienale crteža", a žiri, sa kustosom bijenala Emilom Aleksijevim na čelu, u konkurenciji 1.035 radova koje je predstavilo 336 umjetnika iz 52 zemlje izabrao je Kusmukov rad. Svečana ceremonija dodjele nagrada održana je u Nacionalnoj galeriji Sjeverne Makedonije "Cifte Hammam" u Skoplju, kojoj je, osim velikog broja zvanica iz svijeta umjetnosti i medija, prisustvovao i predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski. Ovim povodom Kusmuk je govorio za "Nezavisne".
NN: Koliko za Vas znači ovo priznanje?
KUSMUK: Izuzetno mi je zadovoljstvo da moj rad, po mišljenju internacionalnog žirija, zaslužuje "Zlatni Osten". Ovo bijenale postoji već 55 godina i za to vrijeme ugostili su i nagradili mnoge značajne umjetnike poput Marine Abramovič, Josepha Kosutha, Vladimira Veličkovića, Joze Cijuha, Pierea Soulagesa i mnogih drugih, pa mi je posebna čast da se i moj rad nađe u kolekciji Osten muzeja.
NN: Nagrađen je Vaš crtež "Buđenje". Šta Vam je bila inspiracija i kako biste opisali ovo djelo?
KUSMUK: Cijeli ciklus "Buđenje" možemo posmatrati iz dva ugla. Prvi je onaj tematski koji vezujem za period neizvjesnosti, a naročito period pandemije, kada se susrećemo sa nečim sasvim novim. Savremena umjetnost ima tendenciju da prikaže i predstavi sve ono što je aktuelno i sa čime se suočavamo. Kroz ciklus "Buđenje" istraživao sam koliko je zapravo čovjek spreman i prinuđen da se mijenja u svim novonastalim situacijama i kroz te promjene mi učimo, upoznajemo sebe, stičemo jedno dragocjeno iskustvo. Iz drugog ugla, odnosno likovnog, predstavio sam to kroz portrete čiji se karakter mijenja u smislu da od onoga realnog prelazi u nešto što svojom pojavnošću asocira na portret, ali i dalje sadrži izmijenjene elemente portreta.
NN: Nedavno ste u Galeriji "Sanjaj", a u organizaciji ove ustanove i Fondacije Novaka Đokovića, zajedno sa kolegom Damjanom Kovačevićem, naslikali sliku koja je prodata na aukciji, a prihod je otišao u humanitarne svrhe. Koliko Vam godi ovaj, da tako kažemo, neobičniji i kolektivni način rada pred publikom?
KUSMUK: Ukoliko se ne bavite performativnom umjetnošću, zonu komfora zatvorenog ateljea i rada u njemu zamijeniti za rad pred publikom predstavlja veliki izazov. Nismo imali osmišljen koncept slike, već smo radili potpuno instinktivno dopunjujući jedan drugog. Kada stvarate u ateljeu, okruženi svojim radovima, oni su tu kao pokretač ili inspiracija, jer svaka slika proizlazi između ostalog iz prethodnih slika. U radu pred publikom postoji jedna dodatna satisfakcija, jer je publika u direktnoj komunikaciji sa nama i prati nastanak djela, ali ujedno je i veća odgovornost, jer smo ograničeni vremenom, a opet u obavezi da završimo sliku.
NN: Sa Damjanom Kovačevićem i Vladimirom Lalićem prošle godine izlagali ste i u Banjaluci. Izložba je nosila naziv "Zverje i paperje". Kakva iskustva nosite iz Banjaluke?
KUSMUK: Izložba "Zverje i paperje", koju smo imali u Banskom dvoru u Banjaluci, nastavak je izložbe "Tragači snova", koja je bila u istom sastavu u galeriji "Sanjaj". Iako je manji prostor galerije "Sanjaj", bilo je izazov povezati naše različitosti u jedan koncept. S obzirom na to da nas trojica radimo uglavnom veliki format, imali smo želju da zajednički ispunimo još veći prostor našim radovima, a Banski dvor pokazao se kao odličan povod za razmišljanje o zajedničkoj postavci. U Banjaluci se osjećam kao na domaćem terenu, baš sam zadovoljan kako je publika reagovala na "Zverje i paperje".
NN: Crtež ili slikarstvo, gdje ste po sopstvenom mišljenju produktivniji, a gdje uspješniji?
KUSMUK: Slikarstvom se više bavim i u njemu dosta više istražujem, iako mislim da se bez crteža ne može. Osnova svake slike je crtež, a ujedno crtež predstavlja najčistiji pristup i predstavu onoga šta mislimo. Dobro je da postoje konkursi za crteže koji motivišu mlade umjetnike da više istražuju u ovom mediju. Kada je Vladimir Veličković osnovao fondaciju, bazirao ju je samo na crtež upravo iz tog razloga što je i sam više radio u tom mediju i ustanovio njegov značaj.
NN: Kako danas živi samostalni umjetnik u Srbiji?
KUSMUK: Afirmisan umjetnik sasvim pristojno, ali je na početku bitna podrška. Srbija polako, ali sigurno formira tržište umjetnina kroz galeriste koji su prisutni i na evropskom tržištu. Kolekcionari najviše pažnje posvećuju sajmovima umjetnosti, a u Evropi ima nekoliko ozbiljnih sajmova. Sada se polako to interesovanje širi i na zemlje Balkana.
NN: Na čemu trenutno radite?
KUSMUK: Trenutno sam u pripremi za ovogodišnji "NordArt" u Njemačkoj. Privodim kraju radove kojima ću se predstaviti, ali sam isto tako u fazi pripreme i razrade novog ciklusa. On će biti povezan sa periodom baroka, ali će imati jedan savremeni tretman.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
