Izložba radova "Lica bez maske" autorke Milice Radojčić nedavno je otvorena u izlagačkom prostoru Studentskog kulturnog centra Univerziteta u Banjaluci (SKC UNIBL).
Riječ je o ciklusu koji donosi 21 rad rađen u tehnici ulja na platnu, a u kojem dominiraju ljudi iz kriminalnog miljea našeg regiona iz perioda devedesetih i početka dvijehiljaditih godina.
Kako su iz SKC-a najavili, ovi radovi na inteligentan način otvaraju pitanje stanja društva prije nešto više od dvije decenije i uticaja koji ostaje do danas.
"Milica preispituje ovaj društveni fenomen koji posmatrača stavlja pred ogledalo društva u tranziciji, gdje se etičke vrijednosti mijenjaju i sistem vrijednosti dobija novu konotaciju i dimenziju. Serija portreta ljudi iz podzemlja i sa margine, koji bivaju stavljeni, od strane medija, režima i društva, u status junaka, centralni je fokus ovog ciklusa", navedeno je u saopštenju.
Više o izložbi "Lica bez maske", izlagačkoj sceni u Banjaluci i budućim planovima Radojčićeva je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Kako su nastala djela iz serije "Lica bez maske", o kakvoj je izložbi riječ?
RADOJČIĆ: Djela su nastala tokom treće i četvrte godine studiranja, a podsticaj je krenuo sasvim slučajno iz anegdote da je Legija imao tigra Milicu, što sam poželjela prenijeti na platno. Od tada me počelo zanimati istraživanje njihovih života i arhivskih dešavanja tog doba. Ako mi tema ili ličnost nisu dovoljno intrigantni, ne upuštam se u slikanje.
NN: Zbog čega su lica sa Vaših portreta "bez maske". Kakvu funkciju ima ovakav naziv izložbe?
RADOJČIĆ: Naziv "Bez maske" otkriva njihove unutrašnje ideale, stavove i način na koji su živjeli. Portretisani su sa manama, tragovima života i unutrašnjim kontradikcijama. Željela sam da skinem skrivene slojeve i pokažem ono što se obično ne vidi da su i oni, uprkos svemu, dio šire društvene slike.
NN: U najavnom tekstu izložbe je pisalo da se kroz ovu postavku bavite temom junaka i antijunaka, kao i sociološkom reprezentacijom ljudi iz kriminalnog miljea kasnih devedesetih i ranih dvijehiljaditih. Zbog čega su vam ovi ljudi zanimljivi za likovno istraživanje?
RADOJČIĆ: Oni su ogledalo jednog vremena i društva koje je bilo poremećeno ratovima i tranzicijom. Antijunaci iz tog perioda zauzeli su mjesto junaka u kolektivnoj svijesti, a mediji su ih dodatno mitologizovali. Njihova pojava govori o našim zabludama i fascinaciji moći. Kroz njih se može istražiti širi društveni fenomen i postaviti pitanje o granicama između dobra i zla.
NN: Koliko se informacija može pročitati samo iz pogleda neke osobe? Na koji način pogled ocrtava dušu i kako je Vi transponujete u svoja djela?
RADOJČIĆ: Pogled je ključni nosilac izraza, otkriva tugu, ranjivost, strah, moć i prkos. Kada slikam, ne želim prenijeti samo spoljašnji lik, već i psihološki naboj unutrašnjeg stanja. Oči su za mene ogledalo duše i želim da posmatrač kroz njih osjeti emotivnu tenziju.
NN: Poremećen sistem vrijednosti se donekle nastavio i u današnjem vremenu, gdje u najčitanijim vijestima svakodnevno vidimo starlete i rijaliti zvijezde. Jeste li razmišljali da ovaj ciklus radova proširite i na savremeno vrijeme, kako bi to izgledalo?
RADOJČIĆ: I dalje me najviše intrigira period devedesetih i početka dvijehiljaditih, jer u njemu ima mnogo materijala koji želim obraditi. Ali, ako se pojavi ličnost današnjice koja me dovoljno zaintrigira, možda ću proširiti ciklus i u tom pravcu. Moj rad se razvija postepeno i uvijek ostavljam prostor da istraživanje odvede u novom smjeru.
NN: Ova izložba ujedno otvara drugu izlagačku sezonu SKC-a. Koliko su Banjaluci dragocjena i neophodna nova izlagačka mjesta? Koliko je bitno da ovakav prostor postoji pri Univerzitetu?
RADOJČIĆ: Svako novo izložbeno mjesto je veliko bogatstvo za Banjaluku. Nedostaje prostora gdje mladi umjetnici mogu stvarati, izlagati i razgovarati o umjetnosti. SKC je dragocjen, jer daje priliku studentima i mladim autorima, a posebno zato što je u okviru Univerziteta i direktno povezuje akademsku zajednicu s kulturnim životom grada.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom segmentu, na čemu trenutno najviše radite?
RADOJČIĆ: Nastavljam da istražujem i da vidim kuda će me rad odvesti. Ne volim žuriti s procesom, jer svaka slika traži svoje vrijeme. Paralelno se prijavljujem na konkurse i izložbene pozive, jer želim da moj rad dođe do šire publike i da nastavim razvijati svoj slikarski izraz i van lokalnog okvira.
