Vizuelna umjetnost

Pavel Surovi za "Nezavisne": Dizajnom i fotografijom mogu da menjam pogled na svet

Pavel Surovi za "Nezavisne": Dizajnom i fotografijom mogu da menjam pogled na svet
Foto: Aleksandar Jovanović / Anadolija | Pavel Surovi za "Nezavisne": Dizajnom i fotografijom mogu da menjam pogled na svet

Pavel Surovi je grafički dizajner i autor izložbe fotografija "Tron", koja će biti otvorena 14. oktobra u 18 časova u Muzeju Republike Srpske (MRS).

Ovim povodom za "Nezavisne" nagrađivani fotograf iz malog mjesta Kisač u Srbiji kaže da će posjetioci moći da vide fantastične fotografije koje prikazuju bogatstvo različitosti naroda Balkana. 

"Moj rad je specifična reinterpretacija narodnih nošnji kao nematerijalnog kulturnog nasleđa, koja smelo komponuje tradicionalne elemente prikazujući ih iz originalne perspektive, koja na specifičan način menja estetične i tradicionalne modele. Tragam za idejom večne lepote, za duhovnom inspiracijom kojom kroz nadahnuće pretvaram u umetnost, za snovima i nedostižnom večnošću, za izrazom koji menja pogled na ženu, religiju, istoriju i tradiciju i, naposletku, za eksperimentom i filozofskom igrom koja provocira i menja ukorenjene dogme i obrasce ponašanja", kaže Surovi u intervjuu za naš list uoči otvaranja izložbe.

NN: Kakva se simbolika krije iza naziva "Tron"?

SUROVI: "Tron" predstavlja u svetskom i duhovnom smislu borbu naroda za moć, odnosno presto. Sam naziv aludira da arhaične narodne nošnje crpe inspiraciju sa kraljevskih dvorova, a kraljevske krune simbolizuju svadbena oglavlja. Na kraljevskom dvoru pored raskoši do izražaja dolazi ženska lepota, koja je glavna inspiracija mnogih umetnika i svaka žena želi da bude najlepša, da bude na tronu. Različiti narodi kroz svoju narodnu nošnju ističu svoje autentične simbole i obeležja, koji ih određuju kao narod i u tom smislu čine jedinstvenim i posebnim. Svojim etnografskim istraživanjem sam došao do saznanja i kroz fantazmagorične fotografije sam tu podudarnost sublimirao u jedan originalan i jedinstveni iskaz. Posebno bitan element je još kod mene poimanje ženske lepote kao neistorijske, odnosno vanvremenske estetske kategorije. Kroz moje umetničko otkrivanje mističnosti narodnih nošnji, verovanja i mitova iz različitih epoha progovara arhetip Afroditine lepote. Stvaram jedan moderni etno-art koncept i novi pristup tradicionalnom nasleđu, koji kroz alegoriju spajaju prošlost i budućnost.

NN: Svojim djelom spajate umjetnost, tradiciju i etnologiju. Kakvi izazovi proističu iz ovog spoja?

SUROVI: Hteo sam prikazati da je u hrišćanskoj civilizaciji svaka iskonska lepota, a sa tim i ženska lepota, podložna skrivanju, a posebno u narodnim nošnjama, koje iza mnoštva slojeva podsuknji, čipki, traka, mašni i vezova skrivaju nedosežni ideal lepote. Narodna nošnja je obeležena, s jedne strane, ovozemaljskom težnjom za slavom koja simbolički progovara kroz dukate, perle i krune, dok je s druge strane ista ta nošnja obeležena simbolima duhovnosti i religioznosti. Na primer, simbol jabuke sa drveta poznanja, dobra i zla, kao prvobitnog greha i izgona iz raja, postoji u narodnim običajima, a time i narodnim nošnjama, čiji su neizostavni deo. Kroz nošnju i simbole na njima je na različite načine simbolično prisutan i predstavljen Isus Hristos i Bog.

NN: Odakle potiče ideja za ovakvim prikazivanjem tradicije i kulture?

SUROVI: Interesovanje je došlo kada sam pravio festival slovačkih narodnih nošnji i kada sam morao da sakupim narodne nošnje kako bih mogao biti samostalan. Vizija je bila tu, ali ju je probudila korona i kada su nas zatvorili - sve pohranjene muze u meni su se probudile. Tako sam uzeo fotoaparat i počeo je jedan stvaralački period mog života. Spojio sam dva suprotstavljena sveta u svojim vanvremenskim portretima u narodnim nošnjama. Tu je svet moći, slave, lepote koji predstavljaju dukati, nakit, krune, lepota, sve što je prolazno u ovom životu, nasuprot svetu duhovnom, večnom, predstavljenom kroz Sveti gral, krstove, Isusa Hrista, Boga… Tu su svetske i biblijske priče. Žene su glavne protagonistkinje u mojim radovima. 

NN: Poznati ste i kao kolekcionar narodnih nošnji. Odakle je proizašla ljubav prema narodnim nošnjama i šta za Vas predstavlja nošnja?

SUROVI: U duši sam revolucionar, duhovno-militantni varvarin, megaloman, vizionar, filozof, umetnik. Od šeste godine sam u imaginaciji počeo graditi gradove, države, svetove. Uvek sam morao biti najbolji u svemu - u školi, sportu, dizajnu. Kasnije sam otkrio dizajn, preko njega mogu da menjam pogled na svet. Fakultet me osposobio da shvatim filozofski ekonomiju i informatičko društvo. Teorija sistema me na intelektualnom planu dopunila i osvestila vlastite intuitivne uvide i podstakla da težim menjanju sveta i sistema. Za narodne nošnje posebno sam se zainteresovao tokom organizacije jednog festivala i rada na monografiji posvećenih narodnih nošnji Slovaka iz Vojvodine. Narodna nošnja predstavlja sveobuhvatni identitet jednog naroda. Različiti narodi kroz svoju narodnu nošnju ističu svoje autentične simbole i obeležja, koji ih određuju kao narod i u tom smislu čine jedinstvenim i posebnim.

NN: Kakve žene želite da prikažete svojim radom?

SUROVI: Žene ratnice, žene kraljice, vladarke, monahinje, zavodne i senzualne žene. Moj rad je plod traganja za idejom večne lepote, za duhovnom inspiracijom  kojom je nadahnuta moja umetnost, za snovima i nedostižnom večnošću, za izrazom koji menja pogled na ženu, religiju, istoriju i tradiciju i, naposletku, za eksperimentom i filozofskom igrom koja provocira i menja ukorenjene dogme i obrasce ponašanja.

NN: Osvojili ste prvo mjesto na svjetskom takmičenju u Parizu za "Nemačku damu" rađenu vještačkom inteligencijom. Koje su prednosti vještačke inteligencije i šta su izazovi u korišćenju ove tehnologije u umjetnosti?

SUROVI: Veštačka inteligencija predstavlja oponašanje stvaranja sveta i to predstavlja za budućnost i pozitivno i negativno. Ona će moći uskoro da stvori svetove po meri svakog čoveka i time će ljudi stanovati u umu veštačkog sveta i to je opasnost za ljudstvo. Ona polako počinje oponašati naše snove i nesvesno i pretvarati i materijalizovati u vizuelni svet gde će se duša preseliti. To je valjda i cilj centara moći - kontrola naših snova i virtuelnih svetova. To predskazanje je zapisano i u Svetom pismu. Čeka nas izazovna budućnost. Inače, veštačka inteligencija kreira žene bez mane, simetrične, čak bih rekao bezdušne, ali tako kvalitetno da ljudi misle da su prave. Na Instagramu kad izbacim fotografiju kreiranu pomoću veštačke inteligencije više od 90 odsto ljudi misli da je prava. Ona će postepeno menjati modnu industriju jer će tako biti razrađeno da neće postojati fotografisanje za kataloge, sve će to odrađivati veštačka inteligencija. Meni su prirodne žene sa svojim manama za umetnost lepša inspiracija. Prosto duša čoveka je ogledalo lepote i života.

NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, možete li nešto da najavite?

SUROVI: Počeo sam da radim foto-testove za novi opus pod nazivom "P.S. Mira Brtka". Naziv predstavlja spoj dva umetnika i dva sveta: Pavela Surovog i Mire Brtke. Mira Brtka je jedna od najpoznatijih multidisciplinarnih umetnica u Srbiji, ali i u svetu. Poznata je kao uspešna likovna umetnica, modna kreatorka, pozorišna i filmska rediteljka koja je iza sebe ostavila veliki opus umetničkih dela u različitim disciplinama. U novom projektu fokusiram se na modne kreacije Mire Brtke, odnosno njene nadaleko poznate haljine, koje interpretiram iz svog estetskog i filozofskog ugla, ali i pokušavam da interpretiram i objasnim Mirinu perspektivu stvaranja haljina. Preko modne fotografije svakoj haljini dodajem kontekst i dušu. Pored toga što fotografišem, u novom projektu nastupam kao kreativni direktor, modni stilista, majstor svetla i scenograf. Celokupna scenografija na setu je moja imaginacija. Spajam nespojivo, dodajem sve ingredijencije, koje pomažu objasniti Brtkinu filozofiju haljina. Puno svojih sredstava sam uložio u stvari da bih uopšte mogao ispričati pravu odu pokojnoj Miri Brtki.

 

Postavka i u Češkoj Republici

NN: Nedavno je izložba "Tron" bila postavljena u Galeriji "Joža Uprka" u Češkoj Republici. Kako stranci reaguju na ovu postavku?

SUROVI: Galerija "Joža Uprka" se nalazi u kraljevskom gradu Uherskom Hradišću u Češkoj Republici. Joža Uprka je poznati češki slikar i grafičar čiji radovi su kombinacija impresionizma i secesije, a dokumentovao je na slikama narodni život Morave. Pored folklora i narodnih običaja, dominantna je i religiozna tematika u njegovim delima. Uherske Hradišće je centar kulturnog i duhovnog života regiona Južne Morave. U ovom gradu prošle godine sagrađen je Muzej posvećen Ćirilu i Metodiju, koji su došli upravo na područje Uherskog Hradišća, koje je naseljeno još od doba praistorije. Meni je bila velika čast da moji radovi, fotografije narodnih nošnji, ispričane kroz alegorije, budu postavljeni u ovoj galeriji, tik do njegovih fascinantnih umetničkih dela. Joža i ja imamo mnogo toga zajedničkog. Obojica smo rođeni u malim selima u poljoprivrednim porodicama, obojica smo završili fakultete i uspeli da prekoračimo svoje senke svojim nadvremenskim umetničkim radovima. Umetnički radovi su nas preslavili. Obojica prikazujemo bogatstvo narodnih nošnji svog vremena. Naši umetnički radovi daleko presežu lokalne, regionalne i državne granice. Obojica koristimo grafiku kao osnovni metod svog rada. Uprka se preslavio u Parizu, dobivši prvu nagradu na umetničkom salonu i time postao umetnik svetskog ranga. Čak su ga posetili Roden i Alfons Muha. Ja sam takođe izlagao u Parizu, gde sam takođe dva puta nagrađivan. Uspeo sam čak dva puta zaredom da osvojim prvu nagradu za modnu fotografiju u Rusiji, što mi je pomoglo lansirati moju umetničku karijeru. Mene je u Kisaču posetio najpoznatiji ruski modni dizajner Slava Zaitsev.

Najčitanije