Izložba radova Milene Jandrić i Milana Kujundžića objedinjenih pod nazivom "Living In Interesting Times" otvorena je u Društveno-kulturnom centru "Incel" u okviru ovogodišnjeg "BLart" festivala.
Radovi koji su izloženi na festivalu su instalacija "Ego" i video-rad "Paths of Movement", a selektovala ih je kustoskinja izložbe Isidora Banjac Živković. Riječ je o djelima koja istražuju fenomene straha, neizvjesnosti, anksioznosti i pokušavaju da istraže fenomene naših "zanimljivih vremena".
Milena Jandrić je umjetnica sa diplomom osnovnih studija Akademije umjetnosti u Banjaluci i diplomom master studija Akademije za likovnu umjetnost i dizajn Univerziteta u Ljubljani. Trenutno živi i radi u Mariboru.
Izlagala je na više grupnih i samostalnih izložbi, koje uključuju Banjaluku i Prijedor, a više o izložbi "Living In Interesting Times" je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Iz dana u dan sve više uviđamo koliko su vremena u kojima živimo zanimljiva. Na koji način ste ih Vi proželi kroz svoj rad, šta su najbitnije tačke na koje ste se referisali i kako ste obrađivali ovu temu?
JANDRIĆ: Smatram da je na neki način jako teško promišljanjem u savremenom kontekstu izolovati se od uticaja da li lokalnog, regionalnog ili svjetskog obima. U uslovima savremenog protoka informacija svjedoci smo političkih, ideoloških, ekonomskih i ekoloških problema, ali i različitih stavova prema istim kao i velikim razlikama u njihovoj interpretaciji. U svom radu referentne tačke se ogledaju kroz unutrašnji proces prilagođavanja prostoru u kojem živim i djelujem.
NN: Znamo da se u radu služite performansom, instalacijom, intermedijalnom umjetnošću. Kako ste svoj rad uklopili u prostor DKC "Incel"?
JANDRIĆ: Prostor DKC "Incel" je jako zahvalan kada je u pitanju predstavljanje medija kao što su instalacije, performans i intermedijalna umjetnost. Kada je u pitanju moj rad, jako su mi važne tehničke odlike prostora, kao što je visina i mogućnost izolacije rada kako bi se postigla intimnost doživljaja, što ovaj prostor omogućuje. Svakako treba da se pomene i pohvali tehnička podrška i angažovanost tima DKC "Incel" i "BLart" festivala jer su u potpunosti ispunili zahtjeve postavke rada.
NN: Ova izložba je rezultat saradnje sa Milanom Kujundžićem. Kako je tekla saradnja sa pomenutim umjetnikom i na koji način se vaši stvaralački jezici dopunjuju i sarađuju?
JANDRIĆ: Ova izložba je na neki način saradnja sa umjetnikom Milanom Kujundžićem, te se radovi na neki način dopunjuju unutar novog koncepta zajedničkog predstavljanja na festivalu. Prije svega, prepoznavanje radova koji će da budu dio nove cjeline je kredibilitet kustoskinje, s obzirom na to da je ovo izložba po pozivu. U toku pripremanja izložbe odvijala se stalna komunikacija o tome koje radove predstaviti kako bi ostvarili dobar dijalog sa radovima drugog umjetnika, ali i u odnosu na prostor i pitanja koja postavlja naziv i tematika ovogodišnje izložbe. Riječ je o video-radovima i prostornim instalacijama, oboje se predstavljamo u sličnim ili istim medijima.
NN: Tokom obrazovanja boravili ste u Škotskoj, Italiji, a trenutno živite i radite u Mariboru. Kakve prilike se pružaju mladim umjetnicima u BiH u poređenju sa mjestima u kojima ste Vi boravili?
JANDRIĆ: Ono što primijetim kao jednu od razlika, u odnosu na nekoliko prostora gdje sam boravila, je nedostatak otvorenosti ka zajedničkom radu koja kreće, čini mi se, iz dva smjera. Jedan je iz toga što ne postoji dovoljno platformi za povezivanje i zajednički rad, a druga je iz ličnog stava umjetnika koji je možda više usmjeren na introspektivni proces i samostalno stvaralaštvo, što je takođe legitiman razlog za učestvovanje ili neučestvovanje u zajedničkim projektima.
NN: Šta je Banjaluci još potrebno da bi se moglo govoriti o aktivnoj i produktivnoj sceni?
JANDRIĆ: Koliko mogu iz ličnog iskustva da govorim o ovom pitanju, problem za aktivnu umjetničku scenu je problem finansiranja umjetničkih projekata pored problema o egzistencijalnom pitanju. To naravno nije karakteristično samo za Banjaluku, već i neki širi prostor ili gradove. U posljednje vrijeme imamo više mogućnosti za finansiranje umjetničkih projekata, takođe se javljaju i neke nove organizacije koje daju mogućnost finansiranja i produkcije radova, ali mislim da je to prvi izazov koji zahtijeva konstruktivno rješenje, kako bi se više mladih umjetnika koji završe akademiju moglo odvažiti na odluku bavljenja i stvaranja umjetnosti, a ne nekoliko pojedinaca. Nakon rješavanja tog problema mogli bismo govoriti o ostalim pitanjima uvezivanja, izlagačkim prostorima, predstavljanju rada publici i edukaciji publike.
NN: Koliko su festivali poput "BLarta" dragocjeni za mlade umjetnike, u čemu se ogleda njihova težina?
JANDRIĆ: Festivali kao što je "BLart" su dragocjeni za mlade umjetnike. Na takvim mjestima, osim očigledne beneficije zvaničnog programa festivala koji nudi razne aktivnosti, upravo su umrežavanje, podjela iskustava i na neki način pronalaženje zajedničkih tačaka, problema i rješenja za zajednička pitanja, ali i temelj za mogućnosti novih projekata.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom segmentu?
JANDRIĆ: Planovi za budućnost su usko vezani za kreiranje animiranog filma, što već neko vrijeme stoji kao želja, istraživanje, ali i potpuni izazov s obzirom na to da ne dolazim iz svijeta animacije. Takvi projekti me raduju i plaše u isto vrijeme.