DOBOJ - U kući porodice Jović iz Osječana kod Doboja ljubav prema umjetnosti je nasljedna jer se brižno prenosi od najstarijeg Bogoljuba (89), likovnog pedagoga u penziji, na sina Tihomira (57) i unuka Mladena (34).
Bogoljub je cijeli radni vijek proveo u prosvjeti, a za to vrijeme je stvorio veliki broj djela, slikao, vajao, te pravio scenografiju za potrebe mjesne škole.
Sa suzama u očima Bogoljub se prisjetio svojih početaka.
"Počeo sam pedesetih godina, još u osnovnoj školi sam dobro pisao, učio. U Sarajevo sam otišao 1949. godine u Školu za umjetnost i zanate, a tu sam poslije i studirao. U školi u Osječanima sam predavao likovnu kulturu. Volim sve, bavio sam se grafikom, ilustrovanjem knjiga, modeliranjem i akvarelom", kazao je Bogoljub.
Njegov sin Tihomir slika pejzaže, apstrakcije, aktove, ali je prevladala ljubav prema ikonopisu.
"Oduvijek sam volio religijske slike, kao što su ikone. Prve slike koje sam uradio i koje najviše volim su bile religijske. Prvu ikonu sam uradio u ratu, tada sam i krenuo da radim, sada kada je pogledam, kao da ju je malo dijete radilo, ali takvi su počeci, čovjek mora raditi, napredovati, vježbati da bi uspio. Znači, sve je u vježbi, malo je tu talenta, 90 odsto je rad. Sveti Jovan mi je bila prva ikona", kazao je Tihomir, koji je u zrelim godinama na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu "Sveti Vasilije Ostroški" u Foči završio crkvenu umjetnost i slikarstvo.
Najmlađem od trojice Jovića likovna umjetnost nije primarno zanimanje, ali ju je zavolio, i bilo je logično da se njome bavi.
"Djed i otac su uvijek bili tu, prve korake u slikanju pokupio sam od njih, oni su bili ti koji su mi sve to pokazivali, uveli me u taj novi svijet i ja sam to zavolio i posljednjih 15 godina time se bavim.
Posljednje dvije godine sam se počeo baviti tetoviranjem. Uvijek mi je bila želja da se time bavim, pa sam prije dvije godine pokušao s tim i hvala bogu ide mi. Bavim se svim segmentima slikanja, tetoviranje je jedno od najtežih jer tu dosta ima pravila osim slikanja kože", priča Mladen.
Tri generacije Jovića nedavno su svoje radove predstavili publici, a ocijenio ih je Mišo Damjanović, selektor i recenzent likovnih izložbi u Centru za kulturu i obrazovanje Doboj.
"Mnogo ljudi je reklo da Bogoljub predstavlja pravi primjer renesansnog umjetnika, a šta je to? To je onaj umjetnik koji šta god uradi ispada vrhunsko. Da li je u pitanju skulptura, klesani kamen, crtež, vajarstvo, akvarel, što god da uzme u ruke to bude remek-djelo. A to se prenijelo s koljena na koljeno, i na Tihomira i na unuka. Tihomir je i prije fakulteta radio ikonopis, koji je bio stvarno savršen, a falila mu je ta jedna kao kruna znanja, tj. to teološko znanje da on kroz taj kanon odredi samo ono što je potrebno i da to ukorijeni u svoje radove, tako da su njegovi radovi zaista visokog estetskog nivoa, ako se može za ikonografiju reći da je lijepa ili ne. Ipak je to jedan poseban svijet umjetnosti koji ne možemo ocijeniti baš na takav način", rekao je Damjanović, te na naše pitanje kako bi ocijenio najmlađeg Jovića odgovara.
"Mlađi Jović je umjetnik koji je na svom početku i ima odličnu predispoziciju da postane vrhunski umjetnik, što ne znači da sada nije, nećemo ocijeniti da se ne bi uobrazio ili nešto umislio, pa ćemo ostaviti da naredni period kaže nešto više o njemu", naveo je Damjanović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.