Nina Marić, srpska umjetnica koja živi na relaciji Masačusets - Trst - Beograd, večeras, u 19 časova, u Kamenoj kući tvrđave Kastel, otvoriće izložbu pod nazivom "Pod budnim okom majke II", što će biti njeno prvo predstavljanje banjalučkoj publici.
"Postavka objedinjuje radove iz dva formalno odvojena, ali konceptualno bliska ciklusa - mape i dvostruke portrete - čiji međusobni dijalog otkriva suptilno preispitivanje istorijskih i ličnih narativa", javljeno je iz Banskog dvora.
Ivona Fregl, istoričarka umjetnosti, navela je da izložbu čine slike iz dva formalno i vremenski odvojena, ali konceptualno povezana ciklusa mape i portreti.
"Mape se mogu shvatiti kao ispravljanje istorijske nepravde, ali i kao predikcija posledica političkih i ekonomskih poteza 'velikana' iz prošlosti. Portreti su simboličnog karaktera, metafore života i istorijske zaostavštine portretisanih ličnosti", pojasnila je Fregelova.
Marićeva je uoči izložbe za "Nezavisne" govorila o svom umjetničkom djelovanju.
NN: Prvi put izlažete u Banjaluci. Šta Vam ova premijera znači i kako vidite svoj rad u kontekstu ovog grada?
MARIĆ: Izlaganje u Banjaluci ima za mene dve značajne komponente. Moj deda po ocu je poreklom iz Bosanske Krajine i ja pamtim njegove priče iz detinjstva. Živela sam skoro 40 godina u Americi i nisam imala prilike da posetim Banjaluku i okolinu.
Osim toga, veoma mi je uzbudljivo da vidim i shvatim reakcije posetilaca moje izložbe u Kamenoj kući.
NN: Ciklusi mape i dvostruki portreti na izložbi djeluju kao dijalog. Šta ih suštinski povezuje?
MARIĆ: Mape i dvostruki portreti jesu dijalog koji je nastao u velikom vremenskom rasponu. Mape su stvarane pre dvadesetak godina i posvećene su nemogućim, ali osvetoljubivim tektonskim i geografskim promenama. Portreti su novijeg datuma i esencijalno posvećeni likovima koji su na neki način uslovili ili učestvovali u ovim gore pomenutim promenama. Naravno, tu su prisutne i majke glavnih aktera, jer je pretpostavka da je njihov uticaj na decu bio važna komponenta razvoja ovih ličnosti.
Na primer, mapa Venecije je pomerena ispod Konstantinopolja (Istanbula) zbog lošeg ponašanja Venecijanaca za vreme četvrtog krstaškog rata i doprinosa finalnom porazu Vizantije i padu Konstantinopolja. Portret Mare Branković koji može da se nadoveže na ovu mapu postavlja pitanje da li bi ishod bio bolji za Konstantinopolj da se Mara udala za vizantijskog cara Dragaša posle smrti muža umesto odluke da ostane u haremu i postane politički savetnik Mehmedu drugom, koji je bio njen posinak.
NN: U mapama se bavite istorijskim nepravdama i odnosom kolonijalizma i globalizma. Da li ovaj vizuelni bumerang vidite kao komentar sadašnjice ili upozorenje za budućnost?
MARIĆ: Ja, kao umetnik koji živi i radi u ovom turbulentnom vremenu, reagujem na taj vrtlog bez obzira na zemlju u kojoj stvaram. Sve što ja kao slikar mogu da uradim je da na neki način vizuelno izrazim svoje mišljenje i osećanje o promenama koje su uzdrmale svet. U tom smislu mape nisu odraz prošlosti ili put u budućnost, već stvarnost.
NN: Portreti nose "dorijangrejovski" karakter, otkrivajući skrivene slojeve ličnosti. Šta Vas je privuklo tom pristupu i simbolici kostima?
MARIĆ: Ivona Fregl je u svom tekstu o mojim radovima upotrebila termin "dorijangrejovski portreti", što je veoma perceptivno i pokriva mnogo slojeva mojih portreta. Za mene je Portret Dorijana Greja esencijalno o tragediji umiruće lepote. Mislim da su lepota i estetika važne komponente umetničkog dela. Moji portreti se "kriju" iza lepote i atraktivnosti slike. Želim da upotrebim lepotu kao mamac, jer iza prvog vizuelnog doživljaja stoji još mnogo ideja i informacija koje nisu uvek prijatne i privlačne. Što se tiče kostima, to su samo simboli koji doprinose slojevima informacija o određenoj ličnosti.
NN: Odnos majki i sinova postavili ste u centar portretnog ciklusa. Zašto je baš ta relacija za Vas važna?
MARIĆ: Odnos majki i sinova uvek je važan. Mene su zainteresovale te žene koje su sigurno imale veliki uticaj na svoje sinove. Svaka od njih ima svoju zanimljivu istoriju. To su bile generalno jake ličnosti i vrlo ambiciozne, sa grandioznim vizijama za svoju decu.
NN: U radovima kombinujete mape, tarot, fotografije i istorijske vizuelne izvore. Kako nastaje taj eklektički vizuelni jezik?
MARIĆ: Imam veliku biblioteku od oko 1.000 knjiga i mapa koja je rasla tokom godina. Tako da je izvor inspiracija tu nadomak ruke.
NN: Vaše slike često djeluju kao prostor između stvarnosti i nadrealnog. Koja je uloga te "druge dimenzije" u čitanju Vaših priča?
MARIĆ: Dopada mi se ta opservacija "prostor između stvarnosti i nadrealnog". Ako sam postigla takav efekat, biću veoma zadovoljna. Za mene je svaka slika avantura. Početak je neka ideja i nekoliko crteža. Proces je obično dug i neizvestan, ali jednog dana slika se "desi" i rešenje se pojavi.
NN: Izložbom povezujete globalne istorijske procese i intimne psihologije porodice. Šta želite da publika ponese iz tog sudara mikrosvijeta i makrosvijeta?
MARIĆ: To je interesantno pitanje. Verovatno bih mogla da kažem da je ideja kako intimna psihologija porodice ili mikrosvet utiče na globalne promene i makrosvet.