Izložba radova akademskog slikara Slobodana Vidovića pod nazivom "White Angel & Black Angel" trebalo bi da bude otvorena večeras u 20 časova u Galeriji "Plus", izložbeno-prodajnom salonu Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske (MSU RS).
Ovaj banjalučki umjetnik je kombinujući dokumentarnu fotografiju i slikarstvo proširio granice vlastitog slikarskog jezika, što je rezultovalo nesvakidašnjim pejzažima prošaranim vojnim dizajnom.
Vidović diplomu osnovnih i postdiplomskih studija nosi sa Akademije umjetnosti u Banjaluci, a tokom višedecenijske karijere je izlagao u zemlji i inostranstvu. Trenutno u Kulturnom centru Banski dvor obavlja funkciju likovnog urednika.
Više o predstojećoj izložbi, digitalnom dobu i benefitima života na selu za stvaranje umjetnosti Vidović je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Recite nam nešto više o izložbi "White Angel & Black Angel", kakvi će se radovi naći pred publikom?
VIDOVIĆ: Riječ je o radovima rađenim kombinovanom tehnikom ulja na platnu i printa. Ovom temom sam se bavio prije desetak godina, uradio sam jednu malu seriju i stao, tako da sam se sad nakon toliko godina ponovo pozabavio istom temom, jer mi je bila zanimljiva. Ovim sam je na neki način završio. Tu su i neke moje stare teme koje obrađujem na novi način. Slika me zanima kao likovni fenomen, naslanjam se na američko slikarstvo pedesetih i šezdesetih godina, ali sam imao potrebu da ponegdje uplivaju neke socijalne i društvene teme, kao neki začin. Ovaj put su to vojno-političke teme kao, na primjer, treći i Drugi svjetski rat. Slike više izgledaju kao pejzaži, izgledaju bezazleno, ali samo na prvi pogled. Dvije slike se zovu "Predivno jutro u Južnom kineskom moru" i na taj način se poigravam.
NN: Ova izložba se bavi istraživanjem fenomena i motiva ratne mašinerije. Kako je došlo do interesovanja za ovu temu?
VIDOVIĆ: Sve što se dešavalo na našim prostorima tokom zadnjih 30 godina nije moglo da ne utiče na mene kao na čovjeka, pa tako i na moj umjetnički rad. Ja sam 1992. godine imao 18 godina i bio sam u vojsci Republike Srpske, kao mlad vojnik sam proveo dvije godine u ratu. Htio to čovjek ili ne, to ostavlja tragove, bilježi se. Posebno mi je drago što imam dvije slike tipičnog "Crnog anđela" i "Bijelog anđela", koje sam ostavio u manastiru Mileševa, gdje je pravi "Beli anđeo". Riječ je o dvije američke zastave, jedna je bijela, jedna crna. Ne osuđujem nikog, ali nikog ni ne favorizujem, kao umjetnik samo postavljam pitanje. Kroz istoriju postoje dobri i loši momci, ali i među lošima postoje dobri, a i među dobrima postoje loši. Ženi pilotu, koja je bombardovala Srbiju, Italijanki, u trenutku kada je bila u rejonu iznad manastira Mileševa ukazao se Beli anđeo i rekao da ne ispušta te bombe. Ona nije ispustila bombe, vratila se u bazu i poslije mnogo godina je došla u manastir Mileševu, a sad dolazi svake godine. To nešto znači i to objašnjava cijelu izložbu, sve je jin i jang.
NN: Po čemu je ova tema zanimljiva za istraživanje u svijetu slikarstva, na koji način se umjetnost i rat prožimaju?
VIDOVIĆ: Kustos Banjac je ovo naslovio kao "pejzaž", što i jeste negdje moje interesovanje, ali pitanje je kakav je to "pejzaž".
NN: Koliku ulogu u ovoj izložbi ima dokumentarna fotografija, na koji način je ukomponovana?
VIDOVIĆ: Dokumentarnu fotografiju volim, a ovdje sam je koristio samo kao površinu. Fotografiju tretiram kao slikarsku plohu i preko nje intervenišem različitim materijalima i bojama. Zatamnim fotografiju, pravim bijeli ili crni film, negdje je uništim potpuno, a negdje je sačuvam maksimalno. Koristim je kao alat.
NN: Ranije ste spominjali da ste odrasli u analognom dobu. Koliko su digitalizacija i savremene tehnologije, koje uključuju i vještačku inteligenciju, uticale na umjetnost?
VIDOVIĆ: Ogroman je uticaj, danas je svijet slika. Imamo neke benefite i olakšanja kao što je internet, možemo u svakom momentu da vidimo šta se dešava po galerijama širom svijeta, ali imam utisak da je likovna umjetnost izgubila sa ovim. Ogroman je pritisak, postali smo društvo slike, naša civilizacija se zasniva na fotografiji, cijeli dan smo na telefonu. Prezasićeni smo slikama. Ništa ne može da zamijeni taj osjećaj kada uđete u galeriju ili muzej, pa vidite dobru sliku, ali mislim da to zasićenje tehnologijom ipak smeta. Volim nekad da napravim neki izlet i u video ili eksperimentalnu formu, a bavim se i muzikom, pa mi to dođe kao neki ventil. To bude jako zanimljivo.
NN: Imate i svoj atelje na selu. Koliko je odlazak iz gradske vreve pogodan za umjetnost?
VIDOVIĆ: Imam atelje u selu i povodom otvaranja je Slavica Marin napravila performans. Moram reći da su ljudi iz sela učestvovali i ponašali su se kao da su usred Njujorka, pa je na kraju ispalo kao mali socijalni eksperiment. Pitanje za sociologe je: "Kako to da su ljudi na selu reagovali bolje nego ljudi u gradskoj sredini?" Selo donosi zdravi umor, koji je danas luksuz. U gradu vas crpe ljudi i pune vas negativnom energijom, dok na selu vidite konkretno proizvod svog rada. Taj kvalitet života je neuporediv. Mislim da to tek dolazi kod nas. Novi svjetski poredak želi da svi živimo u gradovima, želi da budemo zavisni, da pijemo nekvalitetnu vodu, jedemo genetski modifikovanu hranu, da imaju kontrolu. Na selu nas niko ne može kontrolisati, ljudi na selu su nezavisni, slobodni, razmišljaju slobodno.
NN: U Kulturnom centru Banski dvor ste likovni urednik. Kakav je Vaš pogled na našu trenutni scenu, ima li Banjaluka dovoljno mladih i talentovanih ljudi, institucija, prostora i podrške?
VIDOVIĆ: Situacija nikad nije bila sjajna, ali mi uspijevamo. Ne bih sad da ispadne da sami sebe hvalimo, ali imamo izložbe koje dajemo na godišnjoj studentskoj izložbi na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. Takođe, imamo konkurs za redovne izložbe, što je jako dobro, prolaze nam najkvalitetniji umjetnici iz zemlje i regiona. Nismo imali budžet grada, tako da smo dosta nekih stvari ove godine morali pomjeriti. Imamo dobre ideje, ali nikako da se sve kockice sklope. Kada vidim mlade ljude, ne bojim se za budućnost umjetničke scene kod nas, samo je pitanje podrške, koja nikad nije bila sjajna, ali obično je umjetnost plodna u najgorim uslovima. Ostaje mi da pozovem sugrađane, kao i sve zainteresovane, da dođu i posjete izložbu u Galeriji "Plus" do 25. avgusta.