Izložba radova akademske slikarke Vesne Antešević pod nazivom "Plastika kao ogledalo" nedavno je otvorena u prostorijama Studentskog kulturnog centra (SKC) Univerziteta u Banjaluci.
Riječ je o završnoj master izložbi mlade umjetnice koja objedinjuje njen stvaralački opus od osnovnih studija do danas, a slike su većinski rađene tehnikama ulje na platnu, kolaž i akvarel, te predstavljaju presjek njenog umjetničko-stvaralačkog procesa.
"Kao dio postavke je izložena i jedna instalacija za koju sam iskoristila vreće za vakuumiranje, kao i radovi s otiscima plastičnih kesa, gdje je plastika poprimila ulogu četke", navela je autorka.
Anteševićeva diplomu slikarstva nosi sa Akademije umjetnosti u Banjaluci pod mentorstvom profesorice Borjane Mrđe. Dobitnica je više nagrada i priznanja za svoj rad i autorka je četiri samostalne izložbe.
Više o trenutno aktuelnoj izložbi u SKC-u, plastici i savremenom društvu autorka je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Čega je plastika ogledalo i šta Vas još podstiče da se ovom temom detaljnije bavite?
ANTEŠEVIĆ: Plastika je ogledalo, odnosno odraz nas samih, odraz društva, ali i svakog čovjeka pojedinačno. Ja, u stvari, kroz svoj rad pokušavam da preispitam ulogu čovjeka u savremenom potrošačkom društvu, koje je nama kao pojedincima nametnulo potrebu za plastičnim kesama, a onda nas izazvalo da te plastične kese prestanemo da koristimo, što je jednostavno nemoguće. Zapravo sam počela da slikam plastične kese jer mi je materijal plastike predstavljao veliki izazov u slikarskom procesu. Materijal plastične kese, tanak, proziran i lagan je u meni budio inspiraciju. Tako sam počela slikati plastične kese. U međuvremenu sam mnogo čitala i istraživala o plastici i zaključila da to mogu proširiti u svom umjetničko-istraživačkom radu, jer to jeste problem današnjice, a umjetnost je, između ostalog, tu da ukaže na probleme.
NN: Koje poruke želite da prenesete publici preko svog rada i šta su krajnji cilj i ideja ove postavke?
ANTEŠEVIĆ: Cilj je ukazati na prekomjernu upotrebu plastike. Iako nam je svima i više nego jasno da je upotreba plastičnih kesa postala neizbježna, važno je osvijestiti koje su to loše strane plastike. Materijal od kog se prave plastične kese se godinama razgrađuje, samim tim ostavlja negativne posljedice na okolinu, kao i na sva živa bića, uključujući i čovjeka. Sa konzumerističke tačke gledišta, plastična kesa je i simbol prekomjerne potrošnje, gdje se javlja konstantna potreba za posjedovanjem nečega novog, boljeg, skupljeg... Materijalno i ono što nosimo na sebi nam je postalo bitnije od onoga što nosimo u sebi, a kvantitet je odavno zamijenio kvalitet.
NN: O zagađenju okoline i prekomjernoj upotrebi plastike se često govori, ali se stiče utisak da u našoj sredini nema adekvatnog sistema koji bi riješio ovaj problem. Kako Vi gledate na ovo i šta nam je potrebno za osvješćivanje ovog problema?
ANTEŠEVIĆ: Činjenica je da se plastika pojavila kako bi sačuvala planetu jer se prije nje moralo posjeći mnogo stabala da bi se proizvele papirne kese. Možda smo sačuvali šume, ali planetu nismo. Nisam sigurna koliko se ozbiljno shvata ovaj problem, ali u svakom slučaju da bismo riješili bilo koji problem, pa i ovaj, potrebno je shvatiti koliko je problem ozbiljan pa tek onda poraditi na rješavanju istog. Mi smo društvo koje mnogo priča, ali rijetko se potrudimo da dođemo do rješenja problema.
NN: Velika upotreba plastike proističe iz njene multifunkcionalnosti i cijene koju većina ljudi može da priušti, dok slični proizvodi od prirodnih materijala često imaju višestruko više cijene, što priču o reciklaži ostavlja na deklarativnom nivou. Koliko je u tom kontekstu oslobađanje od plastike realno očekivati, pogotovo u skromnijim društvima poput našeg?
ANTEŠEVIĆ: Sve dok smo u sistemu u kojem vlada konzumerizam mislim da je pokušaj smanjenja i ukidanja plastike i plastičnih kesa nemoguć. Mi šta god da kupimo imamo potrebu za kesom, i uglavnom tom plastičnom jer je izdržljivija, ali naravno i jeftinija, posebno danas, kada svaki veći brend ili kompanija vrlo često koriste plastične kese kako bi reklamirali sebe i svoje proizvode.
NN: Koliku ulogu može imati umjetnost u procesu promjene svijesti čovjeka i posljedično promjene načina na koji živimo ovaj život?
ANTEŠEVIĆ: Umjetnost treba da mijenja svijet. Ne uvijek svojom ljepotom, nekad to može biti i nešto što nije vizuelno lijepo, ali poruka koju nosi sa sobom, koju čovjek kao konzument umjetnosti sam treba prepoznati i osjetiti je ono što treba da podstakne posmatrača na promjene.
NN: Na Akademiji umjetnosti UNIBL pohađate master studije. Koliko je Akademiji i generalno Univerzitetu značajan jedan prostor poput SKC-a, kako Vi gledate na njega?
ANTEŠEVIĆ: Smatram da je otvaranje ovog prostora od velikog značaja za naš univerzitet, prije svega za studente Akademije umjetnosti jer im pruža mogućnost da svoj rad predstave javnosti, ali i studente drugih fakulteta koji pored toga što imaju priliku da dođu i isprate dešavanja u SKC-u mogu da osvijeste značaj i važnost razvoja kulture. Našem gradu nedostaje kulturnih ustanova, a Studentski kulturni centar je totalno osvježenje koje nudi zaista bogat program namijenjen ljubiteljima različitih vrsta umjetnosti.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom segmentu?
ANTEŠEVIĆ: Nakon što privedem kraju master studije, plan mi je posvetiti se nekim novim projektima i realizovati neke nove ideje koje imam u planu. Takođe, voljela bih svoj rad usmjeriti ka mlađim generacijama i prenijeti im svoje znanje i iskustvo stečeno na Akademiji.