Vizuelna umjetnost

Pratite nas na Google news

Persijski tepisi i ćilimi sa Baščaršije očarali i Ričarda Gira

Persijski tepisi i ćilimi sa Baščaršije očarali i Ričarda Gira
Foto: N.N. | Tepisi i ćilimi Parviza Mohammadija sa Baščaršije očarali i Ričarda Gira
Bojana Petković

SARAJEVO - U srcu sarajevske Baščaršije ugnijezdila se jedinstvena muzej-galerija u Evropi, a s persijskim tepisima, pakistanskim, avganistanskim i indijskim ćilimima, turskim lampama i drugim ručnim radovima pruža putovanje kroz svijet tepiha i umjetničkih radova, putovanje poput onih u bajkama iz "1.001 noći".

Osnivač ovog umjetničkog carstva je Iranac Parviz Mohammadi, po vokaciji arheolog i istoričar umjetnosti, a po duši pjesnik i muzičar, koji je iz drevne zemlje Bliskog istoka na naše prostore došao 1985. godine.

"Iz Irana sam došao u Banjaluku, gdje sam živio i studirao tri godine. Banjaluka je lijep istorijski grad, u kojem živi dobar narod, ljudi koji su tolerantni. To je bila moja prva domovina u Jugoslaviji, tu sam se upoznao s narodom tadašnje velike države različitih religija i nacija", prisjeća se Mohammadi.

Nakon tri godine provedene u gradu na Vrbasu otišao je u Sarajevo, ali kada je počeo rat u BiH vratio se u rodnu zemlju, završio studije, stekao zvanje arheologa i istoričara umjetnosti, osnovao porodicu, ali... Kako kazuje, nostalgija ga je vukla te se 2000. godine s najmilijima vratio u Sarajevo i otvorio svojevrsnu muzej-galeriju "Isfahan", te od tada živi i stvara u gradu na Miljacki.

"Radnja je smještena u Morića hanu, obišli su je stručnjaci iz obasti umjetnosti iz svih dijelova svijeta i složili se da je ovo jedinstven prostor ne samo u Evropi nego u cijelom svijetu. U njoj možete pronaći različite orijentalne umjetnine i predmete koje ne možete pronaći nigdje drugdje na našim prostorima", priča Parviz.

Pripovijeda ova umjetnička duša za "Nezavisne" da je Iran zemlja satkana od poezije i mašte, ali se tamo na jednom mjestu ne mogu pronaći svi elementi koje je on spojio u svojoj radnji, te da je odlučio da kroz fakultetsko obrazovanje otkrije sve tajne ćilima i njihovu umjetničku vrijednost.

"Pokušao sam iz različitih zemalja da pokupim ručne radove i elemente koji pokazuju iste motive na ćilimima iz Irana, BiH, Srbije, Hrvatske, Indije, Turske, zapadne Kine, Južne Amerike. A upravo isti motivi koji se provlače kroz sve njih pokazuju da smo jednaki i da smo hiljadama godina unazad krenuli s istog izvora, izvora duše", pojašnjava Iranac koji je dom pronašao u BiH.

Tokom dugogodišnjeg rada i istraživanja spoznao je da persijski tkani tepisi imaju tradiciju dugu 5.500 godina. Svi tepisi koji se mogu vidjeti u galeriji ručno su rađeni, a Parviz navodi da on malo zna tkati i da taj dio posla prepušta ljudima koji to znaju da rade - on tepihe samo dizajnira.

"Imamo tepihe koje su vrijedne ruke radile pet ili sedam godina, koji imaju milion čvorova u kvadratu i ako se samo jedna nit pogriješi sav taj tepih će biti pogrešan. Najstariji tepih u galeriji broji 110 godina, te ovaj i još neke primjerke čuvam kao eksponate i oni nisu na prodaju. Što se mene tiče, ja ne bih ništa ni prodavao, samo da ljudi dođu u galeriju i da gledaju svu tu ljepotu - svaki tepih je unikat i mala raiznica umjetnosti", kazuje Parviz uz osmijeh.

Na naše pitanje da li mu je žao što neki tepih više nije u njegovom vlasništvu, pojašnjava da je prije 20 godina prodao jedan, ali da ga i sada sanja.

"Kada taj kupac ponovo dođe u galeriju ja mu kažem: 'Gospodine, molim te, čuvaj ga'. Na tom tepihu se vidi i osjeća trag majke i kćerke koje su ostavle svoju dušu u njemu dok su ga tkale, a to treba cijeniti", navodi on.

Ljubav prema tepisma Parviz povezuje s rođenjem i odrastnjem u Iranu. Prisjeća se da je kao mali gledao majku i nane kako u kući pjevajući tkaju ćilime i da je već tada počeo ćilim gledati kao jednu baštu želja ili bajku - taj sklad različitih boja i šara, koje se čvor po čvor uklapaju u prelijepu cjelinu.

"Rođen sam u zemlji u kojoj se prave tepisi, ali nekada ih se ne mogu nagledati i ne mogu vjerovati šta su ljudi sve stvorili svojim rukama. Neke od tih tepiha su radili, mogu reći, obični ljudi, koji nisu završili škole. Imam ćilim koji je radila nepismena žena koja živi u šatoru, tkala ga je iz glave, bez nacrtanog dizajna", priča Parviz.

A ljepotu persijskih tepiha i ćilima, bilo da su ih tkali ljudi kojima je to zanimanje ili pak nomadi u šatorima, prepoznale su poznate ličnosti iz zemlje, regiona i svijeta, koje dolaze u muzej-galeriju.

"Dolazile su političke delegacije, artisti iz cijelog svijeta. Evo, na pamet mi sada padaju bivši generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki Mun, predsjednici zemalja regiona, glumac Ričard Gir... Ko god dolazi u BiH obiđe nas, ulaz je besplatan, a galerija nudi beskraj ljepote - to jednostavno privlači čovjeka", govori Parviz.

Za kraj razgovora čovjek koji je odlučio da BiH bude njegov novi dom kazuje da živi s narodima koji u sebi imaju riznicu Istoka i Zapada, da su to jednostavni, tolerantni i otvoreni ljudi koji u sebi imaju i grčke i rimske filozofije, ali i islama.

"BiH može biti uzor u svijetu po multikultularnosti, unikatnoj kulturi, filozofiji naroda - ko god dođe ovdje može ovu zemlju osjećati svojim domom", zaključuje on.

Muzika

U okviru muzej-galerije "Isfahan" djeluje i međunarodna muzička grupa - sviraju, čitaju poeziju te, po riječima Parviza Mohammadija, šire prijateljstvo i toleranciju.

"Naša galerija je posebna i ljudima dajemo sreću kroz motive ćilima i ručnih radova, kroz muziku i pjesme vodimo ljude do izvora - jer su svi ljudi iz jednog izvora krenuli, tamo gdje nije bilo ni religija ni tijela u fizičkom obliku, tamo je bila samo duša - tako da imamo posebnu filozofiju kojom vodimo ljude kroz umjetnost", ponosan je Parviz.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije