Izložba naziva "States of Statelessness" mladog italijanskog umjetnika Nikola Masinija aktuelna je u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske. Riječ je o izložbi koja naziv pozajmljuje od četvrtog izdanja njemačkog akademskog časopisa "Errant Journal - States of Statelessness", a bavi se umjetničkim intervencijama na teme teritorijalnosti, migracija, pripadnosti, granica i nacionalnih država.
Izložba je realizovana u saradnji Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, Ambasade Italije u Sarajevu i Italijanskog udruženja privrednika u BiH.
Nikolo Masini je multidisciplinarni umjetnik i predavač, koji je diplomirao animaciju i ilustraciju na Evropskom institutu za dizajn u Milanu, te stekao diplomu za audio-vizulenu umjetnost na "Gerrit Rietveld Academia" u Amsterdamu. Izložbom "States of Statelessness" donosi niz video-zapisa, slika i dokumentovani performans.
Više o svom radu, funkciji savremene umjetnosti i aktuelnoj izložbi Nikolo Masini govorio je u intervjuu za "Nezavisne novine".
NN: U Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske postavljena je Vaša izložba "States of Statelessness", kako je došlo do ove saradnje?
MASINI: U okviru programa saradnje koji se njeguju na evropskom kontinentu, pozvan sam da učestvujem u inicijativi međukulturalne razmjene između Ambasade Italije u Sarajevu, Evropske unije i Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske. Ova zajednička saradnja, takođe zahvaljujući podršci Udruženja talijanskih privrednika u Bosni i Hercegovini, predstavlja priliku za suočavanje sa savremenim izazovima, postavljajući pitanja koja se tiču individualnih i kolektivnih odgovora na složene realnosti koje nameću različiti oblici geografskih pripadnosti. Profesionalnost, kompetentnost i podrška tima Muzeja omogućili su mi da artikuliram ovako dinamičan tok misli koji će, nadam se, biti doživljen na izložbi.
NN: Izložba se bavi temama fiktivnog vođenja nacionalne države, alternativnog oblika solidarnosti i izgradnjom zajednice, šta Vas je podstaklo da istražujete ovo područje?
MASINI: Odabir radova i relativne teme koje se obrađuju na izložbi amblema su gotovo decenije intenzivnog istraživanja, priznavanja i formalizacije. Radeći kao umjetnik i istraživač, moji najnoviji radovi i istraživanja vrte se oko pitanja raseljavanja, dijaspore, procesa teritorijalizacije/deteritorijalizacije, te istorije i nasljeđa zapadnog kolonijalizma. Tokom posljednjih nekoliko godina, fokusirajući se na teritorijalne prakse, sarađivao sam sa nekoliko svjetskih institucija i partnera na globalnom sjeveru i jugu. Od 2018. godine, dio mog istraživanja fokusiran je na tekući dugoročni projekat, "Islands of Time", putanju koja istražuje odnose između formulacije nematerijalnog osjećaja pripadnosti i izgradnje geografskog identiteta. Uz podršku "Miller-Zillmer" fondacije i programa "Project Anywhere", istraživanje uključuje faze terenskog istraživanja na licu mjesta na različitim lokacijama, koje se sve nalaze na geografskim granicama, granicama migracija i/ili političkih raseljavanja kao što su teritorije Zapadne Sahare, italijansko-francuska granica između Ventimilje i Mentona, Eolskih ostrva i Argentine.
NN: Koliko su ove teme inspirativne za stvaranje?
MASINI: Mnogo. Uprkos nedavnim okolnostima pandemije, imao sam sreću da zadržim određenu marginu pokretnosti. Sve više i više, suočavajući se s ograničenjima koja se stalno mijenjaju, prisiljavao sam sebe da zadnjih nekoliko godina zamislim kao priliku da otkrijem nove metodologije. Ova nova stvarnost omogućila mi je da preispitam svoj odnos prema prostornoj lokaciji i, zauzvrat, katalizirala proces učenja/neučenja. Kroz različite multidisciplinarne dijaloge i pokušaje sa velikim spektrom zajednica širom svijeta i profesionalaca različitog porijekla, počeo sam duboko razmatrati kako jedna osoba može ponovno naseliti konvencionalne imaginacije mjesta, transformirajući svijest stvorenu odnosom između sebe i naseljenog okruženja. Takvi, teritorijalno zasnovani pristupi su zamišljani da nadilaze linearne koncepcije vremena i umjesto toga pristupaju pitanjima koja se odnose na pamćenje i kretanje dok se prošlost, sadašnjost i budućnost smatraju duboko upletenima u globalni geopolitički kontekst.
NN: Italija je slična Bosni i Hercegovini u domenu migracija mladog stanovništva radi pronalaska boljih uslova za život, da li se migracije mogu posmatrati kao nužnost određenog geografskog prostora ili su pak univerzalna tema?
MASINI: Čvrsto vjerujem da migracije treba doživljavati kao univerzalnu temu. S obzirom na to da je mobilnost privilegija ograničena na određene subjekte i geografske regije, važno je priznati relevantnost uslova koji su pokrenuli takve procese. Ovo je takođe relevantno s obzirom na to da se tijela jasno razlikuju između onih koji se mogu kretati, putovati i migrirati i onih koji se smatraju jednokratnim.
NN: Šta je glavni cilj ove izložbe? Zbog čega je značajno da je pogledaju ljudi iz Banjaluke?
MASINI: Kao što kustoski tekst izložbe sugeriše, sve veći broj zemalja svjedoči sve većoj društvenoj nejednakosti i smanjenju mobilnosti, dijelom zahvaljujući politici koja podstiče strah, podjele i segregaciju. Nacionalizam, populizam i ksenofobija su u porastu, dok uloge kulture i demokratije radikalno odstupaju od izazova trenutnih istorijskih borbi. Takav nepredvidiv scenario miješa niz konstituiranih pojmova prostorno-vremenskih razmatranja, otvarajući nove moguće komplikacije u vezi s radnim metodologijama, praksama solidarnosti i nezavisnosti. Nadam se da bi ove artikulacije misli mogle rezonirati sa daljim mogućnostima unutar i izvan budućih zajednica koje su daleke i bliske.
NN: Riječ je o vrlo kompleksnim temama, na koji način su prikazane kroz video-radove, foto-instalacije i slike, da li ih je bilo teško sažeti u ograničen okvir?
MASINI: Pa, pokušavam izbjeći iskušenje razvoja "univerzalnih" tvrdnji o rješavanju pojedinih i sasvim sigurno relevantnih tema. Izložba predlaže prostorna istraživanja i analitičke jezike diskursa izvan njihove puke teritorijalne reference, prateći one pokretne granice koje konsoliduju statuse ograničenih zajednica o "zamišljenim" procesima deteritorijalizacije kroz oblike pisanog/nepisanog znanja. Ponovno uspostavljanje diskursa upotrebe multinarativnog jezika koji je pažljiv i svjestan simbolike koja je implicirana u njegovom formiranju vodi ka ponovnom praćenju proizvedenog puta i ponovnom otkrivanju tačke, mjesta skretanja. Što se tiče pamćenja, jezik igra presudnu ulogu u formiranju višeslojnog traumom obilježenog teritorijalnog identiteta, izvan vremena, prostora i nasljeđa.
NN: Da li bavljenje ovakvim temama donosi novu vrstu društvene odgovornosti i angažovanja umjetnosti, kako Vi gledate na ulogu umjetnosti u savremenom svijetu?
MASINI: Svakako. Od Đorđa Agambena naučio sam da na nebeskom svodu koji posmatramo noću, zvijezde sjajno sijaju, okružene tamom. Budući da bi broj galaksija i svjetlećih tijela u svemiru mogao biti beskonačan, tama koju vidimo na nebu je nešto što, prema naučnicima, zahtijeva objašnjenje. Da bismo uočili tamu sadašnjosti, svjetlost koja teži da dopre do nas možda neće ispuniti svoju dužnost. Odlomak Đorđa Agambena o savremenosti mogao bi olakšati razumijevanje moje lične sklonosti ka višeperspektivnim praksama dok se suočavam sa savremenim izazovima: "Biti dio savremenosti je prije svega pitanje hrabrosti, jer to znači biti u stanju ne samo da se čvrsto uputi pogled ka tami epohe." Možda je to ono što znači biti dio savremenog tijela. Spektar shvatanja totaliteta koji formira našu sposobnost da budemo dio određenog istorijskog vremena, koje plovi prema nama i oko nas. Iako individualna kognitivna iskustva možda neće sama promijeniti svijet, njihovi kolektivni pokušaji mogu pokrenuti alternativne promjene ako su pravilno artikulirani.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom segmentu?
MASINI: Nastaviti raditi! Što više istražujem, shvatam da još mnogo toga treba znati, otkriti i priznati. Veoma se radujem daljim međuteritorijalnim dijalozima i razmjenama i mogućnostima koje bi takve razmjene mogle da nose. Prilično sam uzbuđen što mogu objaviti da sam nedavno izabran za jednog od 13 laureata "Montresso Art Foundationa", koji će biti gosti u Marakešu (Maroko) 2025. godine. Među nekim izuzetnim umjetnicima iz cijelog svijeta, pratiće me i tim Jardin Rougea, da razvije novi korpus radova koji proučavaju poznate/nepoznate narative u percepciji prostora i sjećanja, obraćajući posebnu pažnju na ulogu imaginacija i ikonografija morskih čudovišta prikazanih u ranoj zapadnoj kartografiji Mediterana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.