BANJALUKA - Povodom Dana Republike Srpske u nedjelju uveče, u Galeriji nauka i umjetnosti u Banjaluci, otvorena je retrospektivna izložba radova Momčila Mome Kapora (1937-2010), a ovaj kulturni događaj od velikog značaja privukao je i veliki broj posjetilaca. Izložene su 44 Momine slike, u većini slučajeva rađene tehnikom ulje na platnu, ali i njegovi crteži na papiru i tanjirima.
Pažnju posjetilaca privukli su i đačka knjižica, indeks i svjedočanstva Momčila Mome Kapora iz sarajevske prve gimnazije, u kojoj je bio đak ponavljač, da bi kasnije postao student generacije na Akademiji umjetnosti u Beogradu. Izložbu je svečano otvorio Rajko Kuzmanović, predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, a nadahnute besjede o Kaporu održali su Milivoje Unković, akademik, i Ljiljana Kapor, istoričarka umjetnosti i supruga Mome Kapora.
"Svake godine Akademija nauka i umjetnosti, odnosno njena galerija priredi jednu od značajnih izložbi koja je posvećena Danu Republike Srpske - 9. januaru. Večeras je pred nama Momčilo Momo Kapor sa svojim retrospektivnom izložbom", kazao je Unković na početku svog obraćanja. On je potom postavio naizgled jednostavno pitanje: Ko je u svari Momčilo Momo Kapor?!
"Da li je to buntovnik bez razloga, jedan od ljudi koji je o Beogradu pisao najljepše tekstove, da li je to glumac, da li je to scenarista, da li je to čovjek koji po svjetskim metropolama putuje, putopisac, noćobdija u najluksuznijim restoranima Pariza i krčmama na kraju grada, da li je to čovjek koji se bori čitav život za slobodu govora, da li je to ilustrator svojih i knjiga drugih autora, da li je to pisac lakih romana koji se čitaju u frizerskim salonima?! Na to pitanje bi Momo Kapor najjednostavnije odgovorio: 'Ja sam akademski slikar i naivni pisac, jer za pisca se nigdje ne uči'", istakao je Unković, dodajući da je na samom početku izložbe izložena slika četvorogodišnjeg Mome Kapora sa njegovom majkom Bojanom, koja je stradala u bombardovanju Sarajeva 1941. godine. Ova fotografija dokumentarnog karaktera, po Unkovićevim riječima, od neprocjenjivog je značaja zbog dobro poznate priče da je Bojana Kapor stradala zaštitivši sina svojim tijelom, što će, po mišljenju mnogih, odrediti umjetnički i životni put Momčila Mome Kapora.
Po Unkovićevom mišljenju, Momo Kapor obožavao je rodno Sarajevo, kojem je posvetio trilogiju u koju spada i kultni roman "Posljednji let za Sarajevo", a ono što je interesantno jeste da u Sarajevu nikad nije priređena nijedna Kaporova izložba, niti je ikada njegova knjiga objavljena u ovom gradu. Sa druge strane, Kapor je izlagao u Parizu, Njujorku, Bostonu, Ženevi, Rimu, Karakasu i drugim svjetskim metropolama.
"Kapor je pohađao čuvenu prvu sarajevsku gimnaziju, u kojoj je učio Ivo Andrić i mnogi umni ljudi. Profesori u toj školi su znali često da svoje učenike prekoravaju ako su dobili lošu ocjenu da oni nisu dostojni velikog Andrića. Međutim, činjenica je da su u istoj toj gimnaziji u sedmom razredu i Ivo Andrić i Momčilo Kapor pali iz matematike, izgubili godinu i ponavljali razred. Naravno, kada je završio srednje obrazovanje, zahvaljujući sjajnom profesoru upravo iz te gimnazije Bori Mihačeviću, koji je predavao likovno vaspitanje i istoriju umjetnosti, Momo Kapor se upisao na Akademiju umjetnosti u Beogradu. Danas se niko ne sjeća profesora matematike iz tog vremena, a Mihačevića se sjećaju mnogi", naveo je Unković, uz napomenu da je lično poznavao profesora Mihačevića i dobro se upoznao s njegovim radom.
Akademik Unković, u nešto dužem govoru od uobičajenog kada je u pitanju otvaranje jedne izložbe, posjetio je prisutne i kako se Kapor upisao na Akademiju umetnosti u Beogradu.
"Momo Kapor je kriomice spremao prijemni ispit za Akademiju, a kada je to saznao njegov otac Gojko, pozvao je Sretena Stojanovića, čuvenog vajara i tadašnjeg dekana Akademije. Gojko Kapor je rekao Stojanoviću da ni po koju cijenu ne dozvoli njegovom sinu da položi prijemni ispit i da bi bilo pametnije da studira ekonomiju, jer od toga se bolje živi. Te godine nije položio. Prijemni ispit je položio tek iz trećeg puta i završio Akademiju 1961. u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića", rekao je Unković, istkavši da je Kapor igrao i glavnu ulogu u filmu čuvenog Miće Popovića koji je zabranjen prije nego što se pojavio.
Kada je u pitanju Kaporovo slikarstvo, dodao je Unković, ono je metafora života.
"Na Mominim slikama vidimo seriju ringišpila. Ringišpili, kako i sam Momo piše u svojim tekstovima, prikazuju kako su djeca na periferiji razbijala monotoniju grada, ali ta beskonačna vrteška ima veliku komparaciju sa životom. Ona se na neki način suprotstavlja Zemljinoj ravnoteži i djeca na ringišpilu su zapravo mali Gagarini u kosmosu. Najveća metafora života u smislu radosti življenja, međutim, jesu Kaporove slike školica koje dokazuju koliko je on zapravo sačuvao senzibilitet djeteta. Poput djeteta, Kapor je imao iskrenost, čednost i poštenje prema svemu što radi", kazao je Unković, istakavši da je Kapor bio i sjajan portretista.
Ljiljana Kapor u svom govoru naglasila je da je počastvovana što je izložba upriličena povodom Dana republike, jer je Momo Kapor od prvog dana svjedok postanka i postojanja Republike Srpske.
"Ja definitivno mislim da je on i večeras i svih ovih dana sa nama. Ovu izložbu nazvala sam vizuelnim putopisom kroz Mominu biografiju, zato što je to jedna retrospektiva slika. Tu su i njegovi crteži s Akademije, što je apsolutni raritet i nije predstavljeno nigde do sada", navela je Ljiljana Kapor.
Ona se posebno osvrnula na Momine slike anđela.
"On je zapisao u svojoj biografiji priču o anđelima rekavši da je prvu litografiju video u kući svoje bake, jer kada mu je majka poginula zaštitivši ga telom, on je živeo sa svoje dve bake u Sarajevu. Tu litografiju činili su dečak i devojčica, brat i sestra od četiri-pet godina koji su se držali za ruke i prelazili jedno brvno, a iznad njih je lebdeo anđeo. Od tog momenata, kako će zapisati, taj anđeo ga prati kroz čitav njegov život i to je bio njegov anđeo čuvar. Stoga će anđeli kasnije biti vrlo čest motiv njegovih slika", istakla je u svom govoru Ljiljana Kapor, rekavši da je u vrlo uzbudljivom životu koji je vodio njen suprug, on naprosto morao da ima svog anđela čuvara. Posjetioci imaju priliku da vide i pisaću mašina Mome Kapora.
"Momo nije koristio kompjuter. Sve vreme pisao je na mašini, a znao je i reći, ukoliko neko na kompjuteru napiše 'Anu Karenjinu', da će odmah preći na kompjuter. Bio je čovek starog kova. Njegova svedočanstva koja možete da vidite dokazuju da ne moramo biti najbolji đaci da bismo nešto postigli u životu. Nije bio izuzetan učenik, jedno iz čega je imao uvek peticu to su likovno i srpski", zaključila je Ljiljana Kapor. Izložba će biti otvorena do 8. marta tekuće godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
