Nije čest slučaj da jednom mladom umjetniku u našoj zemlji djela u isto vrijeme budu postavljena na tri različite lokacije. Ipak, da ima svijetlih primjera dokaz je i akademska slikarka Dragana Grašar, čiji se radovi upravo mogu pogledati u Gradskom pozorištu "Jazavac", gdje su izloženi u okviru Međunarodnog festivala glumca "Zaplet", u Kulturnom centru Banski dvor u okviru programa "Kočićevog zbora", te u Muzeju savremene umjetnosti RS gdje su izloženi kao dio postavke "Rekonstrukcija". O putu mladih umjetnika do šire javnosti, zaposlenja, ali i onoga što im je inspiracija za nova djela Grašareva je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Nije čest slučaj, pogotovo za Banjaluku, da jednom umjetniku u isto vrijeme radovi budu postavljeni na tri lokacije. Kako je došlo do toga te kakav je osjećaj za Vas kao mladog umjetnika?
GRAŠAR: Trudim se da koristim prilike koje mi se pruže, da dam najbolje od sebe i da budem što aktivnija te vjerujem da je to razlog zbog kog se desilo da su moja djela trenutno u tri izložbena prostora. Za mladog slikara to je mnogo ohrabrujuće, pruža veoma jak motiv za dalji rad i napredovanje.
NN: Glavni motiv Vaših radova jeste ženska intima. Šta je ono što ste zapravo željeli pokazati slikanjem na ovu tematiku?
GRAŠAR: Veoma mi je važno prikazivanje ljepote žene bez filtera jer smatram da toj istinskoj ženskoj ljepoti i ne treba filter. Želim da zaustavim naizgled nevažne trenutke života žene i da navedem ljude da gledaju u njih, a ne kroz njih. U tim naizgled nevažnim trenucima svakodnevice ulovim najiskreniju ljepotu žene. Radim to jer je društvu potrebno više takvih trenutaka zbog slike o istinskoj ljepoti žene koja se danas po meni dosta iskrivila.
NN: Zahvaljujući plaketi Banskog dvora imali ste i samostalnu izložbu "O Draganama". Ukoliko sam dobro shvatila slikali ste samo djevojke ili žene koje se zovu Dragana?
GRAŠAR: Za naziv "O Draganama" sam se odlučila jer većina žena na mojim slikama nosi to ime, a kroz rad i istraživanje to je postalo univerzalno ime za ženu, za moju ženu i njenu istinsku ljepotu koju želim svojim slikama da pokažem bez obzira na to kako se ona zaista zvala...
NN: Koliko ste kao student Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci bili zadovoljni prilikama koje dobijaju mladi slikari, a koliko sada kao diplomirani slikar imate mogućnosti za zaposlenje, ali i za predstavljanje svog rada široj javnosti?
GRAŠAR: Veoma sam zadovoljna prilikama koje sam imala kao student. Uz pomoć profesora, moje kolege i ja smo imali fin broj uspješnih saradnji. Bilo je tu odlazaka na kolonije, zajedničkih izložbi, slanja radova na konkurse... Sada kao diplomirani likovni umjetnik njegujem sve te aktivnosti, trudim se da na što ljepši način iskoristim podlogu i iskustvo koje sam dobila dosad. Smatram da predstavljanje široj javnosti uz rad, trud i upornost nije problem, sve galerije vole da podrže mlade umjetnike, barem iz mog dosadašnjeg iskustva. Zaposlenje, nažalost, već predstavlja problem, nije nemoguće ali je teže nego mogućnost koju imamo kada je u pitanju predstavljanje našeg rada.
NN: Kolika je u tom kontekstu, iz nekog Vašeg iskustva, i potražnja za umjetnošću? Da li naši ljudi imaju osjećaj da i slika ima svoju vrijednost?
GRAŠAR: Vjerujem da ljudi imaju osjećaj u vezi s vrijednosti umjetnosti, vrijednosti slike. Mislim da nije problem u imanju ili nemanju osjećaja, već prosto u lošoj navici pri kupovanju umjetničkih djela. Ljudi za to ili nemaju mogućnost, ili radije biraju da naruče sliku nego da kupe neku već ostvarenu. Voljela bih da sa sigurnošću mogu reći da su ljudi svjesni da se umjetnička djela biraju po osjećaju, da budem preciznija po osjećanju koje djelo budi u vama. Naime, ako jedan umjetnik posveti nekoliko godina istraživanja figuraciji vjerovatno to radi s razlogom, te figuru, njenu snagu i emociju jasnije prenosi kroz rad nego umjetnik koji godinama istražuje prirodu kao motiv. Ne predstavlja problem ni naručivanje nekog vama dragog motiva, ali treba biti svjestan da svaki umjetnik nešto osjeća bolje od nečeg drugog u tom trenutku kad naručite sliku. Da su prilike za prodaju umjetničkih djela povoljne - nisu, ali nikad nisam bila ljuta ili razočarana zbog toga. Prosto razumijem društvo oko sebe, a i nadam se da će to da napreduje ka boljem. Tema o potražnji djela mnogo je kompleksna. Ja sam zasad zadovoljna prilikama da moja djela budu viđena, smatram da je umjetnosti prvenstveno u cilju da komunicira s ljudima, te vjerujem da će kroz to u jednom trenutku doći i do ostalih stvari.
NN: Koliko Vam je i da li je period mjera usljed pandemije virusa korona bio inspirativan za nastanak novih djela, ili je to ipak neinspirativno vrijeme za umjetnike?
GRAŠAR: Količina emocija i misli u toku svega što se dešava oko nas bila je zaista velika. Ja sam uspjela da tu veliku količinu emocija i misli usmjerim na kreativan i koristan rad jer nisam željela da sve to vrijeme prođe prosto u razmišljanju, čekanju, sjedenju i formiranju stavova u vezi sa svim što se dešava. Tako jake emocije i veliki broj zapažanja bili su mnogo inspirativni za mene, a vjerujem i za većinu umjetnika jer smatram da su emocije naš najveći pokretač.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
