Miloš Vučen za "Nezavisne": Internet je promijenio čitavo čovječanstvo, pa i umjetnost

Izložba radova diplomiranog grafičara Miloša Vučena pod nazivom "Crno crni" biće otvorena u Malom izložbenom salonu Banskog dvora sutra sa početkom u 19 časova. Riječ je o izložbi tridesetak crteža i grafika rađenih tehnikama bakropisa, kao i tinte i pera.

Izložba je nastala na master studijama na Akademiji umjetnosti u Banjaluci iz oblasti grafike i crteža u klasi profesora Milana Krajnovića, a postavka odiše klasičnim pristupom, podijeljena je u tri dijela, od kojih prvi dio čine grafike, drugi crteži, dok treći dio čini projekat pod nazivom "Triptih".

Miloš Vučen je autor četiri samostalne izložbe, više puta je učestvovao u nizu kolektivnih izložbi u zemlji, regionu i inostranstvu. Godine 2021. osvaja drugo mjesto na Internacionalnom svjetskom bijenalu grafike u Jermeniji, pohvaljivan je od strane Ambasade Islamske Republike Iran i Republike Jermenije, a ima i pohvale Ruskog naučno-kulturnog centra za osvojeno drugo mjesto.

Više o izložbi "Crno crni", autorima i radovima koji ga inspirišu, te preplitanju savremenih medija i umjetnosti, Miloš Vučen je govorio u intervjuu za "Nezavisne".

NN: Na Vašim djelima čest su motiv kadrirani dijelovi tijela. Kako je nastao daj dio i šta želite da postignete ovakvim načinom rada?

VUČEN: Prva dva dijela su neka vrsta uvoda u "Triptih" i to je bila matica iz koje je ovo kasnije proizašlo. Moja osnovna želja je bila da imam crtački projekat koji će biti toliko dobar da će svi moji ostali radovi izgledati minorno u odnosu na njega, da bude neka nova epoha u sazrijevanju mene kao crtača. Izložba je prilično autoreferentna, jer se ispod grafika nalaze tekstovi, citati ili neka kovanica, stih koji mi je došao u tom trenutku. Taj treći dio, "Triptih",  donekle je odvojen od ova dva dijela, iako je isti crtački rukopis i manir, jedan je autor, ali "Triptih" uključuje dosta drugih ljudi. Kada sam počeo da radim ovaj projekat, shvatio sam da mi treba puno foto-materijala, puno foto-referenci, jer toliko realističan crtež ne mogu da postignem da crtam iz glave, za to prosto moram da imam fotografski predložak. Došao sam na ideju da uradim profile na različitim društvenim mrežama i da postavim fotografije onoga što želim da mi ljudi šalju. Ljudi su mi shodno tome slali taj foto-materijal i ovo su sve fotografije koje su mi preko društvenih mreža ljudi samovoljno slali. Na čitavom projektu ima oko 420 fotografija, ali je njih pristiglo mnogo više. Ovo je jako studiozan projekat, vidi se sav proces i vrijeme koje je uloženo, što je oko tri godine.

NN: Šta zapravo znači "Crno crni", kakvu funkciju ima pleonazam u nazivu izložbe?

VUČEN: "Crno crni" je nastao donekle i slučajno, to je jedan san koji je meni pričao kolega tokom osnovnih studija negdje tokom prve ili druge godine na Akademiji, zvučalo mi je interesantno i zaključao sam to negdje u glavi, da bi vremenom postao moj nadimak na svim društvenim mrežama. Ljudi me više ne znaju po imenu nego po tom "Crno crni", tako da je to i neka vrsta alter ega, ali ne na onaj način na koji se njime služe pop zvijezde ili osobe iz popularne kulture, nego neki alter ego koji je u ovom slučaju crtač i grafičar.

NN: Koliki je uticaj savremenih medija i društvenih mreža na Vaš rad, koji u prvi mah podsjećaju na početni stranicu Instagrama?

VUČEN: Da, svakako da postoji uticaj, moj Instagram profil i izgleda ovako, sve je poredano u kockicama i taj profil je negdje i moja skica za ovaj rad. Takođe, ono što postoji u savremenim medijama - QR kod zapravo i jeste ovo. Isto tako koncept Matriksa, jer svi ti ljudi koji su meni slali sve te fotografije su meni nepoznati, ja ni ne znam njihove identitete, to su ljudi iz algoritma koji su meni dali sirov materijal koji sam ja rafinisao kasnije. Društvene mreže i digitalizacija su mnogo uticali, da živimo u analogno vrijeme ovo ne bi moglo da se desi.

NN: Koliko se zapravo umjetnost promijenila u savremenom dobu?

VUČEN: Umjetnost ne da se promijenila, nekad je bila dinosaurus. Kada pogledamo umjetnost šezdesetih, to jeste moderna, ja volim to razdoblje 20. vijeka, ali kad poredimo autore 20. vijeka i autore danas, velika je razlika. Internet je promijenio čitavo čovječanstvo, bilo je neminovno da promijeni i umjetnost. Htjeli - ne htjeli, to se dešava, isto kao što su pojava rendgena i vakcine promijenili tok medicine, pa i čovječanstva.

NN: Primarne tehnike Vašeg izražavanja su grafika i crtež. Šta se ovim tehnikama postiže što nije moguće nekom drugom metodom rada?

VUČEN: Da bi nastala jedna grafika, potrebna su dva mjeseca iscrpnog rada. Mene kao autora privlače stvari koje su zahtjevne i teške za produkciju, jer kad je nešto lako, nije zanimljivo. Uvijek želim da budem sretan i zadovoljan crtežom koji radim, pa tako biram bakropis kao tehniku u grafici i crtež perom kao tehniku u crtežu, jer je to neoklasični pristup. Neo je jer prikazuje savremeniju i moderniju kompoziciju i savremeniji i moderniji prikaz, a klasično je jer se služi tradicionalnim načinom najkvalitetnijeg crteža što klasična tehnika nudi. Ovim se spaja to tradicionalno i savremeno, sav materijal koji je meni potreban za crtež staje u jednu pernicu i volim toliko da istražim sebe da iz te jedne pernice nastane sve ovo. Ovdje nema prostora za grešku, što je dodatni izazov.

NN: U čemu pronalazite podsticaj za stvaranje, kako nastaju nova djela?

VUČEN: Nisam ja tu nešto mnogo autentičan kao Karl Lagerfeld, koji priča da sanja svoje radove, ne uopšte. Mogu reći da ne vjerujem u inspiraciju, vjerujem samo u rad, jer što više radim, time dolaze nove ideje, što više crtam, to bolje crtam, što više stvari konzumiram, to više stvari i crtam. Crtež pera je nešto što zahtijeva jako puno vremena, za jednu kockicu je potreban čitav dan, razne uspomene i situacije prolaze kroz glavu za to vrijeme i u svemu tome se desi iskrica koja naznači da bi to mogla biti dobra skica.

NN: Čiji rad pratite, na koga volite da se referišete?

VUČEN: Nemam utemeljenja duboko u istoriju umjetnosti, ali imam dosta referenci na Endija Vorhola, Grejs Džons i elektronsku plesnu muziku. Uticaj na mene imaju i fenomeni koji nisu iz svijeta umjetnosti, ali ono što je iz svijeta umjetnosti što je meni uvijek inspiracija jeste crtež Vladimira Veličkovića i skulpture Ivana Meštrovića. Kad pogledate neke od mojih radova, vidite da oni imaju tu modelaciju kao da su skulpture, kao da su u mermeru. Oni su stvaraoci koji su meni fokusna tačka, njihov rad mi je dosta inspirativan. Dosta referenci ima i na omotu albuma "Slave to the Rhythm" Grejs Džons, on je dosta uticao na ovaj rad, zatim omot albuma iz sedamdesetih Elvina Lija "RX5", koji je moj omiljeni omot albuma ikad, koji sam kao dijete pokušavao da precrtam 1.000 puta. Tada sam imao nebrojeno istih crteža, a isto to radim i sad sa 29 godina. Isto tako "Diptih Merilin Monro" Endija Varhola, to su sve stvari koje su pop kultura, ali su isto tako "vintidž", tako da mi je interesantno da u moderan svijet implementiram stvari iz tog vijeka. To je neka spona klasične tehnike i modernog stvaralaštva, u svim tim nejasnoćama interesantno mi je da istražujem dalje.