Izložba radova diplomirane grafičarke Milane Kosanović pod nazivom "Kolaži" biće otvorena 6. marta u 18 časova u Studentskom kulturnom centru Univerziteta u Banjaluci (SKC UNIBL).
Riječ je o izložbi tridesetak radova, većinom iz ciklusa "Kilim", koji predstavljaju presjek stvaralaštva Kosanovićeve u periodu do upisa master studija.
Umjetnica se izražava kroz grafiku i grafički kolaž, a nove grafičke forme stvara rezanjem, šivenjem, bušenjem i tkanjem grafičkih otisaka.
Diplomirala je grafiku na Akademiji umjetnosti u Banjaluci u klasi profesora Milana Krajnovića, gdje trenutno pohađa master studije.
Autor je šest samostalnih izložbi, učestvovala je i u nizu kolektivnih izložbi i likovnih kolonija u zemlji i regionu, a više o predstojećoj izložbi, kolažu kao načinu izražavanja i izlagačkoj praksi naših prostora govorila je u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Recite nam nešto više o radovima koji će se naći na ovoj izložbi.
KOSANOVIĆ: Riječ je o radovima koji su pretežno iz ciklusa "Kilim". To je ciklus šivenih kolaža od grafičkih otisaka, koji se jednim dijelom oslanja na prostor kolektivne memorije u narodnoj umjetnosti, a drugim dijelom se oslanja na sanjarske prostore - one lične podsvjesno utkane vizuelne sadržaje mog unutrašnjeg likovnog svijeta. Pozicionirani u prostor tako da "lebde", ovi kolaži nepravilnih oblika stupaju u međusobnu komunikaciju stvarajući novu kompoziciju u prostoru koja može da se sagledava na aktivan način - posmatrač je u mogućnosti da obilazi radove sa svih strana. Dinamičnost ovih prostornih kompozicija u velikoj mjeri zavisi od izlagačkog prostora, stoga je svaka nova postavka kreativni izazov.
NN: Izložba nosi naziv "Kolaži", čime samo direktno upućeni na tehniku kojom su radovi rađeni? Šta Vam kolaž omogućava u umjetničkom izrazu što ne možete postići na neki drugi način?
KOSANOVIĆ: Za mene lično, kolaž je uzbudljiv način transformisanja likovne misli. Takođe, omogućava mi da se izrazim kombinujući različite postupke, od grafike i crteža do grebanja, rezanja, šivenja, veza... Rezanjem, dekonstruisanjem i rekomponovanjem, tkanjem, bušenjem i zašivanjem grafičkih otisaka, uobličavam nove grafičke forme sa naglaskom na taktilnom iskustvu. U procesu kolažiranja dekonstruišem grafičke otiske i podvrgavam svoju likovnu misao transformacijskim procesima iz kojih se rađaju novi artefakti likovne sanjarije, to jest umjetničke stvarnosti.
NN: Kako su nastale ove kompozicije, da li je riječ o "recikliranju" neuspjelih grafičkih otisaka ili je ideja došla na neki drugi način?
KOSANOVIĆ: Sa jedne strane, neuspjeli grafički otisci za mene su uvijek imali posebnu likovnu vrijednost. Kolaž je način da sačuvam ono najbolje od njih, tako što ću ih transformisati u nešto novo. To zaista jeste vid reciklaže. Sa druge strane, istražujući narodnu umjetnost, u meni se rodila želja da, na grafici svojstven način, kreiram omaž narodnoj umjetnosti - posebno umjetnosti ćilimarstva, odnosno tapiserije.
NN: Po struci ste diplomirana grafičarka. Koliko je grafika pogodna tehnika za pretapanje u kolaž i koliko su srodne ove grane?
KOSANOVIĆ: Grafika je umjetnost multioriginala, stoga je veoma pogodna za izradu kolaža. Svi moji kolaži sačinjeni su isključivo od grafičkih otisaka, probnih ili onih nesavršenih. Korištenje grafičkih otisaka mi omogućava da nastavim da gradim kompoziciju meni svojstvenim likovnim jezikom, što bi bilo teže postići ako bih, na primjer, koristila novinski ili kolaž papir. Taktilnost linogravure i drugih tehnika duboke štampe igraju podjednako važnu ulogu u mom radu kao i izrezani oblici.
NN: Prva asocijacija na kolaž nam je upoznavanje sa predmetom Likovna kultura u osnovnoj školi. Koliko čovjek/umjetnik ima prostora da se igra i kada odraste?
KOSANOVIĆ: Mislim da je prostor za igru veoma važan, mada nisu svi toga svjesni. To je prostor njegovanja misli, duha, njegovanja radoznalosti i sanjarije. Pretpostavljam da čovjek ima prostora da se igra onoliko koliko se izborio za taj prostor. Prostori igre, sanjarije i slobode se osvajaju svaki dan.
NN: Ova izložba je organizovana u nedavno osnovanom Studentskom kulturnom centru u Banjaluci. Koliko je bitno da ovakav prostor postoji pri Univerzitetu i koliko je značajno za studente da imaju priliku da izlože svoje radove?
KOSANOVIĆ: Osnivanje Studentskog kulturnog centra je veoma važno za Univerzitet, to jeste za studente. Drago mi je da na ovaj način mogu da podržim prvu izlagačku sezonu Studentskog kulturnog centra. Ovakav prostor je bitan ne samo za studente koji će u njemu izlagati, već i za sve ostale studente, koji će ovdje konzumirati kulturne sadržaje i učestvovati u kulturnom životu.
NN: Koliko u Banjaluci, a i u Prijedoru, odakle ste rodom, postoji izlagačkih prilika za mlade osobe? Sa kakvim se izazovima mladi umjetnici susreću?
KOSANOVIĆ: Smatram da izlagačkih prostora ima dovoljno. Ali da treba poraditi na unapređenju tih prostora u smislu rada samih kulturnih institucija, kvalitetu sadržaja, i u smislu tehničke spremnosti tih izlagačkih prostora da podrže različite medije. Mladi umjetnici se, između ostalog, susreću sa izazovom loših uslova izlaganja, pa često biraju da ne izlažu svoje radove. Ovi izazovi su posljedica višegodišnjeg izdvajanja premalog budžeta za kulturu.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom segmentu, šta biste voljeli da ostvarite?
KOSANOVIĆ: S obzirom na to da sam na master studijama, plan mi je da realizujem i zaokružim svoj master projekat. Nakon toga, želja mi je da realizujem i druge projekte koje sam zamislila, a o kojima je rano da govorim. Moj jedini plan je da nikada ne prestanem stvarati.
